Govorenje kao gorenje

Govorenje kao gorenje

Uvijek intrigantni umjetnik Josip Zanki tijekom tjedan dana održao je performans-trilogiju Antologija govora, prakticirajući višesatno govorništvo u Muzeju suvremene umjetnosti (govori s otvaranja izložbi i autobiografski govori), Starogradskoj vijećnici (Hommage Fidelu Castru - od klasne svijesti do new-agea i antiglobalizma) i pred ulazom u Importanne (religijski fanatizam i antikonzumerizam)

Molim vas da mi na sljedeću temu odgovorite kratkom trilogijom govora. Govore morate destilirati iz rečenice: »Religija je opijum za narod« koja, čini mi se, dodiruje sva područja vašega govorništva. Izvolite, krenite, želim vam brzu misao i dobro grlo!

Josip Zanki: Khm, khm... Da vidimo, redom. Prvi govor neka bude Opijum, to je lako, drugi Religija, a treći Narod.

OPIJUM (GOVOR ODRŽAN PRED SLJEDBENICOM PRIJE GUTANJA SJEMENKI DATURE, KORITO MILJAŠIĆ-JARUGE, 1997)

Prije nego što progutamo ove sjemenke moram ti dati neke upute. Najprije ćemo odrediti pravac pješačenja. Bez obzira što se desilo s nama i u koji god paralelni svijet upali, pridržavat ćemo se tog pravca. Hodati je bitno, što radi fizičkog umora, što radi ravnoteže s moćima dature. Hodat ćemo uz korito Miljašić-jaruge cijelo vrijeme, sve dok ne dođemo do Azina, a tada ćemo se kroz male hrastove spustiti do Praulja. Od tamo ćemo šumskim putem doći do moje kuće u Privlaci. Izabrao sam ovaj put zato što uglavnom prolazimo kroz slabo naseljene predjele, a ukoliko nekog sretnemo, to će biti ili pastiri ili zemljoradnici. A to su ljudi koji su najbliži arhetipu tako da nećemo imati problema s tim je li riječ o utvarama ili stvarnim ljudima.

Bitno je također da progutašdaturu na način koji ću ti ja reći. Nadam se da si se pridržavala mojih uputa i da si čahure skinula samo s jedne biljke. Kad istresešsjeme iz čahure istresi ga na lijevi dlan, ja ću to učiniti na desni. Ukoliko se nisi dogovarala s biljkom dok je jošrasla, morašto učiniti sa sjemenjem - sada. Zamolit ćešduh biljke da bude prema tebi dobar i blagonaklon, te da halucinacije koje ti podari ne uzrokuju preveliko pomicanje točke svijesti. Zamoli biljku za odgovor, koliko će ti dana, mjeseci ili godina trebati da se potpuno vratišiz stanja druge pozornosti. U ovom stanju svijesti, u kojem si sada, nećešupamtiti odgovor, ali on će ti jednog dana postati jasan i znat ćeškoliko si dugo izvan ovoga svijeta i kad ćešse u njega vratiti. Pošto si spoznala sve odgovore stavit ćešsjemenke u usta, sve odjednom. Kad to učinimo, oboje ćemo početi hodati u zacrtanom pravcu i istodobno žvakati sjemenke.

Potrebno ih je žvakati što dulje, po mogućnosti od petnaest minuta do pola sata. Nakon toga, naizgled, neće se desiti ništa, mi ćemo i dalje hodati i sve će oko nas biti stvaran svijet. Poslije određenog vremena osjetit ćešposeban slatkast okus u ustima i, na neki način, shvatiti da si otrovana. Počet će ti iz ustiju curiti gusta gusta slina koja će imati snježnobijelu boju i podsjećat će te na muško sjeme.

Kad to prestane, usta će ti biti potpuno suha. U jednom času mislit ćešda se gušiši da nemašzraka. I stvarno će biti tako. Tada je dobro piti što više tekućine, poglavito vode, i bašzbog toga odabrao sam da hodamo uz potok. Osim vode dobro je da se nešto i žvače u ustima. Dvije su mogućnosti: možešcuclati bombone Fishermans friend ili komad teleće kože. Ja ti preporučam teleću kožu!

Tu fazu najteže je izdržati, i obično kod tih događaja ljudi završe na Hitnoj ili u Ludnici. Stoga budi uporna i strpljiva, vjeruj da će to proći i da ti se usta neće osušiti! Za vrijeme svega toga desit će se prijelaz, i ja i ti prijeći ćemo na drugi svijet. Upamti, kod svakoga je različito, svatko to drukčije vidi. Pošto će taj svijet biti jednako materijalan kao i ovaj, moramo se dogovoriti o načinu sporazumijevanja. Predlažem da način sporazumijevanja bude govor, ali prije nego što započnešnajbolje je da urliknešoponašajući ćuka! Huuuuuuu!

Tako ćemo znati da smo to mi, a ne neke utvare. Također uvijek mi nastoj, a i ja ću tebi, dati izvještaj o stanju u kojemu se nalaziš, da bismo mogli pravilno djelovati i pomoći jedno drugom ukoliko to bude potrebno. Nemoj se bojati i nikad nemoj pomisliti da ćeštamo stalno ostati. Izići ćešjednog dana!

Eto, ukoliko si me pozorno saslušala, možemo prijeći na radni dio!

POLITIČKI GOVOR RELIGIJA

(HOMMAGE FIDELU CASTRU)

U davnim danima mog odrastanja, dok su moji dani tekli baškao i dani svih mojih vršnjaka, dogodio se jedan događaj koji me jako uzburkao i natjerao me da sam sebi postavim pitanje o moralnosti religijskih službenika!

Moj rođak je imao dragoga kućnog ljubimca, kuju mješanku po imenu Belinda. Kako to većna selu biva, jednog proljetnog popodneva kuja se sparila s nekim simpatičnim mješancem i rezultat toga bilo je leglo jako lijepih psića. Obitelj mog rođaka tada je odlučila ostaviti jednog od tih psića, ostale psiće darovati, one koje ne uspiju darovati ili žive zakopati ili baciti u more, a kuju koja je bila tako dobra i draga darovati roditeljima rođakove majke. Oni žive u kontinentalnom djelu mjesta, imaju veliki dvor i polje, pa će kod njih kuji biti jako lijepo.

Međutim, obitelj nije računala s tim da je kuja obožavala mog rođaka, i jedino je njega priznavala za gospodara, te mu iskazivala svu svoju ljubav. Transfer kuje uspješno je obavljen, njezino je potomstvo što utopljeno, što podijeljeno, i sve je teklo po planu. No, nije prošlo mnogo vremena, a kuja je jedno jutro kad su je odvezali s lanca pobjegla iz udomiteljske kuće i krenula cestom prema mom rođaku. Sirota Belinda bila je ruralni pas, tako da pravila suvremenog prometa bašnije poznavala. To jutro pregazio ju je auto. Ostala je živa, ali su joj stražnje noge bile potpuno smljevene. Bez obzira na sve to uspjela se dovući do rođakove kuće i pasti ispred njegovih nogu. On se rastužio i rekao roditeljima da je moraju odvesti veterinaru.

Vidjevši u kojem je kuja stanju njegovi su roditelji skovali pakleni plan. Odvest će kuju na pogubljenje lovačkom puškom, a njega će prevariti rekavši mu da je vode veterinaru. Mislili su da bi bilo dobro da ja budem s rođakom dok je kuja navodno kod veterinara. Meni su rekli što smjeraju te me zamolili da rođaka odvedem do obale mora i zadržavam ga i smirujem dok oni odrade prljavi posao, da je tako najbolje jer kuja onako ranjena ne bi preživjela i rođaku bi se jošviše slomilo srce. Ovako će biti bezbolnije!

Ja sam tako postupio i otišao s njim do jedne uvale, gdje smo sjedili na golemu kamenu i gledali u jata galebova. On je cijelo vrijeme zaneseno pričao o Belindi i o tome kako će njih dvoje opet zajedno trčati po livadama, a ja, ja sam šutio kao zaliven i bilo mi je teško. Kad smo se vratili doma, roditelji su mu rekli istinu, a ja sam mu se ispričao. Poradi cijele stvari otišao sam seoskom župniku na ispovijed.

Nevolja je bila da je taj dan na ispovijedi bilo užasno mnogo ljudi koji su bili jako blizu ispovjedaonice i, normalno, prisluškivali što ljudi unutra pričaju. Ja sam svećeniku izložio svoju moralno dvojbu: odanosti spram prijatelja i njegovoj čistoj ljubavi spram domaće životinje ili odanosti prema navodno ispravnu postupku njegovih roditelja. Znao sam da sam lagao rođaku, ali navodno sam lagao za više dobro te sam ga pitao je li to bilo opravdano laganje ili je i ta laž okrutna laž kao i sve druge! Što razlikuje laž od laži i što je, zapravo, istina?

Svećenik je dugo šutio i onda mi je rekao da se smirim i da cijela stvar nije vrijedna moje brige, potom je rekao da su roditelji dobro postupili jer da se pas nije mogao spasiti i da dijete treba slušati roditelje, jer oni znaju što je najbolje za njega. Rekao mi je da nisam sagriješio nego da sam samo malo odgodio saznanje teške istine za mog rođaka, a to je opravdano radi viših interesa. Iz ispovjedaonice sam izašao potpuno dotučen. Uza sve to pratio me i smijeh svih koji su prisluškivali.

Nakon toga po selu je krenula priča da se Joso ispovijedao zbog neke kuje! Ja sam i dalje bio nemiran jer sam osjećao nešto što svećenik nije htio čuti. Osjećao sam ljubav mog rođaka spram psa i, isto tako, tog psa prema mom rođaku. Pošto je pseća ljubav bila uistinu pseća, odana, sirota Belinda zbog toga je otišla u smrt. I prema čistoći te ljubavi svi ljudski zakoni bili su mi besmisleni, kako oni o slušanju roditelja, tako i oni o tome što je to ranjeno tijelo i koliko mogu dugi biti pseći dani!

Razmišljao sam da li je to i svećenik znao i nije li njegov odgovor na ispovijedi zapravo bio odgovor religijskog djelatnika, a ne odgovor čovjeka koji bi uz to trebao biti i ponešto spiritualan. Prvi put zapitao sam se što je stvarna uloga religije? Da štiti projekciju moći države, nacije ili same sebe, ili da govori jezikom ljubavi? Bio sam premlad da odgovorim na ta pitanja, ali prvi put osjetio sam probleme s kojima ću se i poslije susretati u danima svoje borbe i javnog djelovanja!

RELIGIOZNI GOVOR: NAROD

Pogledajmo kakve su naše slike naroda i pripadnika tih naroda. Koji su naši sterotipi i fobije, klija li u nama svima plamen bratske ljubavi za čovječanstvo ili se budimo u unutarnjim nemirima netolerancije i rasizma. Globalni svijet, često volimo reći, ruši stereotipe nacija i stavlja nas sve u jedan veliki multikultularni i multicivilizacijski žrvanj, u kojemu je jedina vrijednost novac, utrka za srećom i statusom u društvu.

Jednom sam u čekaonici željezničke postaje u Krakowu čekao profesora koji je trebao doći po mene i odvesti me u centar. Nisam znao kako izgleda, ali sam na mobitel njegovoj supruzi, koju sam otprije poznavao, javio gdje ga čekam. Čekao sam ga u jednom kiosku-kafiću, gdje sam ispijao prvu jutarnju kavu. Prišao mi je gospodin u finom odijelu, pozdravio me na savršenom engleskom jeziku, i pitao me kako sam putovao. Ja sam mu odgovorio da sam putovao dobro, završio sam svoju kavu, pokupio torbu i spremio se otići zajedno s njim jer sam zaključio da je riječ o profesoru. Izišli smo skupa iz kioska i dalje razgovarajući. U jednom sam trenu zapitao gdje mu je auto.

Tada sam, nasuprot, kao u nekom slow motionu ugledao suprugu profesora i profesora glavom. Okrenuo sam se prema mom suputniku, koji mi se pak nasmiješio iz sveg srca, pokazao prstom na moje užasno prljave i blatnjave cipele, i izvadio većspremnu četku! Počeo sam se i ja grohotom smijati i rekao mu da ne trebam čišćenje cipela. Nije se naljutio, nasmijao se i zaželio mu sretan put.

Dobro sam pogledao njegovu fizionomiju, jer sam prethodnih petnaest minuta nosio u glavi sliku njegova odijela i njegova stava. Prvi put u životu shvatio sam kako je rasistički pogled zapravo potpuno uvjetovan svim mogućim stereotipima, od jezika pa do odijevanja!

Situacija u kojoj bih ja tog simpatičnog gospodina iščitao kao Roma čistača cipela trebala je, dakle, izgledati potpuno drugačije, onako kako to srednji sloj i svi ostali nosioci snobizama zamišljaju.

Globalna kultura na ovoj priči zapravo pokazuje svoju pozitivnu stranu i potiče nas na jošveće promišljanje o ljubavi prema svima!

Govore naručio Kruno Lokotar