Od igle do gramofona

Od igle do gramofona

Ono što osobito privlači posjetitelje osjetljive na ljepotu dizajna svakodnevnih predmeta jest mar kojim su nekadašnji oblikovatelji uresivali obične dijelove aparata kao držače igala, poklopce kutijica, pokrivala kovčežića za gramofon

Do kraja listopada u Muzeju grada Rijeke može se razgledati zanimljiva, lijepa i nostalgična izložba pod naslovom Čarobna igla na kojoj je predstavljen petogodišnji rad autora koncepcije Ervina Dubrovića i njegovih suradnika, a kojim je obuhvaćena zbirka gramofona te predstavljeno razdoblje najživlje riječke diskografije sredinom prošloga stoljeća sve u likovnom postavu Klaudija Cetine. Izložba je postavljena na dvije razine, pa su tako u prizemlju predstavljene ploče, valjci, omotnice ploča i ambijentalni postav samostojećih glazbenih uređaja poput džuboksa i glazbenih ormarića, te ono što dodatno budi sjećanja, a to su videosnimke i minijaturne slušalice s nizom dobro znanih vječno zelenih melodija. Vjerujem da nema nikoga tko se ne bi raznježio nad Robićevim interpretacijama pjesama Serenada Opatiji, Jedna noć u Kostreni ili Samo jednom se ljubi, da spomenem tek neke od njih posve nasumce. Dakako, oni koji poznaju to doba pionirskih snimanja ploča - skidanje glazbe i prepjevavanje teksta u sumrak, vježbanje noću i sviranje (i snimanje) u programu Radija Rijeka u jutarnjim satim ili iznimnu popularnost pjesama hrvatskih skladatelja poput Ta tvoja ruka mala ili Autobus Calypso svakako će se dodatno zadržati u tom djelu izložbe. Dakako, tu su i fotografije tada vrlo popularnih pjevača i skladatelja o kojima današnji naraštaji ne znaju gotovo ništa, a bez kojih, vjerujem, ne bi bilo ni njima danas omiljenih interpretatora (radije ne bih uspoređivala repertoare a ni glasovne mogućnosti...).

MAGIČNA ZEMLJA ZVUKA

I dok je ulazni dio izložbe Čarobna igla, premda i vizualno zanimljiv - posebice kada je riječ o diskografskim ostvarenjima poduzeća Edison Bell Penkala, ipak ponajprije ugoda za uho, dotle je dio postavljen na katu vrlo topao, kako je to zgodno svojedobno napomenuo Ervin Dubrović. Naime, brojni prelijepi gramofoni s trubama, džepni (putujući) formati, fonografi, kutije s iglama, metalne ploče (nekada prekrivene lakom) - svaki smješten u svojoj vitrini, obavijen samtom, urešen kakvom sitnicom i obasjan vlastitim izvorom svjetlosti - sve to daje privid magične zemlje posvećene zvuku. Tomu dodatno pridonosi i vrlo uspjeli video. Ono, međutim, što osobito privlači posjetitelje osjetljive na ljepotu dizajna svakodnevnih predmeta jest mar kojim su nekadašnji oblikovatelji urešavali obične dijelove aparata kao držače igala, poklopce kutijica, pokrivala kovčežiča za gramofon i slično. Dakako, mogli bismo posvetiti brojne redove prikazu nastajanja prvih ploča ili speaking machines, dočarati čuđenje prve publike, znanstvenika koji nisu vjerovali da mašina reproducira glas, nego su optuživali demonstratore da su u dvoranu uveli trbuhozborca i još niz šarmantnih i smiješnih dogodovština. Razlog ovog teksta ipak nije opis što možete čuti i vidjeti u Muzeju grada Rijeke, nego poticaj da sami pohodite izložbu, uživate u cvjetolikim trubama, milozvučnim pjesmama i saznate nešto o riječkoj diskografiji iz zanimljivih tekstova u kvalitetnom katalogu. Dakako, tu je i prateći CD s 25 pjesama i možda je znakovito da je posljednji naslov Jedna gitara, bezbroj divnih snova.

Olga Vujović