Odjeci Viškoga boja

Kad sam već pomislila da je tema o Viškome boju apsolvirana, pokazavši da u ono vrijeme (1866) nije moguće da bi brzoglas značio telefon, stiže mi pismo dr. Nenada Raosa, u kojem naglašava kako u toj pomorskoj bitki nije uopće bilo ni glasnika, ni skoroteča, ni tekliča, nego je presudnu ulogu odigrao jedan stroj - brzojav (telegraf). Ni njemu nije jasno zašto je pučki pjesnik Šime Šugar Ivanov u svojoj pjesmi o Viškome boju brzojav nazvao brzoglasom, no zaključuje da je to valjda stoga što riječ »glas« u narodnom jeziku znači i vijest (»glase donesoše«). Kako je pučki pjesnik bio nepismen, lako je mogao zamijeniti te dvije slične riječi, kojima je zajednička brzina javljanja.

Do po sahata

Nije mi bilo druge nego potražiti knjigu Petra Kuničića Viški boj (1892, pretisak 1996), koja detaljno opisuje tu pomorsku bitku i što joj je prethodilo te pomno proučiti tijek same bitke. Trud se isplatio. Pokazalo se da su Talijani prije glavnoga napada na Vis željeli upravo prijekidom telegrafske veze s austrijskom flotom u Puli odrezati Vis od svijeta i ostaviti ga bez pomoći. U Hrvatskoj je bilo nekoliko telegrafskih linija: Beč-Maribor-Celje-(Zidani Most)-Zagreb (1850) te Zagreb-Karlovac-Gospić-Zadar (1854), Trst-Pazin-Rijeka (1854), Zadar-Split-Dubrovnik-Kotor (1855), Rijeka-Senj-Karlobag-Zadar (1857) itd. O onoj koja nas zanima u vezi s Viškim bojem Kuničić piše: »Oko četvrtoga sahata popodne stupiše pred hvarsku luku tri talijanske topovnice sa parobrodom dojavnikom. Ove zaprijete Hvaru, da će pucati na Hvar, ako im do po sahata ne pokaže, gdje je brzojavna žica, koja spaja Vis sa Hvarom. Hvarani poslaše na brod ribara Lovru Fia. Ovaj ih povede u dragu Mlaska i pokaza im žicu višku, ali ih pošteno prevari glede kopnene. Tako žica bi prekinuta, no ostade žica, koja spaja Hvar s kopnom. Ondješnji brzojavni činovnik Ivan Bräuner ode sa brzojavnom spravom na bližnje brdašce Salbun, rastegne žicu i odatle javljaše u Zadar i u Pulj, što se je događalo pod Visom. Brzojavke mu je sastavljao rodoljub župnik J. Plančić, koji je sa brežuljka nad Brusljama gledao grozno pozorište pred Visom.«

Bitka s birokratima

Agilni bruški župnik, koji je upravo tom brzojavnom akcijom stekao kasnije i zlatni križ, trčao je svako malo s brzojavkama brzojavnom činovniku Bräuneru nad Grabje da ih dostavi Splitu, Zadru i Puli, nakon što taj činovnik pošalje službene depeše hvarskih činovnika o situaciji na otoku višim vlastima. No osim »vanjskoga neprijatelja« - Talijana - Plančić je morao voditi bitku i s birokratima, od kojih su neki nakon bijega iz Hvara našli utočište i u njegovoj kući u Brusju. Evo i kraćeg opisa te »bitke«: Neki činovnici, koji uza me svojim dalekozorima razgledavahu bitku kod Visa, pošto sam htio, da se brzojavi o izgonu oklopnjača iz luke, dođoše k Fortisu (glavaru hvarskih činovnika, prim. N. O.) te htjedoše da ga uvjere, da sam ga prevario, te da nije istina, što su oklopnjače istjerane iz luke, već da je Vis sasvim propao. To je bilo dosta, da se F. tako smete i smuti, da sam se bojao, da baš zaglavi. Nego upr’o ja krepko i snažno kod F., što sam spravan uzeti na se svu odgovornost one brzojavke, i što ne dopuštam, da se brzojavlja po volji onih činovnika, opet se F. osvijesti i umiri, zapoznav onu poslovicu, ’što se babi htilo, to se babi snilo’ - te mi se sasvim predade i pouzda.«

I dok se je neumorno brzojavljalo između »Pulja, Zadra, Beča i Hvara, odnosno Visa«, austrijski admiral Tegetthoff odmah je znao »koliko je sati« i čekao je u Fažani nalog iz Beča da pohita Višanima upomoć. Po odgovoru iz Beča vidi se kako su državni stratezi bili potpuno nesvjesni opasnosti da lako mogu izgubiti Dalmaciju. Nehajno su mu poručili: »Radi kako ti drago; ali ne idi na more, ako su puke šale oko Visa.« Tegetthoff je zapovjedio pokret brodovima i oni su iz Fažane krenuli put Visa.

Razmjeri »puke Šale«

Kuničić je, uz detaljan opis same bitke, zabilježio i razmjere te »puke šale« - mrtve i ranjene. Danas kad se u ratnim stradanjima, terorističkim napadima i elementarnim nepogodama mrtvi broje svakim danom na tisuće, brojka od oko 700 mrtvih (na obje zaraćene strane) i oko 300 ranjenih (bez nestalih) bila bi tek usputna jednodnevna vijest. No u ono vrijeme ti gubici nisu nipošto bili »puka šala« - a tuga roditelja, žena, braće i sestara, djece za izgubljenim sinovima, muževima, braćom, očevima univerzalna je i svevremena i nikada nije povezana s brojkama.

Vidimo kako jedna, s današnjega gledišta neobično upotrijebljena, riječ - brzoglas umjesto brzojav - može zavesti na pogrešne zaključke. Srećom, uvijek ima ljudi koji ono što znaju žele prenijeti i drugima (također željnima znanja). Zato hvala dr. Nenadu Raosu na dragocjenom upozorenju.