Niz vrhunskih koncerata

Niz vrhunskih koncerata

Prostornoj i vremenskoj raširenosti odabranih djela i nacionalnoj raznolikosti uključenih sudionika oponirala je njihova vrlo skladna zajednička svirka koja je odisala lepršavim gipkim tonom, prilagodljivim kolorističkim nijansama i profinjenim osjećajem za dinamički razvijen tijek glazbe, bilo da je bilo riječ o kojem od gudaćih instrumenata, klaviru ili klarinetu

Sa šest koncerata u sedam dana Drugi je festival komorne glazbe Julian Rachlin & Friends i ove godine u Dubrovnik doveo poklonike vrhunskoga komornog muziciranja. Ponovno uz svesrdnu organizacijsku potporu na terenu Petra Miše Mihočevića jedan je od prvih violinista današnjice i ovoga rujna na našemu jugu okupio niz glazbenih prijatelja s kojima dijeli profinjenu naklonost prema standardnom komornom repertoaru. Još dva mjeseca prije bilo je upitno hoće li do toga - na našem kulturnom obzorju zasigurno najkvalitetnijega festivala - uopće doći. Stari su sponzori odustali od potpore, dok se glavni organizatorski pojedinac Mihočević razišao sa svojom bivšom tvrtkom Rathanea te se Rachlinovim prijateljima nije mogla osigurati ionako simbolična materijalna naknada. Na kraju, u posljednji su trenutak u pomoć uskočili dovoljno snažni sponzori (tvrtka Strabag), koji su omogućili realizaciju tog izvanrednog kulturnog događaja, te potaknuli Mihočevića da - sada pod okriljem tvrtke Agevent - omogući njegovo uspješno odvijanje.

STARA SKUPINA I NOVI PRIJATELJI

U svijetu glazbe odavno se već ustalilo organiziranje i planiranje sezona i festivala i po nekoliko godina unaprijed, tako da su oni koji čine ključni dio međunarodne izvođačke elite dužni svoja gostovanja dogovarati u budućnosti. Zbog toga, ove je godine festival - koji je pod istim imenom počeo još prije četiri godine kao produženi dio Dubrovačkih ljetnih igara (koje je tada vodio upravo Mihočević) - nažalost bio uskraćen za sudjelovanje jednog od tročlane jezgre Rachlin - Maisky - Golan: naime, pijanist Itamar Golan na kraju je u posljednji trenutak prije nego što je održavanje festivala ipak potvrđeno već dogovorio turneju po Južnoj Americi. Unatoč nastupima po njemačkim gradovima tijekom manifestacije, na prvi i posljednji koncert na veliko zadovoljstvo publike uspio je stići legendarni violončelist Mischa Maisky.

Realne su okolnosti prisilile Rachlina da staru skupinu glazbenika upotpuni brojnim novim prijateljima iz osam različitih europskih zemalja. Tako su se uz već poznate glazbenike od prošle godine, nizozemsku violinisticu Janine Jansen, francuskoga violista Gerarda Caussea i britanskoga violončelista Thomasa Carrolla, ovom prigodom na koncertima u Kneževu dvoru između 5. i 11. rujna u raznim komornim skupinama izmjenjivali poljski violinist Radoslaw Szulc (koncertni majstor Simfonijskog orkestra Bavarskog radija iz Münchena i pridružena mu Komornog orkestra), rumunjska pijanistica Mihaela Ursuelasa, švedski violončelist Thorleif Thedeen i austrijski klarinetist Ernst Ottensammer (prvi klarinetist Bečke filharmonije), koji su svi redom kao solisti česti gosti najvećih svjetskih koncertnih pozornica.

U šest raznolikih zaokruženih programa Rachlin je izrazio trenutne preokupacije glazbenom literaturom te pružio prijateljima priliku da se na razne načine iskažu u svojim interpretacijskim majstorijama. Za razliku od prethodnih godina, kada je na dubrovačkim nastupima prednost davao ključnim djelima željeznoga klasičnog i romantičkog komornog repertoara, ove je godine programsku ponudu po vremenskoj osi proširio u oba smjera, povevši publiku na zanimljivo putovanje poviješću glazbe od Johanna Sebastiana Bacha, preko bečkih klasičara, Schumanna i čeških romantičara, sve do ključnih djela 20. stoljeća iz pera Arnolda Schönberga, Paula Hindemitha i Oliviera Messiaena.

Prostornoj i vremenskoj raširenosti odabranih djela i nacionalnoj raznolikosti uključenih sudionika oponirala je njihova vrlo skladna zajednička svirka koja je odisala lepršavim gipkim tonom, prilagodljivim kolorističkim nijansama i profinjenim osjećajem za dinamički razvijen tijek glazbe, bilo da je bilo riječ o kojem od gudaćih instrumenata, klaviru ili klarinetu.

JEDINSTVENI RACHLIN

Kako i priliči domaćinu, glavni spiritus movens svih koncertnih zbivanja bio je Julian Rachlin, koji je bilo kao spretan virtuozni violinist, bilo kao vješt violist nezamjenjivo čarobne zvukovnosti, svake večeri nastupio barem u jednom djelu kao solist i gotovo u svim djelima kao nadahnuti komorni glazbenik. Dok u svijetu postoji niz festivala i glazbenih susreta pod nečijim imenom uz dodatak i prijatelji, ova je manifestacija posebna po tome što doista okuplja prijatelje glazbenika u naslovu, što odražava njegovu iznimnu sposobnost da se sprijatelji putem glazbenog medija.

Jedino se tako i može održati festival na kojemu se glazbenici iz raznih dijelova Europe susreću i prvi put zajedno izvode nova djela tek na jednom pokusu prije koncerta, dok na javnoj izvedbi u svakom pojedinačnom djelu pružaju dojam kao da cijeloga života sviraju zajedno. Posebno je iznenađenje festivala bio odlični Komorni orkestar Bavarskoga radija iz Münchena što ga odprije nekoliko sezona vrlo uspješno vodi Poljak Radoslaw Szulc, a koji se na tri orkestralna koncerta u prva dva dana, svirajući u stojećem položaju, iskazao u vrlo ujednačenu stopljenom tonu, idealno prilagođavajući zvuk solističkom glazbalu, ali i dosežući puninu izražaja u samostalnim orkestralnim partiturama.

Svirajući bez dirigenta, taj je jedinstveni komorni ansambl, čija nas sviračka dotjeranost podsjeća na legendarne početke naših Zagrebačkih solista, jednako dobro pratio lepršave Rachlinove trilere u Bachovu 2. koncertu za violinu, vratolomne brzine s naglaskom na pjevnost Mische Maiskog pri tumačenju solističke dionice Haydnova Koncerta u C-duru, kao i podebljane jecaje viole Gerarda Caussea u slučaju Žalobne glazbe Paula Hindemitha. Nakon uspjele prve večeri na kojoj su se Rachlin i Maisky najprije pojedinačno iskazali kao solisti uz orkestar, a onda svoje vrlo različite sviračke senzibilitete povezali u Koncertantnoj simfoniji u A-duru Johanna Christiana Bacha, već drugo su jutro Dubrovčanima na dar u Crkvi sv. Ignacija koncertno muzicirali Rachlin i njegova djevojka Janine Jansen, svaki u svojem Mozartovu violinskom koncertu (3. i 5). Večer je istoga dana bila rezervirana također za Mozartova djela, uz iznimku kontrasne Hindemithove Žalobne glazbe: u mladenačkom 9. koncertu bisernim je perlicama u brzim slapovima po klavijaturi zablistala izvanredno muzikalna mlada pijanistica Mihaela Ursuelasa, dok su svoje različite tonove u zajedničkoj svirci sjedinili Janine i Julian u slogu Koncertantne simfonije u Es-duru.

OD TRIA DO SEKSTETA

Na preostala tri koncerta komorne glazbe izmijenili su se različiti sastavi glazbala, ne manje od tria, ali ne ni više od seksteta, dok su trenutke za sjećanje ostvarile bajkovite izvedbe Schönbergove hiperromantične Preobražene noći, Messianeova apokaliptičnog Kvarteta za kraj vremena i Schumannova treperavo uzburkana Klavirskog kvinteta u Es-duru.

I ove se godine, u svojem drugom samostalnom izdanju, festival Julian Rachlin & Friends pokazao kao najdosljednije proveden niz vrhunskih koncerata klasične glazbe u Hrvatskoj, na kojem bismo ubuduće rado vidjeli i nekog od naših međunarodno priznatih glazbenika kalibra violončelistice Monike Leskovar ili kornista Radovana Vlatkovića.

Jana Haluza Lučić