Muzika i mužika

Muzika i mužika

Sveukupna umjetnička razina ovogodišnjih koncerata oscilirala je od koncerta do koncerta. Mogli bismo izdvojiti samo desetak koncerata koji su odgovarali kriteriju kakav zaslužuju Dubrovačke ljetne igre

Zastava Libertas spustila se 25. kolovoza, čime je zaključena 55. festivalska sezona Dubrovačkih ljetnih igara. Statistički podaci zadovoljavaju, a financijski je učinak povećan. Nagrade Orlando dodijeljene su, za glazbu Orlando je zasluženo dobila hrvatska mezzosopranistica Renata Pokupić.

Tijekom 45 dana održano je 26 koncerata u redovitom večernjem terminu, šest ponoćnih serenada i dva koncerta iz programa plus Maksima Mrvice i Ramona Vargasa sa Los Caballerosima, na čijim je nastupima više od tisuću ljudi, što znači da su Igre učinile dobar potez.

Što se tiče sveukupne umjetničke razine ovogodišnjih koncerata, ona je oscilirala od koncerta do koncerta. Mogli bismo izdvojiti samo desetak koncerata koji su odgovarali kriteriju kakav zaslužuju Dubrovačke ljetne igre. To su nastupi S. Kovacevicha, L. d’Intino, Kvarteta Bartok i Kvarteta Aviv, M. Lanze, J. Williamsa, S. Milenkovića, I. Golana i R. Simovića, G. Boldoczkog, Varaždinskog komornog orkestra sa solisticom M. Leskovar i dirigentom P. Dešpaljom.

Povratak bijeloga baleta

Pozdravljamo povratak bijeloga baleta s predstavom Romeo i Julija HNK iz Zagreba te gostovanje nakon nekoliko desetljeća klasičnog indijskog baleta. Kao i svake festivalske sezone, brojne mahom strane gledatelje oduševio je Ansambl narodnih plesova i pjesama iz Zagreba Lado, kao i dubrovački Linđo. Pozitivno je da su se u većem broju u programima pojavljivala imena domaćih skladatelja pa su Borisu Papandopulu i Đelu Jusiću bile posvećene cijele večeri.

No, neki umjetnici ni po kakvoj prosudbi nisu se smjeli naći na programu našeg najvećeg i najkvalitetnijeg festivala, a ako tome dodamo da su upravo ti glazbenici izvodili djela koja su primjerenija za ugostiteljske terase, možemo zaključiti čiji je to propust koji krnji desetljećima stvaran ugled. Neki od umjetnika kao da nisu shvatili na kakvu festivalu sviraju pa su bez ikakve najave ad hoc mijenjali programe, tako da slušatelji koji su platili skupu kartu da bi čuli najavljeni program nisu uopće znali što slušaju, zapravo bili su prevareni. U tome je prednjačila Ilia Kim, koja je od predviđenih skladbi tiskanih u programu izvela samo dvije, ostali dio večeri ispunila je skladbama koje su joj pale na pamet kad bi sjela za klavir. Poseban je prigovor na raspored koncerata. Bio je posve neosmišljen, jer kako razumjeti da se kotrljaju jedan za drugim kvarteti ili komorni orkestri ili pak da se na samu večer dramske premijere održava koncert velikog umjetnika.

Organizacijski problemi

Akutni je problem održavanje koncerata velikih orkestara. Boškovićeva poljana akustično nije prikladna (samo uz razglas), dok je dvorana tvrđave Revelin, nakon skraćivanja visine promijenjene akustike, što smo vidjeli i čuli pri nastupu Zagrebačke filharmonije i Ruskog simfonijskog orkestra, što je bio nažalost atak na uši.

Upitno je održavanje ponoćnih serenada kako su ove godine priređene, po kojem su ključu birani umjetnici, kakav program ti koncerti trebaju ponuditi i koliko dugo one trebaju trajati, jer se događalo da se atrij palače Sponza napuštao sat i pol nakon ponoći. Zaista treba se upitati komu su namijenjene te serenade uz galamu koja dopire sa Straduna. Možemo reći da nije bilo koncerta koji nije ugrožavala glazba iz kafića, možemo očekivati da će se i koncerti iseliti iz Grada kao što je to učinio dramski program, jer Dubrovnik je postao sajamski šator u kojem se širi miris hrane i trešti mužika.

Zanimljivo je da su neki plakati najavljivali koncerte bez imena skladatelja, dok su najavljivačice prije početka koncerta izgovarale riječi nejasno i netočno. Inspicijent čije ime nismo doznali, nije bio dovoljno upoznat ili se ne razumije u glazbu pa je bilo nezgodnih situacija oko zahvaljivanja umjetniku.

Ured za novinstvo radio je cijeli dan i uvijek su se mogle dobiti informacije, ali nije jasno zašto je nekim umjetnicima bila organizirana konferencija za tisak, a drugima koji to jednako zaslužuju nije.

Moglo se dosta toga rješavati u hodu da je bio nazočan ravnatelj glazbenog programa Vjekoslav Šutej, koji je već u srpnju napustio Dubrovnik i bio angažiran u Veroni, što se vjerojatno ne bi usudio učiniti njegov kolega s Veronskoga festivala.

Pred nama je cijela godina i ima vremena da se razmisli kako bi se izbjegli propusti i da svaka misao i prijedlog bude detaljno razrađen.

Ileana Grazio