Gospodarica scene

Gospodarica scene

Budućnost opere nije u krajnje ozbiljnim sumornim i turobnim uprizorenjima rezerviranima za zatvoreni krug takozvane operne elite, nego upravo u ovakvim razigranim glazbenim dramama koji su toliko približene životu da jednako govore upućenim i neupućenim gledateljima

U neočekivano prohladnim noćima početkom ljeta atmosferu su do usijanja zagrijale tri izvedbe intermezza u dva dijela Služavka gospodarica Giovannija Battiste Pergolesija. Stvorena u suradnji Koncertne direkcije Zagreb i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu nova je komorna operna produkcija, da je bila bolje predstavljena u javnosti, mogla dupkom ispuniti atrij Klovićevih dvora još u nizu idućih predstava. No na žalost vodstvo Novog festivala stare glazbe - Zagrebačkog baroknog festivala (ZABAF-a), koji je time kretao u svoje prvo oživotvorenje, očito je zaključilo da su tri večeri (30. lipnja, te 3. i 8. srpnja) dovoljne da predstavu pogledaju svi oni koje zanima barokna opera. Možda se time unaprijed računalo na nevelik broj zainteresiranih za baroknu glazbu, te se sve potencijalne posjetitelje priredbi na raznim lokacijama Gornjega grada željelo usmjeriti na ostale sadržaje koji obiluju vrhunskim umjetničkim događajima. Točno je da nitko od glazbenih sladokusaca nije mogao propustiti nezaboravne nastupe legendarnih ansambla koji posljednja tri desetljeća vode glavnu riječ na tom području glazbene prakse: Musica Antiqua Koeln pod vodstvom violinista Reinharda Goebela, i nešto kasniji koncert ansambla Hesperion XXI i gambista Jordija Savalla. No za najširu publiku, ljubitelje opere i, da parafraziramo velikog opernog propagatora Dražena Sirišćevića - one koji bi to eventualno jednoga dana mogli postati, puno bi veću ulogu mogao imati niz repriziranih predstava Pergolesijeve Služavke gospodarice nego sav bogat, vrijedan i raznolik koncertni program ZABAF-a zajedno.

Šarm i humor

U svojem prvom izdanju, festival bi prije svega trebao raditi na privlačenju pozornosti što šire kulturne publike. Umjesto vrlo zanimljive vizije baroka u sadašnjosti s uvodnim modnim revijama i jumbo-plakatima koji su preplavili grad, možda bi učinkovitija bila fotografija ove izvrsne predstave neodoljivog šarma i humora njezinih sudionika. Jednako bi tako naši operni oci mogli početi usvajati metode kojima se služe njihovi kolege u zabavnijim žanrovima, a što ih primjerice već dugi niz godina vrlo uspješno provodi vodstvo Gradskog kazališta Komedija: barem što se tiče ležernijih ljetnih predstava na otvorenom, opernu bi umjetnost što brojnijim reprizama mogli približiti najvećem mogućem broju posjetitelja.

Izrasla iz kratkih glazbenoscenskih crtica koje su se prikazivale u pauzama između činova takozvane opere serie, vrsta intermezza upravo je kroz Pergolesijevo stvaralaštvo dosegla krajnju popularnost. Zbog toga, kao i zbog iskričave komičnosti, prštave motorike i ljupkih skokovitih melodija te kratkoga trajanja koje je u skladu s današnjim ritmom života, njegova je Služavka gospodarica zagospodarila glazbenom scenom naših dana. Puni je pogodak bio odabrati upravo taj naslov za ljetna večernja opuštanja u našoj metropoli i povjeriti ga maštovitom i nepredvidljivom redatelju Ozrenu Prohiću, čija je svaka operna režija novi iskorak iz ustaljenosti. Priču o služavki neženje, koja lukavstvom postaje suprugom svojega gospodara, smješta u pedesete godine služeći se filmskim detaljima i na opernu scenu uvodeći svakodnevicu poput gledanja televizije ili glačanja. Seksualne aluzije, čini se, zaštitni su znak njegovih komičnih režija, pa time od prve scene u svakom trenutku obiluje i ova predstava. Tri lika, od kojih su dva pjevana (Serpina i Uberto) a jedan nijemi (Vespone) do krajnjih su granica raštrkani po dvodijelnoj pozornici - između kuhinje i spavaće sobe.

Angažirana scenska interpretacija

Energičnost i dinamizam režije kao da se zrcale u razbijenoj višeslojnosti scene Dinke Jeričević s namještajem prema modi pedesetih godina, uz velike uzdužne pruge na jednoj i kosim šahovskim poljem na drugoj površini. Iste je retro uzore slijedila i Irena Sušac u raskošnim holivudskim kostimima, pri čemu je osobitu pozornost posvetila kićenom stilu Serpinina izazovnog donjeg rublja.

Sve je gledatelje oduševila spremnost mladih pjevača i mladoga glumca da se s punim povjerenjem predaju osmišljenim redateljskim vicevima. Kao pravi izazov pjevači su shvatili do krajnosti angažiranu scensku interpretaciju, ne umanjujući nepobitne vokalne mogućnosti. Tako je na posljednjoj predstavi 8. srpnja u punom sjaju glazbenoscenskih kvaliteta zablistala sopranistica Tamara Felbinger kao Serpina, čistim glasom gotovo stvorenim za baroknu motoričku zvrkavost. Bariton Saša Ivaci, uz evidentnu glumačku nadarenost, otkrio je glas tople žuborave boje i gipke prilagodljivosti britkom ritmu. Premda je izvor glavne dramatike upravo naslovna uloga, jednako važnu nijemu dramatizaciju na sceni ostvario je izvrsni glumac Luka Petrušić kao Vespone, do suza nasmijavši u svojem općenju s lutkom na napuhavanje. Ništa manje iznenađenje od onih na sceni bio je i izvrsni orkestar Hrvatskog baroknog ansambla, koji je na čelu s violinisticom Laurom Vadjon savladao lepršavu zvukovnost baroknih gudača. U stilu najvećih ansambala specijaliziranih za ranu glazbu i taj je instrumentalni sastav - koji okuplja mahom mlade hrvatske glazbenike pod vodstvom vrlo nadarenoga mladog Finca Aape Haekkinena, ostvario zanimljivu i tečnu izvedbu. Predstava koja zbog svojih pretjeranih izlazaka iz okvira i konvencija vjerojatno neće zaživjeti u sezoni, trebala bi barem postati stalna ponuda ljetnih mjeseci, i to nikako ne isključivo samo Zagreba. Bez obzira na krajnji ishod, trebamo biti svjesni da budućnost opere nije u krajnje ozbiljnim sumornim i turobnim uprizorenjima rezerviranima za zatvoreni krug takozvane operne elite, nego upravo u ovakvim razigranim glazbenim dramama koji su toliko približene životu da jednako govore upućenim i neupućenim gledateljima.

Jana Haluza Lučić