Novi projekti u Starom Gradu i oko njega

Novi projekti u Starom Gradu i oko njega

Mejra Mujičić i Jovica Brajović, vlasnici Galerije Moria, mnogim su kulturtregerskim projektima, koji se šire, i ove godine obogatili Hvar

Galerija Moria nalazi se u Starome Gradu na otoku Hvaru. Kuća u kojoj je smještena u temeljima sadrži grčki pločnik iz 4. stoljeća prije Krista te rimski mozaik iz 2/3. stoljeća poslije Krista.

Vlasnici i voditelji Galerije Moria, koja djeluje od 2001, bračni su par Mejra Mujičić i Jovan Brajović, čija je namjera baviti se ponajprije izlagačkom djelatnošću s područja suvremene likovne umjetnosti. Do sada su se svojim radovima, prvi put u Hrvatskoj, predstavili suvremeni japanski likovni umjetnici Yumiko Yamazaki i Nobuhiko Ichikawa, i domaći Lara Badurina, Toni Meštrović, Mejra Mujičić, David Maljković, Rino Efendić, Ivan Kožarić, Silvio Vujičić, Petar Barišić i Igor Anđelic, Goran Petercol, Viktor Popović... Osim izlagačke djelatnosti već treću godinu Galerija Moria bavi se i organiziranjem komornih koncerata i književnih večeri. Organizatori su i Starogrojskog festivala književnosti - Faro(pi)s-a.

Od ove godine vode Galeriju O2 u Vrboskoj, u kojoj su ove godine izlagali: Loren Živković, Mejra Mujičić, Ivica Jakšić Puko... Ukratko, bez djelatnosti Morije hvarska bi kulturna ponuda bila bitno skromnija. I dosadnija, i konzervativnija.

Vlasnici ste nekoliko galerija te inicijatori i organizatori Starogrojskoga književnog festivala, Faro(pi)sa. Odakle motivacija za kulturtregerstvo kada bi se moglo lijepo ljetovati, mimo stresa koji traje i dulje od sezone odmora?

- Nakon pet ljeta od po četiri mjeseca na Hvaru, kad smo se zasitili dobrih buzara, zubataca, najrazličitijih frutti di mare, črnega vina, uvala i slično, pomislismo; dragi, draga, mogli bismo otvoriti galeriju i organizirati poneku izložbu. Bit će to easy going. Kad smo shvatili da smo se zeznuli u procjeni, i da nam ljeto više nikada neće biti easy, bilo je kasno. E, sad, teško je objasniti zašto smo nakon dvije, odnosno tri godine pokrenuli i književni festival, i otvorili još jednu galeriju, ovu novu, 02 u Vrboskoj, umjesto da nastavimo guštati u svemu gore navedenom.

Vaša je središnja galerija starogradska Moria. Koliko se i po čemu razlikuje galeristički posao na kontinentu i na obali, ako se uopće galerije mogu tako kategorizirati?

- Galeristi na moru imaju veću šansu da ih pojede morski pas, jedu bolje maslinovo ulje i imaju manji izbor ribe od onih na kontinentu. I naravno, izloženiji su kancerogenom djelovanju sunca. Pa, sad ti biraj. Ma, malo se zezamo. Mislim da je tu riječ o vremenskoj kompatibilnosti, kada ljudi presele na more, kultnu funkciju ispunjavaju ovdašnje galerije.

Kada biste morali opisati program Galerije Moria s deset riječi, jer u suprotnom će je zaliti betonom, koje bi to riječi bile?

- Zalivaj betonom, odmah! Recimo da su dovoljne i dvije riječi, jer i deset je premalo: koncept, suvremenost.

Integralni dio Galerije Moria rekonstruirani je rimski mozaik i starogrčki pločnik. Dakle, i bez postava, ona je impresivan prostor. Kako izlagači reagiraju na taj ambijent i utječe li on na konačan postav izložbe, čak do mjere da se prethodni, okosni koncept, redefinira?

- Umjetnik ima potpunu slobodu kreiranja. Jedini je uvjet da izložbu posvete tom prostoru, koji je za većinu inspirativan. Neki, kao što si rekao, smatraju da je prostor sam za sebe dovoljan, a neki su bogme bili zabrinuti kako će proći u tom odmjeravanju snaga s prostorom. Mislimo da nikoga nije ostavio ravnodušnim, što nam se čini jako dobro, poticajno. Interakcija s prostorom u našoj galeriji je malo naglašenija.

Već treću godinu organizatori ste i dobri duhovi Starogrojskoga književnog festivala. Kako mještani, nakon što tri godine Stari Grad posjećuju najbolji domaći pisci, a kapne i poneki stranac, gledaju na festival koji je Stari Grad učinio istaknutom kulturnom točkom?

- Reakcije su vrlo različite. Imamo potporu grada u organizaciji festivala pa se osjećamo dobrodošli. Ljudi prilaze, žele razgovarati sa književnicima, traže autograme... Svjedok sam da se Renata Baretića prepoznaje na ulici (»Oprostite, jeste li vi Renato Baretić, znate bezobrazno ste inteligentni.«), ali najšarmantniji događaj po meni zbio se kada je jedan gospodin tijekom dana prišao Miljenku Jergoviću i tražio da mu poljubi ruku kojom piše. Navečer je taj isti gospodin potpuno okrenuo ploču! Mnogo ljudi posjećuje Škor, prekrasan trg na kojem se održava festival, ali dosta ljudi i ne dolazi. Uglavnom, zadovoljni smo, nastavit ćemo, možda u nešto promijenjenoj koncepciji, obnovljenoj, jer mislimo da izmjene u hodu i kontekstu, da ne kažem hvatanje koraka s dinamičnom suvremenošću, što svaki ozbiljan projekt, koji se nada dugoj mladosti, zahtijeva.

Kada bi tema izložbe bila prigodna, starogrojska, zlokobna alga gušiteljica koja je na svoj jadranski put krenula iz ovdašnjeg zaljeva, Taxifolia caulerpa, kojih biste pet umjetnika zvali da reagiraju na temu?

- Ovako, na prvu: Ivo Deković, Goran Petercol, Toni Meštrović, Joško Baće, Ivan Bura. Vjerojatno smo ponekog ispustili, a ti pogodi zašto baš ove.

Je li galeristika biznis, mecenatstvo, hobi ili nešto četvrto, i je li moguće od toga posla, jednom, živjeti?

- Nešto četvrto što je teško definirati, nešto u čemu bi se preklapali elementi svega što si naveo kao moguće kategorije. Mi od galeristike ne živimo, i ne znamo hoćemo li ikada. Kako se drugi prema tome složenom poslu postavljaju, zapravo, ne znamo. Uglavnom je tu malo pravila, više individualnih rješenja.

Razgovarao Kruno Lokotar