Ukradeni trenutak

Ukradeni trenutak

U crno-bijelom spektru priča Šparemblek priču o ljubavnom trokutu. Sve je skriveno, a očigledno. Sve je moguće i sve se pokušava otvoriti, a ostaje nemoguće i zatvoreno

Milko Šparemblek je autorski potpisao impozantan broj djela i teško je iz njega što izdvajati, jer sve što je na plesnoj sceni napravio teži i pripada vrhuncima. I posve je sigurno da kada jedna plesna trupa ili kazališna kuća, koja ima plesni ansambl, pozove Milka Šparembleka, ne izlaže se riziku.

Na Splitskom ljetu, i uopće u Splitu, pojavio se nakon četrnaest godina, a prije tih četrnaest godina na Sustipanu, bilo je to također Splitsko ljeto, postavio je sjajnu predstavu Tri biblijske freske. I eto ga kao autora u programu pedesetoga, jubilarnog, Splitskog ljeta, ponajprije zahvaljujući ravnateljici baleta Almiri Osmanović, velikoj poklonici Šparemblekova rada. Dakle, Šparemblek je potpisao koreografiju, režiju i dramaturgiju predstave Plesovi erosa, koja je premijerno izvedena 6. kolovoza u tvrđavi Gripe.

Predstava je sastavljena od dva dijela, koja se svime osim Šparemblekovom intelektualnom snagom i preciznošću, koje su u oba dijela jednako moćne, suprotstavljaju jedan drugomu s jasnom namjerom da kao cjelina svjedoče o erosu kao izvoru svekolikog života.

Pjesme Matilde Richarda Wagnera prvi je dio, koji zapravo slijedi istinitu priču o ljubavi između Mathilde Wesendonck, žene Wagnerova mecene, i Wagnera. U crno-bijelom spektru priča Šparemblek priču o ljubavnom trokutu. Sve je skriveno, a očigledno. Sve je moguće i sve se pokušava otvoriti, a ostaje nemoguće i zatvoreno. I neostvareno. Iživljeno u tijelesnom užitku tek u jednom ukradenom trenutku.

Bljesak mladih tijela

Šparemblek, jednako kao i Wagner, koristi se lajtmotivom kao simbolom. Tako mu svako lice ponavlja plesnu frazu i time dramaturški podcrtava osnovnu misao, odnosno, stanje. Ona (Albina Rahmatuljina) mlada je, lijepa žena u braku sa Suprugom (Igor Rogaljski), starijim imućnim gospodinom. Stalno sjedanje na stolac uz pokrete koji se ponavljaju i stavljanje zlatne maske na lice sugerira konvenciju uljudna salonskog braka i njegovu dosadu. Gost (Lev Šapašnjikov) mlad je muškarac koji u tu konvenciju unosi nemir. Probuđeni eros titra u polumraku i bljesku mladih tijela Nje i Njega. Ona dobiva novu plesnu frazu, koja sugerira potrebu za bijegom iz bračnog salona. Ali vraća se sjedanju i zlatnoj maski, koja skriva sve unutarnje treptaje. Ostaje samo dosadna bezizražajnost. Dama (Snježana Radica), starija gospođa, koja je na sceni od početka kao promatrač, mirom koji u sebi nosi pomirenost, od sama početka svjedoči nemogućnost bijega iz zlatne krletke građanskoga salona, odnosno, braka, koji je naznačen i scenografijom Nenada Fabijanića te kostimima Ike Škomrlj i Elvire Ulip.

Zaokružena psihološka plesna drama savršeno je funkcionirala u likovima koje su iznijeli odlična Albina Rahmatuljina i Lev Šapašnjikov kontroliranim, preciznim pokretom punim napetosti, čiste linije i emotivne redukcije, i solidni Igor Rogaljski.

Drugi dio pripao je Trijumfu Afrodite Carla Orffa, nastao na stihove više antičkih pjesnika, skladan kao scenski koncert za soliste, dvostruki zbor, veliki zbor, skupinu plesača i veliki orkestar, s primjenom vokalnih koloratura i ponavljanjem motiva, preko govornog zbora do zajedničkoga krika. Šparemblek slijedi Orffovu glazbu u njezinu oslanjanju na pradrevni folklor te je radnja smještena u prostor plemenske zajednice koji je naznačen velikim suncem/mjesecom, maskom i kostimom. Ritam koji je himnički, a slavi ljubav, radost tijela u obredu vjenčanja dvoje mladih (Danijel Jagar i Elena Nikolaeva), u kojem sudjeluju svi od prijatelja, obitelji (Sanja Nevešćanin, Nonna Čičinina, Ivica Petrić, Igor Glushkov), sestre (Korana Bilan), brata (Nikša De Marchi), kuma (Lev Šapašnjikov), kume (Marijana Marević Muslim), korifeja (Remus Dimache) i korifeje (Bruna Reić Šćepanović), priziva prasjećanje i vraća nas prapočetku. A tamo je sve puno svjetla, boje, veselja. Sve je prirodno i otvoreno. Svi su izvođači punoga plesnog i dramskog angažmana, sjajno uvježbani (dugo su se pripremali sa Šparemblekom), do kraja vladali scenom i situacijom.

Ovom predstavom Šparemblek je još jednom pokazao veliku kazališnu pamet, koreografsko znanje i intelektualnu moć, a Splitsko ljeto dobilo je projekt koji se nekima možda i neće svidjeti jer osim emotivnog traži i intelektualni angažman gledatelja. Svakako, riječ je o predstavi i gospodinu koji su s punim pravom ušli u program 50. splitskog ljeta.

Nina Šegvić