Zapostavljeni džezist

Swinging gospel

Prosječnom će današnjem ljubitelju vokalnoga crnačkog jazza u ovom trenutku nešto značiti tek imena Dee Dee Bridgewater, Cassandre Wilson ili eventualno Dianne Reeves, kao što su prošlim naraštajima obožavatelja jazza mnogo značila imena Billie Holiday, Elle Fitzgerald, Sare Vaughan i Betty Carter. Kao što je to bilo nekad, tako i danas u sjeni tih, svojedobno vodećih vokalistica jazza, djeluje i nemali broj manje eksponiranih, ali kvalitetnih obojenih jazz-pjevačica. Neke je od njih, ponajprije one čestim turnejama po europskim gradovima vezane, upoznala i naša publika, i to ponajviše tijekom posljednjih godina, u programima međunarodnih festivala tradicionalnoga jazza u Varaždinu. Bile su to primjerice Sydney Ellis, Joan Faulkner i Angela Brown, a tim imenima valja dodati i simpatičnu te na međunarodnoj sceni već dulje vrijeme nazočnu, iako još manje nam poznatu, Lillian Boutté.

Crnački jazz vokal

Lillian Boutté izrazita je interpretkinja gospel-songa, rhythm & bluesa, balada i bluesa. Rođena u kolijevci jazza, New Orleansu, 1949. ona je kao mlada karijeru profesionalne pjevačice započela 1973. u lokalnim rhythm & blues sastavima te u zboru Golden Voices, i do danas je ostala vjerna tim stilskim odrednicama. Svrstavši se tako uz bok ne baš preveliku nizu vokalnih interpreta tog izričaja, Lillian Boutté se tijekom brojnih europskih turneja kao i diskografskim opusom predstavila i međunarodnom jazz-općinstvu, nastupajući ponajviše sa svojim sastavom Music Friends. Takvu je upoznajemo i s diska I Sing Because I’m Happy, s pomno odabranim i stilski profiliranim programom njezinih obrada tradicionalnih i skladanih pjesama, vrlo uspješno stavljenih u sferu jazza takozvanoga swinging gospela.

Upoznajemo tako neke poznate i manje poznate tradicionalne skladbe religioznih tekstova, obrade kojih potpisuje sama Lillian Boutté; Old Time Religion, In The Sweet Bye And Bye i u kontekst balade smještenu Where You There, dok je Bye And Bye donesena na efektan swing-način s predstavljanjem članova pratećeg kvinteta, na čelu kojeg je vrlo dobar i stilski određen klarinetist, alt i tenor-saksofonist Thomas L’Etienne. Lillian Boutté vokalistica je vrlo dobre intonacije i urođenog smisla za interpretaciju tradicionalnog jazza i swinga. Očigledno je to i u izvedbama skladanih tema, kao što su What A Friend, Precious Lord, Where He Leads Me, His Wyes Is On The Sparrow i Lead Me. Sve su te pjesme zadržale izvorne melodijske i harmonijske značajke, ali su vrlo vješto adaptirane za džezističku izvedbu i kombinaciju vokal-instrumentalni kvintet Music Friends. Začuđuje malo jedino izostanak bluesa, inače jednog od integralnih segmenata bogata repertoara Lillian Boutté.

Za ljubitelje crnačkoga jazz-vokala te napose swinging gospela, slušanje je diska I Sing Because I’m Happy ugodno i brzo prolazi, a neće ni nakon opetovana stavljanja u pretinac CD-plejera dosaditi.

Mladen Mazur