Vijenac 271

Likovnost

Hrvatska u Londonu - Dušan Džamonja; Regents Park, 26. lipnja - 20. listopada 2004. From Sculpture to Architecture, Royal Institute of British Architects, 7. srpnja - 28. kolovoza 2004.

Čelik u zelenom raju

Postavljati Džamonjine skulpture od čelika u ovaj blagi, kultivirani krajolik, bio je poseban izazov. Oduševljeni komentari stručnjaka i prolaznika potvrđuju nam dojam da te skulpture nisu mogle imati bolju galeriju. Postavljene su u dijalogu s prirodom, među stablima biranima po boji i obliku, ali i u međusobnu suzvučju

Hrvatska u Londonu - Dušan Džamonja; Regents Park, 26. lipnja - 20. listopada 2004. From Sculpture to Architecture, Royal Institute of British Architects, 7. srpnja - 28. kolovoza 2004.

Čelik u zelenom raju

Postavljati Džamonjine skulpture od čelika u ovaj blagi, kultivirani krajolik, bio je poseban izazov. Oduševljeni komentari stručnjaka i prolaznika potvrđuju nam dojam da te skulpture nisu mogle imati bolju galeriju. Postavljene su u dijalogu s prirodom, među stablima biranima po boji i obliku, ali i u međusobnu suzvučju

Svaki posjetitelj londonskoga parka Regents, a do kraja listopada bit će ih na stotine tisuća, znatiželjno zastaje pred natpisom Hrvatska u Londonu - skulpture Dušana Džamonje. Uz ime umjetnika napisali smo i izgovor, pa je zgodno slušati kako se dvije vesele Japanke natječu koja će pravilnije izgovoriti »Džamonja« ili kako roditelji čitaju djeci životopis umjetnika i opis skulptura. Engleski vrt, dio Regentsa koji je oblikovao slavni engleski arhitekt John Nash (1752-1835) početkom devetnaestog stoljeća za princa Regenta, postao je galerija u kojoj je izloženo osam monumentalnih Džamonjinih skulptura. Park, koji nazivaju draguljem u kruni kraljevskih parkova, oblikovan je u najljepšoj tradiciji engleskih vrtova: savršeno košena trava, blagi brežuljci i drveće, grmovi i cvijeće u skladu boja i oblika, ali bez stroge geometrije. Postavljati Džamonjine skulpture od čelika u ovaj blagi, kultivirani krajolik, bio je poseban izazov. Oduševljeni komentari stručnjaka i prolaznika potvrđuju nam dojam, da te skulpture nisu mogle imati bolju galeriju. Postavljene su u dijalogu s prirodom, među stablima biranima po boji i obliku, ali i u međusobnu suzvučju. Dramatične promjene svjetlosti ističu strukturu površine, a lišće koje se u pozadini ili nad skulpturama pomiče u ritmu vjetra pridonosi dinamici koja izbija iz napetih formi i odnosa unutarnjega prostora i vanjske opne skulpture. Neke se blago prepuštaju zelenilu engleske trave, a druge kao da se bore s gravitacijom. Džamonjin je princip jednostavan, umjetnik se uspoređuje s glazbenikom koji sklada simfoniju od sedam nota, dok on stvara dinamičan prostor skulpture od sedam segmenata luka. Najveća skulptura petnaest metara duga, složena od 34 elementa, izazov je svakom posjetitelju izložbe, poput smrznuta čeličnog vala mami i odbija, jedino se djeca hrabro po njoj penju. Dijalog je postignut, nitko nije ravnodušan.


slika

Kratka šetnja uz najljepše građevine klasicizma vodi nas do druge Džamonjine izložbe u Kraljevskom institutu britanskih arhitekata - RIBA. U glavnoj galeriji impresivne zgrade koju je za članove Kraljevskog instituta 1930. projektirao arhitekt Grey Wornum, izloženi su Džamonjini arhitektonski projekti, javni spomenici i spomenički kompleksi. Izložba koju je u Zagrebu priredila Dubravka Kisić, ravnateljica Hrvatskoga muzeja arhitekture, nakon Bruxellesa prilagođena je za prostor te specijalizirane londonske galerije. Izložbu je u ime RIBA-e otvorila barunica Tessa Blackstone, predsjednica upravnog odbora zaklade Kraljevskog instituta britanskih arhitekata, bivša ministrica kulture i obrazovanja i rada. Vrlo se rado odazvala pozivu da otvori izložbu, te je u govoru uz pohvalu inventivnosti Džamonjinih projekata istaknula likovnu i vizionarsku vrijednost njegovih spomenika, ali i njihovu poruku kojom se poštovanjem prema žrtvama rata i agresije izražava i nada za mir u svijetu.

web sites: www.royalparks.org.uk www.architecture.com

Iz Londona Flora Turner-Vučetić

Vijenac 271

271 - 22. srpnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak