Glina, peći i talenti

Glina, peći i talenti

Za hrvatsku likovnu javnost keramika još nije dovoljno ekskluzivan umjetnički materijal i medij, i stoga predana i uporna inicijativa Marine Baričević zaslužuje posebnu pozornost. Labinska selekcija bit će 2005. predstavljena na velikoj gostujućoj izložbi u New Yorku

U kritičkoj selekciji povjesničarke umjetnosti Marine Baričević, članice Međunarodne akademije za keramiku u Ženevi, postavljena je izložba deset hrvatskih umjetnika-keramičara, čime je uzvraćen izložbeni posjet američkim kolegama iz Clay Art Center iz New Yorka, čiji su članovi bili predstavljeni u Labinu 2003. Tako i sadašnja izložba proizlazi iz dogovora o razmjeni američkih i hrvatskih keramičara, »kao zalog boljem upoznavanju, širenju znanja o tradicijskim različitostima i dokazu nemjerljivosti kreativnih granica« (M. Baričević).

Duga povijest hrvatske keramike

Naime, hrvatska keramika ima dugu i bogatu povijest te visoku razinu svjetske recepcije. Podsjetimo se kako se upravo ove godine navršava 120. obljetnica osnutka specijalizirana Odjela za keramiku pri nekadašnjoj zagrebačkoj Obrtnoj školi (15. svibnja 1884), a znakovita izložba bila je organizirana 1997. u Zagrebu kao Svjetski trijenale male keramike. Hrvatski keramičari trajno sudjeluju na mnogim važnim selekcijama i izložbama po svijetu, i povremeno ipak dospiju u medije informacije o keramičarskim zapaženim gostovanjima. Ipak, porazna je svaka epizoda kada nas stranci upozoravaju na »jako zanimljive radove hrvatskih umjetnika-keramičara«, s čijim imenima struka interno baš i nije upoznata.

Problem je hrvatske kulturne i likovne sredine i dalje u tome što nije sigurna kako bi zapravo trebalo percipirati keramiku, odnosno, umjetničku keramiku. Naivna umjetnost i stari tradicijski zanati imaju čvrsto mjesto na ljestvici kulturnih vrijednosti, dok je keramika prilično marginalizirana. Problem vezan uz keramiku na razini je asocijativnih nizova, tobože, to je nešto čime se igraju likovni amateri, zanatlije koji nikada neće prijeći među posvećenu umjetničku kastu ili simpatični umirovljenici. To u svijesti ljudi ne odudara mnogo od igranja plastelinom i blatom, pa... znamo tko se terapijski i općenito igra plastelinom i blatom, je l’ tako? Na stranu što je i Picasso dugi niz godina radio vrhunska djela u keramici za koja su se trgali svjetski sakupljači umjetnina, ili što keramika potiho intrigira, i primjerice Zlatka Kesera, i mnogo umjetnika upravo takva formata. Postoji u Hrvatskoj dosta umjetnika kojima vrlo malo nedostaje da se ozbiljno, kao svojevrsno novo likovno iskustvo, počnu baviti keramikom, i možda im je jedina stvarna blokada nedostatak keramičke peći ili velika udaljenost tvornice koja je posjeduje od njihova mjesta stanovanja. Za našu likovnu javnost keramika još nije dovoljno ekskluzivan umjetnički materijal i medij, i stoga predana i uporna inicijativa Marine Baričević zaslužuje posebnu pozornost.

Akademski obrazovani keramičari

Njezin izbor deset hrvatskih umjetnika-keramičara redom su akademski obrazovani umjetnici (kakva li apsurda da uopće moram to navoditi ne bih li povećala razinu uvjerljivosti projekta!), a mnogi su od njih u Europi stekli dodatne prestižne specijalizacije za keramiku. Neka imena poznata su otprije široj likovnoj javnosti, poput Josipa Diminića ili Bojane Švertasek, a u selekeciju su još uvršteni Andrea Bassi, Zvonko Butković, Ivančica Cvitić Znidarčić, Ana Hutinec, Denis Licul, Marina Orlić, Sanja Stani i Marina Tudjina Badurina. Svi odabrani umjetnici čine vrlo široku stilsko-motivsku paletu likovnog izričaja, tehnološki zadane razlike i estetskoga polazišta. Likovni govor svakoga od njih potpuno je različit; na velikoj skali od djela bliskih objektima, instalacijama, skulpturi i ready-made elementima u tehnici cakljene keramike, kombinirane gline, raku-keramike, patiniranoga šamota, terakote, djela pečenih tehnikom dimljenja, sirove zemlje oblikovane redukcijskim paljenjem do zavijene bijele gline obojene kobalt-oksidom. Od realistično ganutljive figuracije do potpune apstrakcije koja ostavlja mogućnost otvorene interpretacije svakomu promatraču, selekcija uistinu dostojno predstavlja trenutne dosege hrvatske keramike.

Velike mogućnosti keramike

A u nekoj novoj selekciji, za nekoliko godina, osobno bih jako rado vidjela imena poput Zlatka Kesera, Marije Ujević, Petra Barišića, Marine Bauer, Božice Matasić, Alema Korkuta, Antonije Balić, Vlaste Žanić ili, zašto ne, Duje Jurića! Ovo je strogo osobni asocijativni niz imena, i čini se kako se u hrvatskoj umjetničkoj keramici neće početi događati velike, sudbinske izložbe i pomaci sve dok se afirmirana i zvučna imena iz drugih likovnih medija i disciplina ne dohvate keramike, i na taj je način ne učine likovno zanimljivom medijima, sponzorima, ljubiteljima umjetnosti i kolekcionarima. Pa ako je to potrebno da bi se pokrenli uspavani duhovi i zatitrala osjetila nekih likovno razmaženih kolekcionara, potrebno je jako malo: možda samo dvije keramičke peći na raspolaganje hrvatskim umjetnicima, kako ne bi glinu baš morali sušiti na suncu, kao, tobože, upravo namjerno i svjesno izabranu keramičku tehniku.

Iva Körbler