»15 dana«: injekcija protiv mentalne inercije

»15 dana«: injekcija protiv mentalne inercije

Svrha je časopisa »15 dana« i to da održava kulturni prostor koji neće biti poprištem ostvarivanja svakovrsnih sitnih interesa. Mi, dakako, znamo da nećemo promijeniti svijet, pa čak ni hrvatsku kulturnu scenu, ali ako ponekog čitatelja navedemo da o njima počne drukčije misliti, uspjeh neće biti zanemariv

Nakon 47 godina redovitog izlaženja časopis »15 dana« dobio je nove urednike. Kako je do toga došlo?

- Nakon trideset godina nedvojbeno mukotrpna održavanja za naše prilike iznimno rijetke intelektualne i vizualne razine časopisa, glavni urednik, g. Slavko Kovač, i likovno-tehnički urednik, g. Predrag Mihok, odlučili su se povući i prepustiti taj možda materijalno nezahvalan, ali kreativno stimulativan zadatak mlađima. Kako se toga posla nije želio prihvatiti nitko pametan, nisu imali drugog izbora nego da se odluče za jedinu ponudu koju su dobili, odnosno da časopis povjere nama. Od prvog ovogodišnjeg dvobroja ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu »15 dana« osmišljavaju Tomislav Brlek i Bruno Kragić, a grafički ga oblikuje Jadranko Marjanović.

Možete li nam, ukratko, predstaviti uredničku politiku?

- Razlikovno obilježje »15 dana« oduvijek je bila kvaliteta priloga te se i mi namjeravamo ravnati u prvom redu prema vrsnoći tekstova i slika, a ne prema takozvanoj tematskoj aktualnosti. Budući da držimo kako takvo usmjerenje, kao i navodna laka čitljivost koja ga uglavnom prati, neizbježno vode jednako laku i hitru zaboravu pročitanoga, epitet elitističkoga, koji se časopisu obično pripisivao, ne smatramo pogrdnim, nego ga naprotiv namjeravamo i naglasiti. Valja podcrtati kako se to odnosi na intelektualnu razinu, a ne na izbor tema.

Izbjegavate definirati tematske i formalne parametre. Nije li problem dobra dijela naših časopisa upravo u tome što imaju manjak uredničke politike pa djeluju shizofreno, suradnici unutar njih polemiziraju. Naime, postoji valjda nekakav redakcijski stav koji određuje limite?

- Problem dobra dijela naših časopisa u prvom je redu podcjenjivanje čitatelja. Ono što vi nazivate shizofrenijom, naime polemike, samo po sebi nije nikako problematično, nego upravo može biti znak nekovrsne kulturne dinamike. Porazno je, međutim, što se polemiziranje, koje bi trebalo biti razmjena mišljenja, pretežno svodi na razmjenu uvreda. Parametri uređivanja svakako postoje, samo su drukčije postavljeni: ne odnose se na ono što se izražava, nego na to kako se nešto izražava. Redakcijski se stav, naime, ne iskazuje deklarativnom potporom ovom ili onom mišljenju, nego implicitnom poetikom časopisa. »15 dana« od svoga je početka na raznovrsne načine promovirao modernitet, a on je, kao što je poznato, inherentno suprotstavljen mentalnoj inerciji. Na primjer, u naš prvi su dvobroj uvršteni tekstovi koji temu Amerika promišljaju iz različitih manje uobičajenih kutova, pokazujući tako, barem djelomično, složenost sadržanu u tom naizgled općepoznatu pojmu i njegovim konotacijama i implikacijama. Naša bi namjera, prema tome, bila održavanje nasljeđa kritičkog promišljanja i kontinuirana prevrednovanja raznih aspekata kulture u najširem smislu. A takav pristup po definiciji isključuje svaku ishitrenost i brzopletost.

Možete li kulturu vidjeti kao područje izolirano od političkoga?

- Analitički je ne samo moguće nego i nužno odvojiti područje koje se želi proučavati. Nesporna činjenica da su sve društvene pojave međusobno višestruko povezane i na najrazličitije složene načine uvjetovane ne može ni u kojem slučaju biti opravdanjem zanemarivanja analitičke strogosti u korist površnosti i svaštarenja. Pojava koja se razmatra nije, naime, određena nekim vlastitim esencijalnim svojstvima, nego interpretativnim aparatom kojim se promatra. Budući da ne postoji neutralna čvrsta točka s koje bi se moglo sagledati bilo koji oblik ljudskoga djelovanja, temeljni je problem odakle se u vašem pitanju gleda: sa stajališta kulture, sve je kultura, upravo kao što je sa stajališta politike sve politika. Pritom valja naglasiti kako je ideološki aparat najučinkovitiji ondje gdje ga, kao ni španjolsku inkviziciju, nitko ne očekuje: dakle, u onome što svi znamo i u onome što se samo po sebi razumije. Politički angažman u kulturi je kulturna, a ne politička činjenica, upravo stoga što je svaka kulturna aktivnost politički čin. Naš je odgovor, dakle, potvrdan.

Mora se priznati da je časopis »15 dana« posljednjih nekoliko godina postajao sve marginalnije izdanje. Što planirate poduzeti kako biste ga vratili u žarište javnosti, i koji vas segment naše čuvene javnosti, zapravo, zanima?

- Žarište interesa javnosti definirano pohotnim senzacionalizmom i skandalima kratka daha ne može biti ciljem ozbiljne tiskovine, pa čak ni predmetom njezina negativnog određenja. Zanima nas onaj segment javnosti koji je ostao izvan medijskog obzora određena praksom Revolverblatt-novinarstva, ako takav još postoji. To su, dakle, pismeni ljudi, kojima razmišljanje o onome što su pročitali nije nesavladiva prepreka.

Kakav biste časopis htjeli raditi kada biste raspolagali neograničenim sredstvima?

- Isti ovakav, s tim da bismo povećali honorare suradnicima.

Kulturni časopisi, magazini, novine - što god - nikako da pronađu put do širega čitateljstva. U čemu je problem?

- Čitatelj se ne nalazi, nego stvara. Prema tome, sasvim je logično da je dugogodišnja prevlast žutoga tiska proizvela publiku nezainteresiranu za svaki tekst koji traži veću čitateljsku usredotočenost. Budući da je u nas rašireno posve neutemeljeno uvjerenje kako časopisi odgovaraju na potrebe i zahtjeve čitateljstva, smatra se da je broj prodanih primjeraka mjera svrhovitosti časopisa. Kako nijedno uredništvo nema izravan uvid u želje čitateljstva, u praksi to znači da se tiska ono što je raspoloživo, odnosno ono što urednici, tko zna kako, procijene kao vrijedno objavljivanja. Čitateljstvo se, dakle, oblikuje u skladu s paušalnim prosudbama svojih navodnih zagovornika. Publika, dakako, može birati samo među onim što je ponuđeno, pa je u tom smislu svrha časopisa »15 dana« i to da održava kulturni prostor koji neće biti poprištem ostvarivanja svakovrsnih sitnih interesa. Mi, dakako, znamo da nećemo promijeniti svijet, pa čak ni hrvatsku kulturnu scenu, ali ako ponekog čitatelja navedemo da o njima počne drugačije misliti, uspjeh neće biti zanemariv.

Što donose budući brojevi?

- Neke su od tema za koje znamo da će im biti posvećen veći ili manji prostor u sljedećim brojevima: Leonard Cohen, Vladan Desnica, antimodernizam, Meštrovićeve ilustracije Dantea, Virginia Woolf, Željko Kipke, pape i okrutne kazne te pape i seksualnost, Witold Gombrowicz, nadrealizam, Ezra Pound, grafička oprema knjiga u 17. stoljeću, Antonioni, onomastika ratnih brodova, kič. Među autorima koji su se već odazvali našem pozivu na suradnju željeli bismo istaknuti Ladu Čale Feldman, Vladimira Bitija, Zorana Kravara, Moranu Čale, Tomislava Ladana, Gigu Gračan, Dalibora Blažinu, Anu Lederer, Antu Peterlića, Inoslava Beškera i Nikicu Petraka, a niz kvalitetnih tekstova dobili smo i od suradnika koje mladost nije spriječila da napišu vrsne radove, kao što su Maša Grdešić, Tomislav Šakić, Ozren Biti, Daniel Premerl, Filip Hameršak i Ana Prolić.

Razgovarao Kruno Lokotar