Glasnici novoga zvuka

Glasnici novoga zvuka

Zagrebački je festival 1963. predstavio i jedan vokalno-instrumentalni sastav - Bijele strijele. Njihov električarski nastup u Krajačevoj Platno, boje, kist i twist, očito se odmah svidio prisutnoj publici, jer je pjesmu, koju je izveo i sastav 4M, u konkurenciji njih dvadeset, nagradila prvim mjestom, odnosno nagradom za najbolju plesnu melodiju, kako se tada još službeno nazivalo skladbe iz područja mlade pop-glazbe.

Iako su Bijele strijele već bile uvrštene među urlatorske izvođače, što je bio popularan, ali i službeni naziv sličnih izvođača koji su istraživali granice tadašnje snošljivosti prosječnog slušatelja, za kvartet 4M to je bio priličan iskorak iz pop-voda u kojima su djelovali.

Četiri gimnazijska prijatelja iz generacije 37/38, Ivica Krajač, Branko Marušić, Željko Ružić i Miroslav Ungar, tada su već navršila punih šest godina pojavljivanja na domaćoj estradi. Mali, Medo, Muki i Miro (što su nadimci kojima zahvaljuju ime kvarteta, od sama su početka, ponajviše zahvaljujući Krajačevoj ambiciji, radikalnije pristupali glazbi, prateći zbivanja na američkoj glazbenoj sceni druge polovice pedesetih. Pažljivo osluškujući doo wop ili rhythm & blues, pop-jazz i teen-idol pop tadašnjih svjetskih zvijezda, njihovi su prepjevi iz 1958. i 1959. bili jedna od novosti na našim pozornicama i radijskim valovima.

Odakle sve dolazi

Kronologija vrijednoga Perfekt Musica donosi nam s ovom zbirkom uratke popularnih emovaca do kraja šezdesetih, dakle razdoblja »velikog uzleta industrije gramofonskih ploča« u nas. Prvih šest skladbi, s kraja pedesetih, predstavlja nam i materijal s njihova poznatog engleskog EP-a (razdvojen na dva singla). Iako su i prethodnim skladbama već pokazali vješto slaganje glasova, Diana i You Are My Destiny Paula Anke, uz Buona sera i The Great Pretender, sve odreda vječni standardi, bile su snimke kojima su 4M novomu zvuku širom otvorili vrata prema domaćoj zabavnoj glazbi te postali svojevrsni inauguratori buduće rock’n’roll-scene.

Današnjem će se slušatelju, posebno u posljednjoj skladbi, Krajačev glas učiniti užasno pretencioznim, no već tri godine poslije, njegova vlastita Sedam dana nedjeljno ukazat će i na jedan od mogućih utjecaja novovalnih Idola, gotovo dva desetljeća poslije. Već sigurna i glasovno rutinerska Leiber-Stollerova Charlie Brown ukazat će na kasniji razvoj sastava kao zabavljačkoga, što će im osigurati posebno mjesto u prvim koracima zabavnoga televizijskog programa, posebno u šaljivo režiranim pretečama spotova koji nas, kao iznimno naivni, zabavljaju u današnjim emisijama tipa crno-bijelo u boji.

Začetnike mode vokalnih skupina, 4M, poslije će, posebno zahvaljujući televiziji, čekati velika popularnost i nastup na Pjesmi Eurovizije, a Krajač će iz počesto nespretna autora prepjeva stasati u jednog od ponajboljih tekstopisaca moderne hrvatske pop-glazbe (sjetimo se samo Dnevnika jedne ljubavi). Vrijedi poslušati odakle sve to dolazi.

Velimir Cindrić