Paganinijevska virtuoznost

Paganinijevska virtuoznost

Nastup Komornog orkestra Münchenske filharmonije u varaždinskoj katedrali zasigurno isticati mnoge buduće kronike hrvatskoga glazbenog života i monografije festivala

Dvije su orkestralne večeri prošloga vikenda jedna za drugom obilježile središnji dio 34. varaždinskih baroknih večeri. Nakon prvog inaugurativnog izdanja Zagrebačkoga baroknog festivala, taj je naš tradicionalni barokni festival zasjao u novom svjetlu. Dok je prva zagrebačka manifestacija posvećena glazbi 17. i dijela 18. stoljeća bila usredotočena na gostovanja istaknutih komornih ansambala specijaliziranih na tom području, varaždinski se dugogodišnji kontinuitet ove godine profilirao više u edukativnoj namjeni programske zaokruženosti sa svrhom obraćanja široj koncertnoj publici. Barem je to bio slučaj s dvama programima simetrično podijeljenim između stvaralaštva Georga Friedricha Händela i izbora iz ostavštine glazbeničke obitelji Bach, koji su doista posjetiteljima ponudili ono što se na festivalima takve vrste najviše i očekuje čuti.

SKLADNI ODMJERENI TON

U subotu 25. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK kao drugi zajednički projekt na ovogodišnjem festivalu što su ga poduzeli stalni suradnici, cijenjena britanska barokna violinistica Catherine Mackintosh i Varaždinski komorni orkestar, prređena je večer Händelove glazbe. Snažan utjecaj energične glazbenice posvećene asketskom stilu povijesno osviještene interpretacije baroknih partitura sve se više očituje u zvuku orkestra u svakom njihovu novom susretu. Svoju koncepciju lepršav suhog gudačkog zvuka bez vibrata ona je uspješno provela u radu s orkestrom ravnajući s mjesta koncertnog majstora. Usklađeni ton u čistim i briljantnim ukrasima proveo nas je stavcima iz opere Alcina, dok se izdvojenost solističkog trija u 11. concerto grosso, op. 6 odrazila u dvodimenzionalnosti zvukovnoga plana. Lagani su potezi gudalom ponekad otežavali kontrolu intonacije, što nam je jedino moglo kvariti užitak u zanimljivoj interpretaciji hendelovske slojevitosti. Drugi se dio večeri u prvom i posljednjem stavku ponovno vratio instrumentalnim dijelovima Händelove opere Alcina, između kojih je bila smještena kantata Apolon i Dafne (Zemlja je oslobođena) za sopran i bariton. Tu se orkestar ponovno skupio u skladni odmjereni ton te izvrsno podupirao melizmatske kolorature i dramatske recitative dvoje mladih solista - zaokruženo koncentrirani baritonom Alena Ruška i svijetlim gipkim sopranom Tamare Felbinger. Već uhodanim vratolomijama skupne instrumentalne virtuoznosti skladno su se pridružili jednako spretni vokalni solisti kojima je jedino u forte dinamici povremeno nedostajalo tonske izražajnosti.

VIRTUOZNI NASTURICA

Posve drukčiji pristup iščitavanju baroknih partitura od onoga koji već tri desetljeća na svjetskoj glazbenoj sceni zagovara Catherine Mackintosh, prva violinistica brojnih uglednih ansambala kao što su Kvartet Purcell i orkestar Age of Entlightment, zauzeli su guslači Münchenske filharmonije. Ansambl oko čijega su se postojanja uoči početka festivala vodile žučne rasprave između glazbenih kritičara i voditelja Varaždinskih baroknih večeri, Komorni orkestar Münchenske filharmonije, varaždinskim je koncertom nakon gotovo deset godina obnovio djelovanje. Je li ansambl prije nedjelje, 26. rujna, ikada postojao na glazbenoj sceni, za hrvatsku je publiku posve nebitno, jer njegov će nastup u varaždinskoj katedrali zasigurno isticati mnoge buduće kronike hrvatskoga glazbenog života i monografije festivala. Punokrvnim gudačkim tonom u čitavom spektru dinamike i izražaja glazbenici na čelu s paganinijevskim virtuozom Lorenzom Nasturicom, inače prvim koncertnim majstorom Münchenske filharmonije, te pod palicom jednog od trenutno najtraženijih dirigenata svjetskih glazbenih pozornica, Iona Marina, proveli su nas repertoarnim djelima iz opusa Johanna Sebastiana Bacha i slabije poznatih opusa trojice njegovih sinova, Wilhelma Friedmanna, Carla Philippa Emanuela i Johanna Christiana. Prštavo raskošna zvukovnost bez osvrtanja na povijesne glazbene okolnosti minulih epoha, dirigentovo je proklamirano načelo baroka koje je u punom sjaju zablistalo tek u djelima Bacha oca; Koncertu za violinu i obou u d-molu, u kojoj su solističke dionice profinjeno isprepleli koncertni majstor i oboist Ulrich Becker, te završnoj Suiti uvertiri u h-molu s popularnim Badinerie na kraju, kada se gotovo gudačkim karakterom tona flaute predstavio solist Ulrich Biersack. Premda se namjerava posebno posvetiti repertoaru 20. stoljeća, izvođenje baroka s pozicija suvremenoga čovjeka čini se da će i dalje biti cilj u radu tog izvrsnog orkestra jer će već njegov sljedeći projekt s dirigentom Marinom biti izvedba baroknih djela u transkripciji velikih dirigenata za moderne orkestralne sastave.

Jana Haluza Lučić