Vjetar lomi glasove

Vjetar lomi glasove

Ljubitelji Puccinijevih opera ovdje mogu doći na svoje. Svakoga ljeta nastupa neka od svjetskih pjevačkih zvijezda, ali ne u svim produkcijama

Dvadesetak kilometara od Pise i Puccinijeva rodnog grada Lucce, te svega nekoliko kilometara od Viareggia, između Tirenskog mora i jezera Massaciuccoli, nalazi se malo toskansko mjesto Torre del Lago Puccini. U njemu se nalazi Puccinijeva vila u kojoj je skladatelj živio i radio, s njegovim grobom. Nekoliko koraka od vile otvorena je pozornica na kojoj se svakoga ljeta održava Puccinijev festival.

Puccinijev festival počeo je 1930. izvedbom opere La Boheme. U početku se nije redovito održavao, a od sedamdesetih godina održava se svakoga ljeta od kraja srpnja do kraja kolovoza. Otvoreno kazalište s pozornicom na jezeru slično je, iako veće od opatijske ljetne pozornice. Prima četiri tisuće gledatelja, tako da svakoga ljeta predstave vidi više od četrdeset tisuća posjetitelja. Ambijent je ugodan, a ugođaj u mjestašcu izrazito festivalski jer osim predstava nema ničega drugog. Prva Turandot bila je 1954. Dragica Martinis. Istu operu režirao je 1999. Petar Selem. Ove godine Giorgio Surian pjevao je dva puta Scarpiju u Toski.

Ljubitelji Puccinijevih opera ovdje mogu doći na svoje. Svakoga ljeta nastupa neka od svjetskih pjevačkih zvijezda, ali ne u svim produkcijama, pa po tome Puccinijev festival zaostaje od, primjerice, festivala u veronskoj areni. Ove godine na programu 50. festivala bile su Madama Butterfly, Tosca i Turandot. Madami Butterfly ove godine pripada istaknuto mjesto zbog stote obljetnice njezine praizvedbe, obilježene svečanim izvedbama u svibnju kojima je ravnao Placido Domingo. Naslovnu ulogu pjevala je Daniela Dessi, uz tenora Fabija Armiliata i baritona Juana Ponsa. Bila je to produkcija u režiji Stefana Montija i scenografiji Arnalda Pomodora.

Dugovi i dužnici

Na ljetnom festivalu izvedena je produkcija u režiji Vivien Hewitt, scenografiji Kana Yasude i kostimima Regine Schrecker, pod ravnanjem umjetničkog i glazbenog ravnatelja Festivala Alberta Veronesija. Osnovna je zamisao te produkcije (pre)naglašavanje sukoba Istoka i Zapada, sraz dvaju kultura, vjera i svjetonazora. Minimalistička scenografija kamenih formi nije pridonosila ugođaju djela ni režijskoj zamisli. Protagonistica četiriju izvedbi bila je sopranistica Carla Maria Izzo, pjevačica bogata glasa tamnih preljeva, kako se moglo uočiti na početku četvrte izvedbe. Prvi čin još je nekako prošao, ali su već od početka drugog čina nastupili problemi i indispozicija. Carla Maria Izzo nije mogla otpjevati ni jedan viši ton, glas joj je stalno pucao i predstava je bila upropaštena. Iz publike su se nakon svakoga puknutog tona čuli uzdasi razočaranja, ali nije bilo protesta, nego je publika reagirala s razumijevanjem za nevolje pjevačice koja se odlučila predstavu privesti kraju jer zasigurno nije ni imala predviđenu zamjenu. Teško je utvrditi što se uistinu dogodilo, je li joj naškodio vjetar koji se povremeno jače osjećao na pozornici nego u gledalištu ili je širenje i tamnjenje nižega registra narušilo cjelovitost i pouzdanost njezina pjevačkog aparata.

Carla Maria Izzo kao Cio Cio San ostala je dužna četirima tisućama gledatelja. Njezini izvrsni partneri, mezzosopranistica Mariella Guarnera kao Suzuki, bariton Luca Salsi kao Sharpless te odličan i zvučan tenor Stefano Secco kao Pinkerton, nisu mogli mnogo pomoći jer opera Madama Butterfly ovisi o protagonistici, osobito u drugome činu. Dirigent Alberto Veronesi bio je na sto muka kako da održi izvedbu. Od velike pomoći bili su mu visoko profesionalni orkestar i zbor. Otvoreni prostor Puccinijeva festivala pogoduje pjevačima jer u njemu zvuk orkestra slabi, a pjevači se dobro čuju sa scene.

Nakon četiri izvedbe u spomenutoj produkciji, opera Madama Butterfly bila je na programu Puccinijeva festivala u kolovozu još jednom, u produkciji Međunarodnog opernog kazališta iz Seoula, pod ravnanjem Choia Seunga Hana, režiji Chunga Kaba Gyuna, s Kim Yoo Sum u naslovnoj ulozi. Tri različite produkcije iste opere u jednoj godini doista su festivalska poslastica. Puccinijev festival ostvario je ove godine i dvadeset gostovanja u Južnoj Koreji, Škotskoj, Monacu, Brazilu, Argentini, Francuskoj, Grčkoj i Italiji, a nakon završetka festivala u Torre del Lagu odmah počinje gostovanje u Belgiji, Japanu, Poljskoj i Australiji. Sljedeće godine na programu su Čedo zapada, La Boheme, Turandot i Madama Butterfly.

Davor Schopf