Zrelost i svježina

Zrelost i svježina

Adela Golac-Rilović razradila je ulogu Violette Valery do najsitnijih detalja. Otprije poznatoj intonativnoj preciznosti i izražajnosti kristalno čista glasa pridružila je i glumačku razrađenost lika te zadivljuje njezina sigurnost.

Na samu kraju sezone na repertoar središnje nacionalne kuće, zagrebačkoga HNK, nakon jednosezonske stanke vratila se jedna od najljepših i najpopularnijih opera - Traviata velikog Giuseppea Verdija. Na pet izvedbi izmjenjivale su se dvije solističke podjele, te je publika mogla usporediti jednu u cijelosti kućnu podjelu i drugu kojoj su domaćoj sopranistici pridodani gostujući hrvatski pjevači. Na početku valja odmah reći da se ovogodišnja Traviata razlikuje od one premijerno izvedene u veljači 2001. jer je redateljica Dora Ruždjak Podolski, unutar scenskih i režijskih datosti, preradila detalje koji su se, premda dobro zamišljeni tijekom izvedbi pokazali ponešto nespretnima, tako da je danas pred gledateljima zrelije djelo koje još nosi i dobrodošlu dozu mladenačke svježine.

Ako je suditi prema viđenom na dvjema predstavama tijekom protekloga vikenda (u subotu 3. i nedjelju 4. lipnja) oko budućnosti Verdijeva remek-djela na pozornici HNK u Zagrebu ne treba se zabrinjavati. Dakako, uz uvjet da za dirigentski pult stane netko iskusniji od Roberta Homena, koji je bio daleko najslabija točka obiju večeri. Ne poštujući standardna tempa, Homen je operu vodio samo njemu znanim stazama mučeći povremeno soliste presporim tempima, dok su neke zborske dionice bile toliko ubrzane da su pjevači gotovo gutali slogove i o bilo kakvoj razumljivosti teksta nije moglo biti ni riječi.

Usprkos otežavajućim okolnostima solističke interpretacije bile su redom vrlo visoke kvalitete. Mira Vlahović nastup je počela suzdržano, no kako je opera odmicala postajala je sve bolja, a u posljednjem činu ugodno iznenadila potpunom promjenom boje glasa, koji je odgovarao smrtno bolesnoj ženi. Uz Miru Vlahović nastupili su Tvrtko Stipić i Vitomir Marof. Stipić je ulogu Alfreda Germonta pjevao tek drugi put, no to se u njegovoj interpretaciji nije moglo čuti ni vidjeti. Vitomir Marof bio je odličan, iako na sceni ponešto premlad, kao Giorgio Germont.

U posljednjoj predstavi sezone dob izvođača više je odgovarala dobi likova što je izvedbi dalo dozu realističnosti. Sopranistica Adela Golac-Rilović razradila je ulogu Violette Valery do najsitnijih detalja. Otprije poznatoj intonativnoj preciznosti i izražajnosti kristalno čista glasa pridružila je i glumačku razrađenost lika te zadivljuje njezina sigurnost. Pokušaj da dirigenta upozori na neprimjeren tempo ostao je nažalost bez odjeka. Bilo je pravo zadovoljstvo čuti Zrinka Soču u ulozi Alfreda i lako je razumjeti zašto je nastup u baš toj ulozi Sočo izabrao za proslavu 25. obljetnice umjetničkoga rada. Otkucaji Alfredova srca mogli su se osjetiti u njegovu glasu i riječ je o pjevački iznimnoj kreaciji koju je ipak potrebno malo glumački doraditi. Iskusni Ratomir Kliškić bio je vrlo uvjerljiv kao Alfredov otac Georgio Germont.

Goran Ivanišević