Fino modeliranje geste

Fino modeliranje geste

Tretiranje površine važan je segment eksperimentalnoga procesa umjetnika. On sada površinu na koju je reagirao guli s predmeta (važno je zapaziti kako sâm ogoljeni predmet ne odaje onaj ključni ultimo tocco kakav se prepoznaje u tradicionalnoj skulpturi!). Izvan oblikovnih interpretacija moguće je povući pitanje o značenju pada epiderme uvjetno nazvane skulpture. Je li moguće podmetnuti kakav iščezli sadržaj?

Ogoljeni predmet - konstatacija je kojom bismo mogli započeti razgovor o novim radovima Viktora Popovića, predstavljenima u Galeriji Moria, u Starom Gradu na otoku Hvaru. Galerija se Moria već u prostornoj dispoziciji razlikuje od većine izložbenih prostora suvremene umjetnosti u Hrvatskoj. Rimski mozaik te starogrčki pod arheološki su fragmenti koji neizbježno sudjeluju u vizualnim doživljajima djela koja u njihovu kontekstu bivaju izložena. Slojevi čitanja radova kompliciraju se, dakle, samim postavom na zaštićena mjesta povijesne i kulturne baštine. Stoga, nemalo je iznenađenje izazvao rad Gorana Petercola (19. kolovoza - 2. rujna), kojim je umjetnik vizualno dokinuo stalno prisutne izloške prekrivajući ih betonskim slojem. Tako dobivenu silhuetu Petercol je projicirao na zid. Opća konsternacija izazvana je dokidanjem iskustva koja su mještani prepoznali kao baštinu vrijednu posebne zaštite.

Ovaj put povijesni izlošci ponovno postaju vidljivi, a na njih postavljeni nenaslovljeni radovi splitskog umjetnika.

Što predmet svakodnevne uporabe jest, odnosno, kakav sloj značenja odbacuje? - jedno je od mnogih pitanja koja se nameću pri susretu s novim radovima Viktora Popovića. Dva izložena djela jesu stol i stolac izvedeni od svijetloga drva, prema nacrtima sama umjetnika. Umjetnik, potom, tako kreirane predmete presvlači gumenom oplatom.

»Rehabilitiranje« predmeta

Širina interpretativnih mogućnosti doista je velika. Na određeni način umjetnik rehabilitira predmet unutar pozornosti promatrača. Nije riječ o običnim ready-made objektima na tragu Duchampove provokativne tendencije, ni drugih interpretativnih nastojanja objašnjenja pojave banalnoga predmeta unutar galerijskoga prostora.

Predmet vlastita dizajna Viktor Popović presvlači gumom. Umjetnik svojim radom izravno istupa u prostor što sasvim jasno slijedi trag jednog konzistentna likovnog eksperimenta. Naime, i prethodnim predstavljanjima umjetnik je zakoračio u prostor galerije. Valja osobito navesti njegovo prvo predstavljanje starogradskoj publici prije četiri godine, kada je u Galeriji Juraj Plančić izložio svoje olovne zastore, ili priliku sudjelovanja na VIII. trijenalu hrvatskoga kiparstva prošle godine, kada osvaja veliku nagradu izloživši odjevne artikle izvedene u olovnom limu, uredno posložene na, za tu prigodu, posebno dizajniranoj polici.

Posve jasnom, dakle, postaje potreba drukčijega promišljanja skulpture i skulpturalnog na području suvremenoga stvaralaštva, iako određenje pripadnosti umjetničkog djela posebnom likovnom vremenu postaje anakronim. Zanimljivo je istaknuti kako prva umjetnička iskustva Viktor Popović gradi na slikarstvu, kako bi se poslije zapazila sve jasnija modulacija njegove umjetničke kreacije prema trećoj dimenziji.

Transformabilnost materijala

Valjalo bi promotriti u što modulira slikareva gesta prisutna u prvima, a onda vidno ’oslabljena’ u kasnijim radovima. Tim predstavljanjem umjetnik vlastitu gestu neutralizira do kraja. U dijalozima s umjetnikom jasno se pokazala fascinacija transformabilnošću materijala - gume. Guma mijenja prvobitno odbojne karakteristike. Na vlastitoj površini prima oznake umjetnikova manipulativnog procesa. Na kraju gesta kao nositelj umjetnikove prisutnosti ipak biva neutralizirana poliranjem gumene površine te njezinim čišćenjem - odnosno otisci prstiju kao nositelji manipulacije nestaju!

Promatrač svjedoči prisutnost predmeta koji odbacuje vlastitu kožu. Predmet ostaje oslobođen polja ekspresivnosti, ogoljen u vlastitoj pojavnosti. Sličan efekt polučuju i djela koja je umjetnik izložio u Gliptoteci, pri trijenalu skulpture. Ekspresija je poništena metalnim limom te urednim slaganjem odjeće.

Tretiranje površine važan je segment eksperimentalnoga procesa umjetnika. On sada površinu na koju je reagirao guli s predmeta (važno je zapaziti kako sâm ogoljeni predmet ne odaje onaj ključni ultimo tocco kakav se prepoznaje u tradicionalnoj skulpturi!).

Izvan oblikovnih interpretacija moguće je povući pitanje o značenju pada epiderme uvjetno nazvane skulpture. Je li moguće podmetnuti kakav iščezli sadržaj? Sve su to pitanja kojima se mogu rukovoditi mogući spekulativni procesi, jer pojava uporabnoga predmeta dovoljno je provokativan impuls koji te procese može pokrenuti. Međutim, istina je vrlo jednostavna, kako svjedoči sam umjetnik, odnosno kako piše autorica teksta u popratnom katalogu, Jasminka Babić - »sve je tu vrlo jednostavno: skulpturom promišljen dijalog punog-praznog, volumena-prostora, postojanja-nepostojanja, tvrdoće i postojanosti drveta-mekoće i podatnosti gume... Sva dobra, poznata pitanja postavljena na svjež i suvremen način.«

Dakle, posvemašnje pojednostavljenje oblika predmeta jasno prepoznatljive svakodnevne funkcije primjenjuje se kako bi se istraživalo polje mogućnosti prostornoga - prostorni pozitiv i negativ. Do koje mjere šuplje može trpjeti definiciju negativnog volumena tema je koju su već načeli eksperimenti prošloga stoljeća, a na vrlo je izravan način promišlja i Viktor Popović.

Dalibor Prančević