Vesela dinamika boja

Vesela dinamika boja

Umjetnički oblici koji nastaju iz kista Dina Trtovca dosta podsjećaju na cijelu veliku inauguracijsku izložbu Einbildung u Kunsthausu u Grazu prošle godine, koja se bavila isključivo perceptivnim elementima u modernoj i suvremenoj umjetnosti te bojom koja postaje konstruktivni element u času prolaska impulsa od oka do mozga

Da zagrebačko likovno ljeto nije zamrlo pokazala nam je izložba Dina Trtovca u podrumu Muzeju Mimara naslovljena kao Slika u kontinuitetu koja je trajala od 21. srpnja do 9. rujna. Djela nastajala unatrag pet godina, od 1999. do danas, spoj su, u najvećem broju slučaja, jakih kolorističkih vertikala čija je dinamika njihov jedini oblikovni element. Kompozicije koje gradi Trtovac u ovim djelima postaju tako nizovi poteza, mirnijim ili manje mirnim kistom po platnu. Rešetkasti raster platna različitih dimenzija, ponegdje složenih u diptihe, triptihe i poliptihe, odaju njegovu trenutnu opsesiju. Iako je možda moguće tražiti izvore ciklusa u minimalizmu ili geometrijskoj apstrakciji, Trtovčevo slikarstvo itekako u sebi posjeduje organičku komponentu.

Organički nizovi vertikala vrlo živih boja koje se presijecaju na različitim visinama naglašeni su samostalnim prelijevanjima boje u boju, poteza u potez, čime se u neku ruku dobiva dojam da slika dovršava samu sebe. Namjerno neprecizno definirani rubovi akrilika, poput akvarela, postaju poligon za vlastitu igru boje, miješanja u mrlje koje postaju zasebni element slike. U velikom broju kompozicija, od njih trideset i osam, Trtovac u različitim visinama prekida bojani kontinuitet i tako stvara svojevrstan puls slike, koji je to naglašeniji što su trake gušće i isprekidanije. Koloristički kontrasti jarkih boja s tamnim bar-kodovima tako dojmljivo razlučuju sastojke svake pojedine slike. Iako bi nam se moglo činiti da se kompozicije ponavljaju, svaka je posebna. Plasticitet svake pojedine trake više je ili manje usredotočen na sama sebe. Boja jest boja i njezina dinamika ne daje nam povoda za preširoke analize. Vrlo jednostavno, površina slike postaje veseli playground za boju, koja kontrastima postaje svojevrstan optički reljef.

Trakasti kaleidoskop

Bit je svake od kompozicija zapravo percepcija. Razabirući nijanse unutar ovog opusa slika, mogli bismo naići na podvarijante. Način kojim Trtovac tretira plohu gotovo je identičan u svim djelima. U kompozicijama 09, 10, 11, 23 i 24 Trtovac uključuje tamne trake koje se ističu na platnu i postaju dijelovi slike oko kojih titraju ostale trake izrazito živih boja. Kompozicije 01, 02, 03 i 04 sastoje se od manje precizno izrađenih traka koje se višestruko prekidaju tako da se u različitim slučajevima dobiva dvobojna ili trobojna traka. Dinamika je u tim slučajevima prekinuta i ovdje zapravo ne postoji konkretan vertikalni kontinuitet. Kompozicije od broja 13 do broja 20, nastale u posljednje dvije godine, grade se na isključivoj percepciji boje u trakama različitih širina i veoma jakih kontrasta. Trakasti kaleidoskop percipiramo kao niz zavojitih linija. Gradnja slike s isključivim dinamičkim i kolorističkim svojstvima crvene, zelene, plave i žute postaje preokupacija koja završava nizom varijanti što gotovo nikada ne moraju biti dovršene. Otud i kontinuitet iz naslova izložbe. Slike Dina Trtovca stvorene su s pomoću nekoliko osnovnih boja. Varijante kompozicija s vodoravnim trakama (29, 30, 32, 33 i 38), iako su u manjini spram okomica, jednako su dinamične. Osim kolorističkih efekata, za te je kompozicije bitan i ritam. Ritam koji obilježavaju izmjene različitih širina pojedinih traka impuls je koji daju poredani oblici bojenih traka koji kao da će se svaki čas pomaknuti i promijeniti mjesto. Vizualnost u tom slučaju postaje jedan od glavnih sastojaka konkretnog rezultata. Uz boju, kompoziciju i ritam, dakako.

Umjetnički oblici koji nastaju iz kista Dina Trtovca dosta podsjećaju na cijelu veliku inauguracijsku izložbu Einbildung u Kunsthaus u Grazu prošle godine, koja se bavila isključivo perceptivnim elementima u modernoj i suvremenoj umjetnosti te bojom koja postaje konstruktivni element u času prolaska impulsa od oka do mozga. I zaista, da je bilo koje od ovih djela bilo postavljeno u Grazu, zajedno s djelima Kellyja, Alvianija, Stažewskog ili Closea, kustosi ne bi pogriješili.

Marko Kružić