Život kao nadahnuće

Život kao nadahnuće

Ono po čemu će ga povijest fotografskog medija pamtiti neponovljiv je osjećaj da uhvati i dokumentira trenutak vremena i spontanost života, bilo da je riječ o malim ljudima ili velikim povijesnim događajima. U slavu njegove genijalnosti skovan je pojam le moment decisif, koji opisuje baš onaj moment koji izražava esenciju neke situacije

Henri Cartier-Bresson već je za života postao fotografska legenda, a njegov opus jedan je od najcjenjenijih i najutjecajnijih u povijesti fotografije. Rođen je 22. kolovoza 1908. godine u Chanteloupu nedaleko Pariza u veoma bogatoj obitelji. Iako se očekivalo da će kao najstarije od troje djece preuzeti obiteljsku tvornicu tekstila, odlučuje se za studij slikarstva. Već u ranoj mladosti počinje pokazivati interes za fotografiju. Bilježeći svojom Leicom putovanja po Europi, Indiji i Americi, vrlo rano skreće pozornost na sebe. Ubrzo se sprijateljuje s mladim fotografima Georgeom Plattom Lynesom i Cecilom Beatonom, koji mu otkrivaju svijet modne fotografije. Radeći za »Vogue« i »Harper’s Bazaar«, moda mu postaje izvor dobre zarade, ali ubrzo mu prestaje biti izazov. Odlučuje se u potpunosti promijeniti život. Zainteresiran za burna politička zbivanja toga doba postaje ratni reporter, prvo prateći Španjolski građanski rat, a zatim i Drugi svjetski rat. Iz tog doba datira i vrlo dramatična epizoda kada 1940. pada u njemačko zarobljeništvo, iz kojega uspijeva pobjeći tek nakon tri godine i tri neuspjela pokušaja bijega. O svojim dojmovima sa ta dva ratišta napravio je i iznimno cijenjene dokumentarne filmove.

Čari svakodnevice

Prijelomnom se smatra 1947. godina, kako za Cartier-Bressona tako i za povijest fotografije. Te godine s Robertom Capom, Davidom Seymourom Chimom i Georgeom Rogerom osniva fotografsku agenciju Magnum, koja u potpunosti mijenja percepciju reportažne fotografije. Osnovna je zamisao Magnuma bila zaštita profesionalnog statusa fotografa te njihova neovisnost i potpuna kontrola nad djelima. To razdoblje, kada nastaju i neke od najfascinantnijih fotografija u povijesti, kojih je upravo on autor, smatra se u kreativnom smislu vrhuncem Cartier-Bressonove karijere. Moto Roberta Cape, »Ako tvoja fotografija nije dovoljno dobra, znači da nisi bio dovoljno blizu«, postaje zaštitni znak Magnumova rada i pristupa temama koje obrađuju. Biti na pravom mjestu u pravo vrijeme san je svakoga fotografa, a Cartier-Bresson imao je tu sreću ili hrabrost da se zatekao na pravom mjestu upravo u vrijeme kada su se događale bitne stvari u povijesti. Dokumentirao je, između ostalog, oslobađanje koncentracionog logora Dessau 1945, kao i sprovod Mahatme Gandhija 1948. u Delhiju. Nakon Capine pogibije u Vijetnamu 1954. Cartier-Bresson udaljuje se od ratnih reportaža i posvećuje prvobitnoj ljubavi i nadahnuću u fotografskim putopisima. Sa svojim aparatom putuje svijetom, od istočne Europe do daleke Azije. U tom razdoblju boravi i na prostorima bivše Jugoslavije, od čega su najpoznatije slike nastale u Trogiru, Sarajevu, Prizrenu i malim selima u unutrašnjosti Srbije.

Na putovanjima zanimale su ga svakodnevne situacije, obični ljudi i njihovi običaji. Njegov talent da uobičajene situacije učini posebnima upravo su ono zbog čega je među kolegama i kritičarima uživao takav ugled. Najslavnije fotografije nastaju u njegovoj domovini Francuskoj. Ljubav i poštovanje kojim je oslikavao Pariz i njegove stanovnike može se usporediti jedino s Eugene Adgetovim fotografijama pariške arhitekture i pejzaža. I dok je Adgeta više zanimala priroda i monumentalnost grada, Cartier-Bresson uvijek je svoje zanimanje usmjeravao na ljude. Stoga i ne čudi da ga u hrvatskoj fotografiji možemo usporediti s Tošom Dabcem, s kojim je u Klovićevim dvorima u Zagrebu prije dvije godine imao zajedničku izložbu, jednu od posljednjih velikih izložbi postavljenih za njegova života.

S fotografkinjom Martinom Franck, s kojom ima kćer, ženi se 1970. godine. Nakon toga u potpunosti se povlači iz profesionalnog bavljenja fotografijom i posvećuje se slikarstvu.

Moment decisif

Ono po čemu će ga povijest fotografskog medija pamtiti neponovljiv je osjećaj da uhvati i dokumentira trenutak vremena i spontanost života, bilo da je riječ o malim ljudima ili velikim povijesnim događajima. Teoretičari fotografije vole naglasiti da taj trenutak u Cartier-Bressona nije običan trenutak kakav bilježe gotovo sve fotografije kojima milijuni ljudi dokumentiraju svoju svakodnevicu. U slavu njegove genijalnosti skovan je pojam le moment decisif, koji opisuje baš onaj moment koji izražava esenciju neke situacije. Upravo to njegove fotografije čini tako posebnima i jedinstvenima. Henri Cartier-Bresson cijeloga je života ostao vjeran istom fotoaparatu, tihoj Leiki, koristeći se isključivo danjim svjetlom, nikada nije rabio umjetnu rasvjetu i slikao je samo crno-bijele fotografije. Poznato je da je sam zazirao od toga da stane pred fotoaparat, tako da su sačuvani tek rijetki portreti velikog autora.

Njegov opus s pravom možemo nazvati kronikom 20. stoljeća, a za sama Cartier-Bressona bez pretjerivanja možemo reći da je bio jedan od najvećih fotografa svih vremena. Umro je 2. kolovoza 2004, nešto prije 96. rođendana.

Nenad Korkut