Dva desetljeća »Quoruma«

»Quorum«, časopis za književnost, gl. ur. Miroslav Mićanović i Roman Simić, broj 1, Zagreb, 2004.

Na domaćem tržištu kulturne periodike u posljednjih se dvadesetak godina mnogo toga promijenilo. Neka su se izdanja nepovratno ugasila, na kraće ili dulje vrijeme pojavila su se neka nova, pod dramatičnim okolnostima dijelile su se redakcije, mijenjali izdavači, urednici, formati, broj stranica, naslovnice, imena, veličina slova te koncepti. Burna vremena ostavila su tek rijetke primjerke neokrznute, a jedan od časopisa koji su se u tih dvadeset godina uspjeli najmanje izmijeniti zasigurno je i »Quorum«.

Samozatajna dvadesetogodišnjica

Vrlo je moguće da će neki »Quorumovi« manje usredotočeni čitatelji previdjeti činjenicu da ovogodišnji prvi broj krasi godina dvadeseta izlaženja, jer obilježavanje impresivne brojke ne prate i neki prigodni tekstovi, naslovi ili rekapitulacije. Tek činjenica da je prva tema broja Branko Čegec mogla bi se donekle povezati sa spomenutom okruglom obljetnicom. Čegec je, naime, bio jedan od glavnih pokretača sama »Quoruma«, a i brojnih drugih kulturno-književnih projekata vezanih uz »Quorum«, njegov dugogodišnji urednik te jedan od onih domaćih književnika koje teoretičare vode pod zajedničkim nazivom kvorumaši. O Čegecu se, tako, u ovom broju na različite načine izjašnjavaju njegovi kolege književnici - od intimnog pisamca Aleša Debeljaka, preko ozbiljnih ministudija Miloša Đurđevića i Tvrtka Vukovića do epistolarnog osvrta na njegov najnoviji projekt, časopis »Temu«, Zvonka Makovića. No, na meti je ponajprije Čegecovo pjesničko (ne)izražavanje, a činjenice i izjave dodatno potkrepljuje i sam Čegec te prigodan izbor od desetak njegovih pjesama novijega datuma. Ostatak slavljeničkog izdanja, u već klasičnoj kvorumovskoj maniri, predstavlja najnoviju hrvatsku pjesničku i proznu produkciju, jednoga biranog inozemnog pjesnika te izbor iz strane proze.

Hrvatsko-američko-irska koprodukcija

Domaći poetski blok donosi kombinaciju troje tzv. književnih početnika bez službenih bibliografija te jednog iskusnog književnog imena. Do nekih najavljenih prvenaca »Quorum«, tako, predstavlja vrlo različite poetike mladih nada hrvatske pjesničke scene. Marijana Šutić odlučila se za vrlo lirski izraz i poigravanje riječima, najmlađa, Ivana Bodrožić, preko senzibilna je koketiranja sa stvarnosno orijentiranom poezijom te proznim elementima ispisala neobično zrele i dojmljive stranice, dok je Dubravko Zebić na samoj granice proze. A u očekivanju sljedeće zbirke provjerenoga poete Ivice Prtenjače - osam novih snažnih poetičnih slika. Domaćem se pjesničkom kvartetu pridružio, prema Haroldu Bloomu, najveći živući američki pjesnik - John Ashbery. Kao povod predstavljanju poslužila je njegova najnovija zbirka, objavljena 2002. godine - Kineski šapati / Chinese Whispers. Naslov zbirke britanski je naziv za igru pokvarenog telefona (ili, prema »Quorumu« - gluhog telefona). Naime, upravo ta igra najbolje odgovara Ashberyjevoj nervoznoj poetici koju u svom predeseju detaljno komentira Aleš Debeljak.

Proza se u ovom broju podijelila na domaću, prigodno novogodišnju, te irsku. Svojevrsni su uljezi na domaćem tlu tu možda pseudonimska Martina Štuka, po književnom izrazu vrlo slična svojoj kolegici po maskiranju identiteta - Marineli, te Travničanin Muharem Bazdulj. A upravo je Bazdulj autor najimpresivnijega proznog uratka broja. Njegove tužno-duhovite skice iz života zemljaka u domovini i inozemstvu u rangu su vrhunske bosanskohercegovačke proze kakvu je već dao naslutiti Josip Mlakić, a u sličnoj atmosferi napisana je i kratka literarizirana (auto)biografija Nikše Barišića. Nakon svojevrsne velikobritanske literarne invazije i detaljna upoznavanja domaćeg čitateljstva s prozom iz svih kutaka Otoka došao je red i na demistifikaciju irske kulture i književnosti. Mladi autori (rođeni nakon 1960) i njihove priče u izboru Stipe Grgasa bacaju svjetlo na neke od religijskih i društveno-povijesnih predrasuda stvorenih prema toj zemlji. Terorizam, izoliranost, tradicija i spolnost tek su neke od tema o kojima u svojim pričama progovaraju Michael Collins, Bridget O’Connor, Blanaid McKinney, Colum McCann i P-P Hartnett. Dakako, tu su i nezaobilazne Quorumove fotografije, kojima je ipak priličan nedostatak slaba kvaliteta tiska i papira, te Off line.

Proteklih dvadeset godina nedvojbeno je dokazalo »Quorum« kao konstantu na domaćoj publicističkoj sceni. I baš kao i godinama do sada, tako i ovaj novi broj s kojim je »Quorum« sada zakoračio u svoje treće desetljeće svakom ozbiljnijem knjigoljupcu nepogrešivo isporučuje njegovu svježu dozu dobre književnosti.

Jelena Gluhak