Programski noviteti

Programski noviteti

Osmišljenom logistikom, stalnim oživljavanjem i bogaćenjem festivalske koncepcije, vremenskom i prostornom ekspanzijom, a nadasve kvalitetom muziciranja, omiški festival postaje zalogom nacionalne kulturne promidžbe i zaslužuje atribucije kojima se mogu podičiti tek rijetke slične manifestacije

Afirmirajući glazbene vrijednosti koje sadržavaju ono tradicijsko u smislu autentične geneze atributa kao reminiscencija koja tvori zajednički identitet različitih vremena, i ove je godine Omiš bio vrtlog i raskrižje kulturnih zbivanja u ozračju mediteranskog duha. U prostoru fascinantnog prirodnog dekora, s reperkusijama mnogo širim od latentnog šarma Pjacete i pjesmom okupanih kamenih kaleta, ovogodišnji je festival ponudio niz novih programskih sadržaja objedinjujući sve ono relevantno što se zbiva u području klapskog pjevačkog izričaja. U trenutku dominantna porasta interesa za klapskim pjevanjem izvjesno je da omiško festivalsko rukovodstvo na čelu s ravnateljem Dražanom Mladinom, a pod umjetničkom paskom dr. Miljenka Grgića, djeluje stimulativno, korelativno i recentno. Sukladno stajalištu o potrebi stalna obnavljanja postojeće festivalske koncepcijske konture, kao i dislociranja festivala (preseljenje debitanskih večeri u Bol na Braču), ove su godine prvi put mješovite klape zapjevale u zasebnoj, finalnoj večeri održanoj u gradu Opuzenu, pokazujući svu heterogenost i zanimljivost mogućih kombinacija vezanih uz spol i klapu.

Šarolikost vokalnih mikstura

Viđena i doživljena šarolikost takvih vokalnih mikstura (ženski vokal u ulozi prvoga tenora, ženski vokalni sastav s muškim solistom i niz drugih varijacija u raspodjeli glasova), svakako je poticaj istraživanjima zvukovnog odnosa mješovitih sastava i u budućnosti. Natopljeni nostalgijom za minulim vremenima, razložno smo ponekad skloniji povjerovati kako je nekoć sve bilo bolje, uvjerljivije, iskrenije, i u svojoj jednostavnosti bliže izvorniku. Vjerojatno se stoga, na odnedavna ustanovljenu Večer izvornih napjeva načelno gleda sa simpatijama i odobravanjem. Štoviše, interes klapa i publike za ovu natjecateljsku kategoriju stalno raste, a recepcijsko-estetski užitak ostvaruje se u široku rasponu od arhaične spontanosti do zavidne artističke kvalitete i visoke razine vokalno-glazbenog umijeća.

Prihvaćajući plauzibilnost teze da bit klapskoga homofonog pjevanja ipak na određeni način počiva na solističkom pjevanju, limit od pet glasova i pjevanje u kojem pojedinac znači mnogo, poglavito u dobroj fuziji s preostala četiri pjevača, nisu strani tradiciji, a dovoljan su argument u prilog istinskoj pjevačkoj i interpretativnoj atraktivnosti. Te vrline nesporno krase sve sugestivniju mladu šibensku klapu Teutu (prva nagrada publike i stručnog povjerenstva). Već više od tri desetljeća postojanja omiškog festivala ustrajava se u namjeri da glazbeno-folklorne pojave ne budu isključivo relikti prošlosti, nego živa tijela koja se i danas oblikuju.

Simbioza i prožimanje tradicijskog i suvremenog, transfer baštinskih vrijednosti i povijesnog konteksta u transhistorijsku, estetsku činjenicu - dakako, uz stalno bogaćenje korpusa klapskih pjesama - sadržajne su okosnice Večeri novih skladbi. Suvišno je podsjećati na bogatu ostavštinu danas već antologijskih pjesama koje su tijekom godina iznjedrile (Kaleta, Dalmatino povišću pritrujena...). Ovogodišnja je donijela šesnaest novih naslova (od kojih dva izvan konkurencije, u znak sjećanja na nedavno preminula prof. Anđelka Novakovića, istinskoga prijatelja i suradnika festivala), s potpisom dobro nam znanih autora, ali i nekih novih, glazbeno potentnih stvaralačkih snaga potaknutih željom da glazbom ožive pomalo usahlo etničko korijenje i tradiciju.

SvjeŽina glazbenih ideja i vizija

Među predstavljenim autorima koji energiju stvaralačkoga poriva nalaze u baštini protkanoj vlastitim izričajnim kategorijama posebnu pozornost zavređuje mladi opuzenski skladatelj Blaženko Juračić (O slaviću, prva nagrada stručnog povjerenstva). Nadahnut arhetipskim glazbenim uzorcima i duboko proživljenim Marulićevim tekstualnim predloškom, Juračić je pokazao rafiniranost i svježinu glazbenih ideja i vizija. Gotovo madrigalističkom tehnikom, tonovima je oponašao pjev slavića koji je, kako ističe, »personifikacija svakog čovjeka koji se pjesmom otvara k izvoru vječne ljepote u njegovoj nutrini«. Želimo da omiški magnetizam i dalje privlači mlade skladateljske snage, koje u pjesmi nalaze pobude i okrepe.

Rasplet finalnih večeri ovogodišnjeg Omiša posvjedočio je o najboljima u interpretativnom smislu (u ženskoj konkurenciji profinjenom muzikalnošću plijenila je klapa Korjandul iz Zagreba, a srčanošću i iskrenošću izvedbe zagrebačka klapa Dišpet i splitska Mirakul, dok su se u muškoj konkurenciji vokalnom kompaktnošću i ljepotom timbra nametnule klapa Crikvenica iz Crikvenice i šibenska Teuta). S dominantnim osloncem na institut klape i natjecanje kao koncept, računajući na draž nadmetanja koja festivalu donosi zanimljivost i nadasve odgovornost samih amatera (očito je to ponajprije u izlučnim večerima), rukovodeći festivalski tandem njeguje i sadržaje svečarskog, revijalnog karaktera.

Takvu smo ozračju svjedočili na autorskoj večeri Krešimira Magdića, dubrovačkoga skladatelja, melografa, interpretatora i obrađivača, dugogodišnjeg voditelja klapa Maestral i Linđo-N, koje već desetljećima oduševljavaju suptilnošću interpretacija. Magdićevu participaciju i prinos festivalu zrcale njegove pjesme, od kojih, čini se, neke već posjeduju status narodnih napjeva. Iznikle tijekom duge festivalske povijesti, postale su sinonimom i zaštitnim znakom autentičnoga klapskog izričaja, upisujući ime svoga autora u zlatnu knjigu dalmatinskih klapskih pjesama. Četrdeset godina djelovanja klape Trogir bio je doista valjan povod prigodničarskoj večeri naslovljenoj Večer s povodom. Gotovo u svom najboljem sastavu, klapa Trogir pjesmom je podsjetila na nekadašnju slavu, potvrđujući pripadnost klapskom tronu i osvajajući simpatije slušateljstva šarmom, iskustvom i muzikalnošću.

Gostovanja i odjeci

Gotovo tradicionalno, u okviru posebne nenatjecateljske večeri, Festival dalmatinskih klapa ugostio je najbolje interpretatore narodnih i starogradskih pjesama Hrvatskog zagorja pod naslovom Kajkavske popevke Dalmaciji 2004, uz pratnju Tamburaškog orkestra HRT-a pod ravnanjem Stjepana Mihaljinca i Siniše Leopolda. Konačno, revijalnim koncertom Na klapski način prezentirane su zabavne i duhovne pjesme domaće i inozemne produkcije u interpretaciji najafirmiranijih klapa (Cambi - Kaštel Kambelovac, Luka - Ploče, Sinj - Sinj, Puntari - Omiš). Svrha tako artikuliranih programa, prema mišljenju festivalskog rukovodstva, jest učiniti festival atraktivnim i primamljivim ne samo glazbenim znalcima i aktivnim sudionicima nego i vjernoj publici koja je tijekom 38 godina trajanja festivala stekla stanovitu edukaciju i visoke kriterije vrednovanja, prateći festivalska zbivanja s iskrenom strašću i ushitom.

Ono što nedvojbeno daje najvredniji povod izdvajanju jest prvo gostovanje Festivala dalmatinskih klapa na jubilarnom, 50. Splitskom ljetu. Čini se kako je upravo interpoliranje folklora u programski koncept respektabilne, splitske ljetne manifestacije najbolji put k utemeljenju nove vizure omiškog festivala, koji će zadržati svoje tradicionalne vrijednosti, ali i ići ukorak s europskim standardima. S druge pak strane, ideja o kooperativnosti dvaju festivala dobitak je i za Splitsko ljeto u smislu kakvoće, autentičnosti i raznovrsnosti njegove sadržajne ponude. Usprkos stanovitim neprilikama u realizaciji (premještanje koncerta u neadekvatni, zatvoreni prostor zbog kiše i otkazivanje nastupa dviju klapa), večer pod naslovom Za svakog ponešto, ponudila je uistinu šarolik program i interpretacije koje zrcale spoj kvalitete i iskustva (Filip Dević - Split, Teuta - Šibenik, Tamarin - Vranjic, Sinj - Sinj). Ako je suditi prema aklamacijama publike, bilo bi dobo da omiška gostovanja u Splitu postanu tradicijom. Osmišljenom logistikom, stalnim oživljavanjem i bogaćenjem festivalske koncepcije, vremenskom i prostornom ekspanzijom, a nadasve kvalitetom muziciranja, omiški festival postaje zalogom nacionalne kulturne promidžbe i zaslužuje atribucije kojima se mogu podičiti tek rijetke slične manifestacije.

Ivana Tomić Ferić