Jezični dekameron

Davne 1348. godine kuga je harala Firencom i prisilila sedam djevojaka i tri mladića da pobjegnu iz kužnoga grada. Dogovorili su se da će vrijeme kratiti naizmjence pripovijedajući zanimljive priče. To je dalo okvir Dekameronu, remek-djelu Giovannija Boccaccia (1313-1375), zbirci od sto novela po mjeri tada novoga, renesansnog, čovjeka (grč. deka, deset + hemera, dan). Boccaccio je rođen u Parizu, školovao se u Napulju, a glavninu života proveo je u Firenci, obnašajući razne državne službe. Državna služba i pustopašne, škakljive - i erotične i političke - pričice? Česta kombinacija sivoga života u civilu i pravoga života u sočnoj književnosti.

PRVA PETOLJETKA

Na pisanje ove kolumne nije me, srećom, nagnala ni kuga ni sivilo građanskoga života, jer nisam iskusila ni jedno ni drugo. Doduše, ne bih mogla ni deset dana poput Boccacciovih izbjeglica (a kamoli pet godina) dići sve četiri u zrak u miru kakva ladanja, a ni u pripovijedanju nisam imala pomagače koji bi me zamijenili. Svoj kutak, uz obavljanje svih drugih profesionalnih i privatnih obveza, ispunjavam redovito od 1. srpnja 1999. godine. U socijalizmu bih valjda dobila neku značku kao priznanje za prvu petoljetku. Danas ništa. No nije važno. Ionako ne skupljam značke.

Svoj jubilej slavim na isti način (radno) i na istom mjestu gdje su članci i nastajali - u svojoj radnoj sobi uz kuhinju, pišući (ja još uvijek sve tekstove najprije pišem rukom). Jubilej znači proslavu godišnjice rada neke ustanove, osobe ili događaja. Potječe od lat. iubilaeum, a ova pak od hebr. yÇbhZl (jobel), što je značilo ovnujski rog za uzbunu i sazivanje naroda kojim su se najavljivale svečanosti. Iubilaeum je zapravo skraćeno od iubilaeus annus, jubilarna godina. Po Mojsijevu zakonu, svaka pedeseta godina bila je u cijelom Izraelu proglašena »milosnom godinom« ili godinom odmora za zemlju, stoku i ljude. Te su se godine opraštali svi dugovi, oslobađali robovi, provodilo međusobno izmirenje. Papa Bonifacije III. proglasio je 1300. godinu svetom godinom, tj. jubilarnom godinom Isusova rođenja, što bi se ubuduće trebalo slaviti svakih sto godina. U takvoj godini opraštale su se i sve crkvene kazne. Kasniji pape smanjili su razmak među svetim godinama na 50, 33 i konačno na 25 godina.

Danas se često barata riječima kolumna i kolumnist (lat. columna, stup). Misli se na novinski stupac, na stalnu novinsku rubriku koju ispunja jedan autor. No kolumna ima i medicinsko značenje. To je vertikalno postavljena anatomska struktura ili jedan njezin dio, a kolumnaris je akutna zarazna bolest slatkovodnih riba u obliku stupa. (Nadam se da nije prijenosna na kolumniste.) U objašnjenju riječi kolumna spomenula sam još jednu zanimljivu riječ. To je rubrika. Danas znači odjeljak u dnevnom listu ili časopisu s posebnim sadržajem i naslovom (npr. kulturna rubrika, sportska rubrika), ali je vrlo česta i u administrativnom jeziku i znači zaglavlje i prostor pod tim zaglavljem u formularu (npr. rubrika za ime). No što je zajedničko rubrici u novinama i onoj u formularu? Upravo ono povijesno značenje te riječi. Imenica rubrika preuzeta je iz njem. Rubrik u istom značenju kao i lat. rubrica - crvena zemlja, crvena glina, što je pak izvedeno iz lat. ruber, crven. Današnje značenje razvilo se preko »prostora što ga zauzima riječ jednoga zakona«, a to iz »crveno napisana naslova zakona«. Naime, pisari su nekoć inicijale, naslove, početke i završetke poglavlja u starim knjigama i rukopisima pisali crvenom bojom, pa tako i poglavlja zakona.

LJUBAV I MRŽNJA

Crvenilo klasičnoga lat. rubeus preko srlat. rubinas dalo je ime i jednom skupocjenom dragom kamenu crvene boje - rubinu (rubinus lapis, crveni kamen). U kršćanskoj ikonografiji crveno je boja krvi, izvor osjećaja, pa je tako postalo simbolom ljubavi i mržnje. Kao boja vrhovničke vlasti u starom Rimu, crveno (grimizno - tur. kirmiz, sitni kukac krmez iz srednje Azije, lijepe zagasite crvene boje, koja se vadi iz njega; perz kirm, crv; sanskrt krmi, crv) uzeto je za boju kardinalske odjeće u Rimokatoličkoj crkvi. Povezivalo se i s kraljevskim dostojanstvom te prihvaćalo i kao simbol carske vlasti. Ženski oblik pridjeva rubeolus, što znači rubinski crven, crvenkast - rubeola - svatko će najprije povezati s virusnom zaraznom bolesti istoga imena, rubeolom. Istina je da tu bolest prati (uz povišenu temperaturu) i crveni osip po koži, pa osim svoga »učenoga« imena ona ima i ono narodno - crljenica. No iz istoga je izvora i nešto mnogo ugodnije od bolesti - rebula - vrsta loze i vina. Riječ je preuzeta iz furlanskog ribuele (ova i opet iz vlat. rubeola), a označavala je crveno vino.

I tako nakon više od sto mojih rubrika o jeziku vjerujem da nitko od čitatelja (još) nije dobio ni rubeolu ni »ospice« (čestu bolest medijskih prostora). Inkubacija im pouzdano ne traje pet godina. A sreća je i što mi uzor nije bila, recimo, Tisuću i jedna noć. Toliko je priča, naime, ispričala Šeherezada svome mužu, kralju Šahrijaru, da joj poštedi život. Povijesna nepravda! O zanosnoj pričalici slušamo već stoljećima, a još nikad nitko nije progovorio o kraljevu strpljenju.