Njezin dnevnik, intimno

Njezin dnevnik, intimno

Naglašavanjem tjelesnosti i seksualnosti u vlastitom radu Vlasta Delimar odredila je bitan problemski dio, središte njezina ljudskog i umjetničkog iskustva, odakle sve proizlazi

Dom HDLU još je jednom ugostio zagrebačku umjetnicu Vlastu Delimar, ovaj put izložbom Krivnja (prepričavanje života). U mediju fotografije Vlasta Delimar progovara o problematici krivnje i straha, autobiografskim izrazom pokušava potaknuti na razmišljanje o vlastitom osjećaju krivnje i o kritici društva, kojoj smo svi više ili manje podložni. Vlasta Delimar svojim se radovima, akcijama i performansima na domaćoj umjetničkoj sceni javila potkraj sedamdesetih godina. Odmah na početku definirala je i medij svojeg izražavanja. Ona izabire vlastito tijelo kao otvoreno, prirodno tijelo i postavlja ga kao jedini izbor i temu radova. Umjetnica se u radu odlučuje za performans, fotografiju i instalaciju kako bi putem njih svoju nekonfromističku liniju usmjerila prema području koje je osjećala najproblematičnijim unutar umjetničke prakse općenito, tj. ženi u kontekstu suvremene civilizacije. Motiv njezinih radova ona je sama, Vlasta Delimar, njezino tijelo, njezino lice. Izložbom Krivnja (prepričavanje života) autorica pokušava odgovoriti na pitanje koliko se ona kao pojedinac u nekoj zajednici može oduprijeti društvenim i moralnim konvencijama, pogotovo kada naglašeno proživljava kritiku društva. Usmjerena je spoznavanju sebe, njezin je izraz autobiografski te je beskompromisni borac za erotiku i seksualnost kao jedan od najvažnijih segmenata ljudske egzistencije. Svoje fotografije, autoportrete, ispisuje sitnim tekstualnim porukama te nas na taj način uvodi u dnevnik vlastitih osjećaja, propitivanja, u dnevnik svog života. U svoj rad i svijet umjetnica uključuje čovjeka koji nije umjetnik (Milan Božić), ali je njezin životni suputnik i time važan dio njezina života. Apsolutno povjerenje u njega iskazuje na način da ga ravnopravno uključuje u svoje radove i bez osjećaja nadmoći poziva ga u svoj svijet te kroz prizmu njegove nevinosti tegobu krivnje nastoji još više eliminirati. Prolazeći kroz vlastiti osjećaj krivnje i osude društva, zbog novih odluka i novih izbora, svojim radom želi potaknuti na razmišljanje o pitanjima koja nas okružuju. Umjetnica polazi od činjenice da svi u sebi nosimo djelić krivnje, jer krivnja i strah dijelovi su mozaika života kao jedna od najsnažnijih spoznaja koje nam je društvo nametnulo. Da bismo se oslobodili autoriteta koji nas kažnjava zbog neposlušnosti i nepridržavanja normi, potrebna je velika hrabrost. Vlasta Delimar oslobađa se svoje krivnju umjetnošću. Estetska vrijednost fotografija u ovom slučaju nije bitan, fotografija je u funkciji autobiografskoga zapisa, dnevnika, zapis koji lažnu i lošu energiju pretvara u istinu.

U radu Vaste Delimar karakter umjetničkoga rada izvodi se iz osobnih pogleda na život te se takav pristup često manifestira u posve personaliziranom umjetničkom postupku i u sasvim osobnoj poruci. Izvjesno je da takav čin u kulturi naviknutoj na tradicionalne i akademizirane uzore iznenađuje i izaziva. I to iz razloga jer se problematika definira posredovanjem pitanja, koja su izvan strogog umjetničkog konteksta, osobito na području unutar kojeg su zadana pravila vladajućega morala. Naglašavanjem tjelesnosti i seksualnosti u vlastitom radu Vlasta Delimar odredila je bitan problemski dio, središte njezina ljudskog i umjetničkog iskustva, odakle sve proizlazi.

Martina Matić