Borba za pozornost prolaznika

Borba za pozornost prolaznika

Gustav Klimt na plakatu za Prvu izložbu secesije iz 1898. provocira simboličkim govorom, preuzimanjem mitskih figura za interpretiranje aktualnih zbivanja u kulturi. Tri predstavljena plakata Oskara Kokoschke iz 1908. te 1912. pokazuju snagu kreativnog, ekspresivnog izraza, neograničena na vanjsku reprezentativnost i ugodnu usklađenost

U ovoj ljetnoj opatijskoj priči godine, vodilje kroz prošlost, igraju bitnu ulogu. Riječ je o sintezi turizma, kulturne povijesti i umjetnosti, koja je nizom događanja obilježila važne događaje opatijske povijesti. Stoga je bitna kraća brojčana rekonstrukcija: godine 1844. izgradnja Ville Angioline, početak turističkog razvoja Opatije, 1884. i 1885. otvaranje prvih hotela, znamena sustavnog planiranja Opatije kao lječilišta i zimovališta Monarhije, 1900. dovršenje Pavillona für eine Conditorei, današnjeg Umjetničkog paviljona Juraj Šporer.

Ali da ne bismo ostali samo u prigodnom programu proslave 160. jubileja turizma, dijelom i nostalgičnu buđenju austrougarske prošlosti tada mondena zdravstveno-turističkog odmarališta, potrebno je predstaviti izložbu, kao i njezinu vidljivu/potencijalnu namjeru - uspostavljanje veza Opatije i Beča, suradnja i s drugim europskim gradovima slične povijesti... (prema predgovoru kataloga Berislava Valušeka, uz ustanovu Festival Opatija, realizatora i koordinatora projekta).

Sugestivna umjetnost

Opatija danas dakako ne diše kao k. u. k. Nica ili Baden-Baden, pa ni moderno turističko mjesto sa svom potrebnom infrastrukturom. Prije je određena bešumnim odmaranjem uz lizanje sladoleda s popratnim programom kupanja i sunčanja ili, ilustrativno rečeno, hokejaškim turizmom. Inicijativa i angažman u smjeru revitalizacije i zaokruživanja raznorodnih potencijala svakako postoje. U ovom primjeru također i susretljivost stranih ustanova - Povijesnog muzeja grada Beča (Wien Museum), iz čijeg je fundusa kustosica muzeja i autorica izložbe dr. Ursula Storch odabrala dvadeset i pet plakata, litografija u boji sedamnaestero autora, za opatijsku izložbu. Pozitivan i u nas nažalost još rijedak slučaj međunarodne suradnje.

Razmjena vizura, izravan pogled u presjek primijenjene umjetnosti, umjetnosti plakata u tadašnjem kulturnom središtu, upoznavanje s istaknutim i manje isticanim imenima (Josef Maria Auchentaller, Rudolf Kalvach, Kolo Moser, Egon Schiele...), radovima demokratske, zidne umjetnosti, iščitavanje razvoja bitnih umjetničkih udruženja na prijelomu stoljeća kao što su die Secession, der Hagenbund i Wiener Werkstätte, neki su od darova ove izložbe.

Sugestivna umjetnost (naslov teksta Ursule Storch) određena je većim, uglavnom uspravnim formatima kompozicije s naglaskom na pojedinom motivu, izražajnom unutar jasna konturiranja i kontrasnih kromatskih odnosa. Ulaskom u moderno industrijsko doba oglašavali su se i reklamirali svekoliki proizvodi, pojave i događanja novoga doba. S razlikovnom sugestivnom snagom plošnog izraza, virtuoznosti u grafizmu i kolorističkim kontrastima, individualnom ekspresijom, ostvarena su vrijedna autorska rješenja plakata. Prema Josephu Augustu Luxu, važnu teoretičaru ulične umjetnosti i uredniku časopisa »Die Fläche«, »modernom je plakatu u egzistencijalnoj borbi za pažnju prolaznika dopuštena svaka sloboda, provokacija i bizarnost«. Često je sloboda autorskoga potpisa u oblikovanju pisma, najčešće smještena na gornjim i donjim marginama, dovela do upitne čitljivosti i informativne jasnoće, te izražajnijeg ornamentalno-dekorativnog pristupa. Umjetnička sloboda isprepletena u različitim strujanjima prijeloma i početka 20. stoljeća, većinom secesije i pojedinačnih naznaka ekspresionizma, pronašla je unatoč službenom (cenzura) i javnom negodovanju inovativno uobličenje motiva.

Ništa bez Klimta

Gustav Klimt na plakatu za Prvu izložbu secesije iz 1898. provocira simboličkim govorom, preuzimanjem mitskih figura za interpretiranje aktualnih zbivanja u kulturi. Autorica se u tekstu kataloga bavi detaljnijom sadržajnom analizom, ujedno naglašavajući važnost novoga komponiranja kadra, u kojem je, suprotno očekivanju, veća površina ostavljena kao slobodna ploha, nepokrivena motivima. Tri predstavljena plakata Oskara Kokoschke iz 1908. te 1912. pokazuju snagu kreativnog, ekspresivnog izraza, neograničena na vanjsku reprezentativnost i ugodnu usklađenost. Vremenu - njegova umjetnost, Umjetnosti - njena sloboda, tekst s plakata za Drugu izložbu secesije Josepha Olbricha iz 1898/1899. (poznat i kao inskripcija na Haus der Wiener Secession) rječito ilustrira ideale i karakteristike tadašnje aktualne, unutar različitih oblika djelovanja i života stapajuće umjetnosti, vrijedne upoznavanja i istraživanja. Jedina je umjetnica unutar kruga bečkih autora plakata Stephanie Glax, akademska slikarica koja je dulje vrijeme boravila u Opatiji. Dva od četiri predstavljena rada (1911. i 1912), tematski vezana uz Opatiju, oblikovana su kao ilustrativne turističke razglednice nježnih kromatskih međuodnosa figura i krajolika.

Nekad avangardna i provokativna umjetnost, danas etablirana i svjetski relevantna, zainteresirala je brojnu publiku, koja se malokad viđa na otvaranjima. Pretposljednja je rečenica sugestivna.

Ksenija Orelj