Naseljavanje emocijama

Naseljavanje emocijama

Filozofsko jaje mijenja iz osnova kazališnu percepciju: izvođači su mišlju, okom, zvukom i pokretom podređeni gledatelju, gotovo da su u misiji zadovoljstva i ostvaranja srca svakoga pojedinog posjetitelja

Kada bismo tražili riječi koje točno opisuju duh 10. međunarodnog kazališnog festivala PUF, možda bismo ih našli u usputno izrečenu komentaru predsjednika stručnoga žirija Livija Badurine, HNK-ova glumca, koji je prvi put vidio (i čuo za) pulski alternativni Međunarodni festival. »Ovi kao da nekaj nasele u tebe«, rekao je Badurina po završetku predstave Filozofsko jaje nizozemske skupine Forgotten Fish Memory Orchestra. Najnaseljenije emocijama i sposobnošću da ih proslijede publici na 10. PUF-u bile su tri predstave i jedna plesačica, podijelivši s Kazališnoga neba PUF-a četiri ravnopravne nagrade: Kaplju, Oblak, Vjetar i Zvijezdu. Nizozemsko Filozofsko jaje, nagrađeno Vjetrom u Tvrđavi Monte Paradiso, izvela je maestralna glazbenokazališna amsterdamska skupina Forgotten Fish Memory Orchestra. Dvadesetominutna komorna koncertna predstava Filozofsko jaje, koju je devetoro izvođača namijenilo za samo sedam ljudi, koliko ih uopće smije sjediti u publici, apsolutno je ekskluzivan doživljaj. Već u početnoj namjeri autora oblikovana kao vrhunski unikat, predstava Filozofsko jaje mijenja iz osnova kazališnu percepciju: izvođači su mišlju, okom, zvukom i pokretom podređeni gledatelju, gotovo da su u misiji zadovoljstva i ostvaranja srca svakoga pojedinog posjetitelja. Pročišćenje tamjanom, potpis gusjim perom na pergameni kao trag koji svjedoči o vašem dolasku, ulazak u nadrealni ambijent majušne tvrđave scenografski resemantizirane u alkemičarski laboratorij, glazba s tradicionalnih i novootvorenih instrumenata, grčka baklava i šalica čaja, skupina izvođača duboko usredotočena na publiku, koja njihovim umijećem prestaje biti publika i postaje kućni prijatelj... Svi snovi Filozofskoga jajeta kao da su nastali pod utjecajem sindroma Petra Pana, a razvijeni do savršenstva, ti su snovi konačnu realizaciju pronašli u potpunoj preobrazbi publike - u odrasloj se publici naselila dječja duša.

Maestralan Anno Domini 2004 u režiji Gregora Webera, nagrađen Oblakom, tradicionalna je festivalska predstava čije je poslanje da svake godine recenzira i komentira protekku kazališnu sezonu, da označi nove pravce (ako ih ima) u umjetnosti, da poveže umjetničke putove i stranputice u širem društvenom kontekstu. U skladu s tim, ovogodišnji je Anno Domini razigrao petnaest prostorija na tri kata bivše Vojarne Karlo Rojc, označivši opća mjesta recentnih kazališnih interesa - predstava se radi na temelju scenografije, tendencija joj je što bliži tjelesni kontakt glumca i redatelja (ljubljenje, grljenje, ples, naguravanje), dalekoistočni umjetnici koji sve češće temelj traže u zapadnoj, a ne u vlastitoj tradiciji, kazalište lutaka što se opasno naginje nad didaktičkim ponorom, reality show kao suvremena opsesija, konzumerizam i ustrajavanje na komunikaciji iz traumatske točke.

Iznimno Jutro Zagrebačkoga kazališta Kufer u režiji Marija Kovača, nastalo prema motivima drame 4,48 psihoza Sare Kane, dobilo je nagradu Kaplja. Inteligentan redateljski koncept, tri vrhunske izvođačice, izbor glazbe i kostimi, igra kojom mali ansambl rastvara nadublje ljudske strahove, savršen tempo - bilo bi posve neumjesno na tomu da je trenutak ludila, koreografski označen tjelesnim lukom koji proizvodi histerija, činjenično-medicinska prošlost, bolest koja srećom nestaje iz kliničke slike svijeta. Indoševa najnovija predstava Čovjek vuk, koliko god opskrbljena energijom i ozbiljno rađena, savjesna u svim segmentima, ostavila je dojam samodostatnosti, gotovo je autističan rad kojemu publika zapravo nije potrebna.

Kazalište Dr. Inat, slaveći dvadeset godina postojanja, hrabro je izišlo pred publiku s nedovršenim projektom Krugovi, zamolivši kolege i publiku da sugeriraju smjer nastavka rada jer se boje opasne klopke samoponavljanja i zatvaranja u vlastite krugove. Upravo je Iva Đorđević, članica ansambla kazališta Dr. Inat, za izvedbu nagrađena Zvijezdom. Kaspar Hauser njemačkoga koreografa, redatelja i plesača Gregora Webera još je jednom potvrdio iznimnu Weberovu tjelesnu sposobnost, ali za razliku od njegove predstave Kafka ne butoh od prije dvije sezone, valja priznati da se u Kasparu Weber prilično rasplinuo. Slovenski Fičo Balet Company sučelio je balet i nogomet. Robert Francizty performansom je Protiv korekcije kože i krzna oštro ukazao što živimo, slovačka Anta Agni s Fire Show Group napokon je, uz vješto žongliranje i vrtnju vatrenih kugli, dokazala da ulični teatar toga tipa može imati i čvrstu dramaturšku strukturu, a pulski performer Pino Ivančić nije uspio odraditi pet dana u izlogu napuštene trgovine dokazujući da je Živi feferon.

U prvih pet svibanjskih dana na obljetničkome PUF-u bilo je četrnaest predstava, pet domaćih i osam stranih, uz festivalski standard, predstavu Anno Domini 2004, koja je ostvarena u njemačko-hrvatskoj koprodukciji. Uz domaće, umjetnici iz Češke, Argentine, Slovačke, Nizozemske, Slovenije, Poljske i Njemačke publiku su okupljali na sedam gradskih lokacija. Tako su Tvrđava Monte Paradiso, trg Portarata, Vojarna Karlo Rojc, Istarsko narodno kazalište, Malo rimsko kazalište, Kandlerova ulica i Multimedijalni centar Luka nanovo potvrdili jedan od najbitnijih uzusa PUF-a - kazalište na specifičnoj lokaciji. Budžetom od samo 320 000 kuna PUF je deseti put dokazao da dobar kazališni festival ne mora imati golemi i skupi hladni pogon koji će ga opsluživati.

Dubravka Lampalov