Zapisi u dnevnicima

Zapisi u dnevnicima

Njezini su zapisi na slikama poput zapisa u dnevnicima, a konkretnu pozadinu čine uslojena platna. Procesom verbalizacije i vizualizacije umjetnica nas poziva da uđemo u slojeve njezina unutarnjega, intimna svijeta

Sve što trebam... naslov je izložbe Pauline Jazvić, umjetnice mlađe generacije, koja se održavala u Galeriji 01 u Turininoj 3 u Sopotu u razdoblju od 8. do 28. lipnja. U prozračnom, svijetlom prostoru galerije predstavljen je novi ciklus od osam djela velikog formata u tehnici akrila na platnu. Izrazita subjektivnost naslova izložbe potvrđuje se na platnima.

Suptilno iznošene intime

Umjetnica progovara platnima. I to o sebi. Svoju intimu Paulina postupno prenosi na platno. Njezin slikarski rad obilježuje postupnost, slojevitost te slobodan, nesputan pristup. Platna prekriva snažno rasvijetljenim tonovima žute i crvene boje te bijelom. One su nanesene vidljivim tragom, različite gustoće u različitim smjerovima i kretanjama. Platna gube okomitost odnosno vodoravnost te postaju površine osjećanja. Namazi su osjetilno vođeni, stvarani su suptilnim impulsom. Taj impuls kontinuira i u daljoj intervenciji platna. Paulina nanosi monokromne raznolike i nepravilne forme snažnijeg impasta i kolorističnog intenziteta koristeći se istim kromatskim pigmentima, ali mijenjajući im tonalitet i valer. Umjesto blijedoružičastih, svijetložućkastih ili oker tonova podloge, obojene površine odlikuju čista crvena i žuta boja, koje stvaraju kolorističke naglaske na djelima. Manji nanosi slobodno lebde na platnima. Ponegdje ta obojena polja poprimaju goleme dimenzije prekrivajući ranije obojene površine, ali time ne stvaraju dubinske otklone, nego djela i dalje zadržavaju osnovni plošni karakter. Obojene forme katkad unose prostorno-vremensku komponentu na podlogu platna puštajući slobodne tragove curenja boje. Uz te dvije primarne boje Paulina se koristi i sivom i bijelom kao obojenim površinama slojevito nanošenim na podlogu.

Slojevitost = značenje = poruka

Slojevitost ponegdje realizira tehnikom kaširanja, koja u njezinim rukama postaje sredstvo daljega nježna i nenametljiva uslojavanja. Papirne odnosno platnene površine svijetla tekstilnog uzorka slobodno trgane nanosi i lijepi na platna. Na postupno stvorenu slojevitu podlogu Paulina nanosi tekstualne i slikovne zapise. Slikovni zapisi nastaju crno istanjenim linijskim oblicima. Oni su plošni, crtački riješeni; figuralnoga, ljudskog ili animalnog sadržaja. Odlikuje ih nota lakoće dječjega crteža, odnosno karikaturalne brzine. Ni oni ne podliježu prostornim zakonitostima te se kreću slobodno na površini. Tekstualni zapisi konkretiziraju unutarnji svijet, intimu umjetnice. Crnom nanošena slova tvore riječi, fragmente rečenica, rečenice. One verbaliziraju umjetničina razmišljanja, emocije i raspoloženja, ali su i dokaz samosvijesti (ispisivanje umjetničina potpisa). Jasno su izrečene te preuzimaju glavni interes, srž platna. Mjestimično se rečenice ponavljaju, ali gube na oštrini i čitljivosti pretvarajući se u jeku da bi se potpuno zagubile, zaglušile ostavljajući tiho postojanje slojevite površine. Tekstualnim porukama Paulina glasno izgovara svoju intimu, zapravo njezine konačne formulacije koje svoju misaonu i emotivnu, sadržajnu cjelovitost dobivaju u slobodnim kolorističkim namazima, intenzitetima, kretanjima. Njezini su zapisi na slikama poput zapisa u dnevnicima, a konkretnu pozadinu čine uslojena platna. Procesom verbalizacije i vizualizacije umjetnica nas poziva da uđemo, prodremo u slojeve njezina unutarnjeg, intimnog svijeta. Jedini je uvjet i naše rastvaranje, otvorenost.

Iva Pasini