PERISTIL OPET CRVEN...

PERISTIL OPET CRVEN...

Na poziv kustosice Čakić iz Nizozemske je stigao Ulay, umjetnik svjetskoga glasa i velikoga eksperimentalnog iskustva. U nekoliko dana, koliko je boravio u Splitu, napravio je radove in situ koji su možda najizravnije interpretirali zatečenu situaciju i zadanu temu. Izveo je dva rada, frottage i fotograme

Projekt splitskoga HULU-a ArtiST Now zamišljen je bijenalno, kao onaj koji će se izmjenjivati sa Splitskim salonom, a intencija mu je autorskom koncepcijom predstaviti radove iz širega likovnoga kruga. O budućnosti te zamisli teško je misliti sa sigurnošću, no sadašnjost joj je izvjesna. Autorica je koncepta i ovoga postava Dragica Čakić, teoretičarka koja dolazi na poziv HULU-a iz Rima, s rimskoga sveučilišta La Sapienza, na kojem je znanstvena suradnica za područje filozofije i politologije umjetnosti pri odsjeku za suvremenu umjetnost, i koja ima iza sebe niz kustoskih ostvarenja u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i drugim europskim zemljama. Odlučila se za suvremenost, interdisciplinarnost, marginalnost, a utemeljenje čovjek kao zoon politicon i zoon poeticon.

Reinterpretacija zadanoga i zamišljenoga

Ideja podzemnog vrta rađa se kao odgovor na povijesni kontekst palače, njezina antropološkog značenja za nas danas, bilo kao specifične estetske ili etičke formule, bilo kao izvorišta percepcije, širega znanja i shvaćanja. Umjetnici su uspjeli obuhvatiti različite aspekte značenja palače i Dioklecijana kao povijesne i političke figure, u široku rasponu radova imali smo prilike proći kroz vrt u kojem je svaka interpretacija dotaknula jedan zanimljivi segmenat, reinterpretirajući umjetničku dimenziju palače i njezinu kompletnu memoriju sve do danas. Od socio-političkog govora (Marina Gržinić i Aina Šmid, Zorka Lednarova, Sanja Iveković i Sandra Sterle), teoretiziranja forme (Penezić i Rogina), do suptilnih rješenja koja su se bavila vremenskim sklopovima (Issa 3000), nerazrješivim stanjima i osobnim mjerama (Siniša Labrović), memorijom i suvremenom mehanikom (Gorki Žuvela), nevidljivošću kulturnog i osobnog (Roberta Silva), sučeljavanjem izvorišta (Toni Meštrović) itd.

Radovi umjetnika nastajali su in situ, dijelom su umjetnici dolazili na poziv, a dijelom su putem natječaja prijavljivali radove, što je i razlog velike raznovrsnosti u idejnom pristupu koncepciji izložbe. Ne mogu, a da se ne zapitam kako bi postav izgledao da su izloženi radovi samo pozvanih umjetnika, kakav bi rezultat bio u prožimanju ideje i djela... No, možda je ovako i bolje, dobivena je širina i raznovrsnost, a upravo su brojni splitski umjetnici natječajem dobili priliku reagirati na vlastito socio-historijsko okruženje.

Splitski umjetnici

Splitski umjetnik Siniša Labrović izveo je zanimljiv performans pod naslovom Kvadratura kruga. Crveni krug unutar bijeloga kvadrata, crveni krug izveden prema osobnoj mjeri, mjeri čovjeka zarobljena unutar nerazrješivih pojmovno-matematskih sklopova koje je sam iznašao kako bi dokučio svijet. Presudna je informacija da je performans crvenom bojom izveden upravo na Peristilu, što ovom radu daje dodatnu vrijednost koja se unutar koncepta izložbe javlja u slojevitosti pamćenja. Peristil je ovim radom, smatram, dobio novi sloj u stratificiranju suvremene kulturne povijesti vezane uz to specifično mjesto. Nakon crvenoga, crnog i zelenog Peristila ponovni povratak na povijesno važan trenutak Crvenog Peristila, koji se u tom radu diskretno provlači kao refleksija osobne povijesti mladoga splitskoga umjetnika, ta povezanost s palačom i njezinom sedamnaest stoljeća dugom neprekidnom poviješću (upravo uključujući i njezino suvremeno značenje) čini rad višestruko zanimljivim.

Toni Meštrović, koji je došao na poziv kustosice Čakić, također splitski umjetnik koji živi i radi u Kölnu, predstavio se videoradom Continuum. Taj jednostavan sklop crno-bijeloga prizora projicirana na platnu koji u krupnom planu prati obradu kamena i slaganje suhozida rukama njegova oca, te zvuka odlomljavanja i slaganja kamena koji preko zvučnika ispunjava prostor, iznimno je dojmljiv unutar podruma palače i pruža različite mogućnosti doživljajnih i teoretskih interpretacija. Početak u jednostavnom alatu i jednom paru iskusnih ruku te završetak u vrsno obrađenu i složenu kamenu palače, gdje je ono prije upravo i ono sada, slojevitost vremena i iskustva sadržana u continuumu, a izražena u kamenu, čekiću i video-zvučnom zapisu. Rad Vedrana Perkova Smeće postavljen je u prostor u kojem je upravo dio nataložena antičkog i ranosrednjovjekovnog smeća ostavljen kako bi danas moglo svjedočiti o bitnom čimbeniku očuvanosti podruma palače. Perkov je na te povijesne slojeve otpadaka složio, u vrećama za smeće, sve moguće ostatke koje su umjetnici i njihovi suradnici ostavili za sobom tijekom stvaranja izložbe. Zanimljivo je uspostavljanje odnosa suvremenog umjetničkog, intelektualnog smeća, s osvjedočeno važnim slojevima historijskog otpada, zanimljiv je i naš odnos prema suvremenoj umjetnosti, koja je ipak marginalizirana od šire javnosti, te stvarnost ekoloških problema i intimne mentalne higijene.

Ulayeva transpozicija

Na poziv kustosice Čakić iz Nizozemske je stigao Ulay, umjetnik svjetskoga glasa i velikoga eksperimentalnoga iskustva. U nekoliko dana, koliko je boravio u Splitu, uz nužne pripreme koje su prethodile dolasku, napravio je radove in situ koji su možda najizravnije interpretirali zatečenu situaciju i zadanu temu. Izveo je dva rada, frottage i fotograme, u dvije prostorije koje su osobito bogate algama i mahovinom, jedinom florom u podrumima. Jednim kompleksom fotograma zabilježio je najstarijeg arheologa (mr. Ivo Maroević) i skupinu najmlađih arheologa koji se bave istraživanjem i konzerviranjem palače. U podrume je uveo ljude koji su palači, svojom brigom za nju, najbliži i najposvećeniji, pritom realizirajući performativnu fotografiju koja je njegov najuži interes (fotogrami su nastali izravnim otiskom tijela arheologa). Treći fotogram preslik je rešetki jedinog prozora podruma kroz koji ulazi bilje, vrt koji se samo tragom uvlači u prostor podruma i ostavlja znak na fotopapiru. U drugoj prostoriji nalaze se druge vrste otisaka, frottagei na crnome mat papiru, otisci strukture kamenih blokova te algi i mahovina koje obitavaju na kamenu. Suptilnost u vizualnom, taktilnom i doživljajnom smislu. Svi segmenti oba rada čine cjelinu, povezani pritom procesom kojem su izloženi, postavljeni bez fiksiranja oni mijenjaju boju stapajući se s okolinom te mijenjaju i sam oblik reagirajući na vlažnu podlogu.

Dvije instalacije

Izdvojila bi još dva rada, antropološko interpretiranje forme Vinka Penezića i Krešimira Rogine, te svjetlosnu instalaciju Gorana Petercola. Penezić i Rogina postavili su instalaciju Di-gitall/Datasupermarket, kojom prezentiraju svoje nagrađivane radove čija je osnova upravo Dioklecijanova palača. Svoju etičku viziju arhitekture u kojoj su putem modela palače izrazili svoja viđenja kontinuiranih kulturoloških ideja, svoja viđenja za budućnost, prezentirali su na jednostavan način koji upravo sažima kompleksnu problematiku suvremene elektronske percepcije. Idejno i stvarno u njihovu se radu gotovo ritualno prožimaju izvorni modeli življenja i razmišljanja sa sveprisutnom, nadolazećom digitalnom erom. Petercol je instalacijom Ulaz/Izlaz stvorio sjajan ambijent. Za rad je odabrao zatvorenu, pravokutnu prostoriju s jednim ulazom, a u nju je interpolirao jedno zrcalo i jednu svjetlosnu plohu. Dimenzijama zrcala i svjetlosne projekcije, koje su postavljene jedna uz drugu, simulirao je dva nepostojeća izlaza/ulaza, a njihov odnos kao refleksiju. Ti prividni izlazi/ulazi posve su drugačijih kvaliteta i otvaraju prostor, sačinjen od starih kamenih blokova, na gotovo mističan način. Zanimljive su situacije koje se događaju promatraču pri susretu s prividnim prolazima. Ti otvori multipliciraju privid fizičkoga tijela promatrača kao sjenu i odraz.

U iščekivanju kataloga izložbe, svaka pohvala splitskom HULU na zamisli i ostvarenju. Sudionici izložbe: Mirjana Batinić, Petar Grimani, Marina Gržinić i Aina Šmid, Issa 3000, Sanja Iveković, Zorka Lednarova, Ivan Kožarić, Sandra Sterle, Ulay, Gorki Žuvela, Vinko Penezić i Krešimir Rogina, Mateo Perasović, Vedran Perkov, Goran Petercol, Roberta Silva, Siniša Labrović, Toni Meštrović, Vanja Pagar i Željko Marović.

Tanja Masnec Šoškić