Soneti i stance

Soneti i stance

Vrlo uzvišenom i kreposnom gospodinu Mihi Lukareviću, Dubrovčaninu

Buduć je božje ime, dično, sjajno,

obijesnu onu četu otjeralo

s neba i u mrak zatvorit je dalo,

od vječnog svjetla pa do plača trajnog,

vrlina nek me zakloni, zaštiti

od ohologa gnijezda koje želi

i drsko smjera djelovanjem smjelim

okrutnosti nov primjer postaviti.

Iz kraljevstva su višnjega Vam dali

plemenit duh što poput slave vrijedi,

a krepošću je nada sve ukrašen.

Ko što ste uvijek sve zlo prezirali,

učinit ćete u okrilju Vašem

da žudnja mojeg nadanja pobijedi.

Djevici

Djevice čista, svete oči svoje,

kojima svjetlost po nebu se lila

i višnju ljubav za nas upalila,

na one svrni što na zemlji stoje,

milosno sad pogledaj grozne muke

i opasnosti što ih Malta pati,

posvud je strah okružuje i prati,

tužaljke slušaj i teške jauke.

Jedino sunce što se tobom rodi

led straha toga može otopiti,

čistoću vratit zamućenoj vodi.

A vječnog oca žar nek uznositi,

dobrostivo što hoće da ugodi,

neprijateljske od strijele nas štiti.

Preslavnom gradu Dubrovniku

Grade, što ziđem okružen si snažnim,

Epidaura mjesto slijediš davno

i njegovo obnavljaš stanje slavno,

ne po naravi već jer nebo traži.

Sjedište ti se zlatom, srebrom kiti,

ali još veća dika ti je bila

u poretku, što od Inda do Nila

ravnoga nema, nit će takav biti.

U tebi vjera časti se, punina

obreda božjih vrši svakog trena,

da i drugima pružaš primjer sretan.

Zavidjele bi Sparta ti, Atena

i onaj grad osnovan od Kvirina

u isto doba vijek da bje vam cvjetan.

* * *

Slavljeni grade, što po svojoj vlasti

sudbinski sjaš i sjat ćeš vjekovima,

nać ljude poput tvojih vrjedne časti

ni sunce neće na svim putovima.

Utemelji te nebo, ono hoće

da dok se kreće ti rasteš sve više,

da svake rijetke budeš pun vrsnoće,

u zemnom krugu nada sve uzvišen.

Takvoga grada nema u blizini,

ni dokud more kopno oplakuje,

po nebeskoj glasovita vrlini.

Jasno ti ime slavom odjekuje

gdje dan se rađa i gdje je u tmini,

a ponos te do neba uzvisuje.

U smrt sestre Lukrecije Bunić

Pobožna narav vene kada spazi

skršeno djelo iznimne ljepote,

da smrtni, mračni, zlobi oblak ote

svjetlost joj sunce što iz oka slazi.

Sudbina vene, a iz samilosti

s njom vene nebom svaka svijezda jasna,

a i Febova vene sestra krasna,

odbaciv luk i strijele od žalosti.

Vene i lijepost, životvorna što je,

čestitost vene i vrlina vene,

dragost, milina, dražest s njima stoje.

U tuzi toj radosti se okrene

samo empirej, gdje je sunce moje,

zbog čega plač i bol razdiru mene.

* * *

Jao, kad suze teć ne mogu manje

nek brzo dođe kraj života moga

i probudi me iz sna dubokoga

smrt koja mi je samo olakšanje.

Ona mi srcu smrtnu ranu zada

iz lijepog oka strijelom koja krenu,

pa tom koprenom krhkom zapriječenu

nalazim dušu što sobom ne vlada.

Mnogo bi draža bila mi sudbina

kad zadnji čas bi bio mi što prije

da sunce svoje sred nebnih visina

gledam, što dikom nedostojno nije

one koja ljubljaše Collatina

a čestitošću čast po svijetu lije.

Muzama

Oprostite mi, Muze istančane,

što slaba pamet bje mi odveć smjela,

jer otkada u vaše krenuh strane

nebu sam se i svijetu oduzela,

s prezirom, mržnjom zadaju mi rane

da napustit bih, ostavit vas htjela;

al što neharna naknada me prati

nemojte, žene, i vi odustati.

Možda će nebo s više vedrine

otkriti stazu kojom uspinjanje

do vječne slave vodi i planine

duhova mnogih prejasnih gdje stan je,

sestra devet s više će miline

do vrela dovest vas gdje je spoznanje;

ne zaboravlja zbog sudbe se krute

kako je dobro pratit vaše pute.

Vječitu slavu time ćete steći

da bude primjer svima što će slijedit,

vrline sjaj od svega je najveći,

čak sunce, zlato, granat pred njim blijedi,

suprotstaviti zlehudoj se sreći

i hrabrošću se naoružat vrijedi,

pa zavist zla sve može pokušati,

al od pothvata neće vas odvratit.

Nezrela nada prem napusti mene

da pobjeda me u pothvatu krasi,

misleći kako voda Hipakrene

osnaženu i ljupku volju zgasi

gdje radosti su sve mi okupljene

no spriječena je riječ da se oglasi,

ali od puta nek vas ne odvraća

strah da dostojna neće bit vam plaća.

Okrutno gnijezdo u kojem se rodih

učini da mi želja osta pusta,

neopravdano mržnjom me pogodi,

u ratu protiv mene ne posusta,

petnaest ljeta u muci provodih,

no od namjere prve ne odustah,

jer sa mnom sunce bje što svima godi,

što kao dobra stvar se ne nahodi.

Ako ne bjehu dani sreći skloni,

tegobama i mukom obuzeti,

kao da ljutoj nalik su Junoni

što bremenom ne novim optereti,

uvjerenje me čvrsto ipak vodi

da će i nebo milosti se sjetit;

kad dobra kob ne može vječno trajat

i zla će sudba jednom doć do kraja.

Al vidim jadna da oholi planet

ne mijenja odnos stanja prvotnoga,

nesklone zvijezde ko nikad mi brane

oslonca krepost toli žuđenoga,

ni nebo da se na moj jauk gane

ne kazuje se lica okrutnoga;

crnilo, papir nagrade su bile,

sad su me Muze jadom obdarile.

Ako Korina i Safo, što kiti

slava ih koju trudom znaše steći,

uzdižući duh svoj i um uzoriti

spreman sve varke zemaljske izbjeći,

kažu da one mogu okrijepiti

u svakoj muzi, ipak ću im reći:

ako ne bjehu za vas bića grozna,

ko čudovišta ja ih sad upoznah.

* * *

Biserje, zlato od neba ne pitam,

nit da učini Muzam da sam mila,

od čega bih se hvalom proslavila,

od Inda do Maura glasovita.

Ne molim onog što prvi uzgoji

lovor da svjetlost da mi čišću, stalnu,

niti sudbinu molim nezahvalnu

da pomogne mi u mukama mojim.

Ne molim čak ni da mi bol duboka

umine, koja na smrt me priprema

dok još boravim u zemaljskoj kući.

Al nebu molbam obraćam se vrućim,

kad u snu vječnom oba sklopim oka,

da zavičaj zli moje kosti nema.

Napomena prevoditelja

Ovaj kratki izbor pjesništva Nade Bunić, načinjen prigodno za prvu domaću prezentaciju, ne može, dakako, iskazati sve raspone zbirke, a naravno je da prepjev nije u stanju prenijeti sve istančanosti izvornika. Primjerice, sasvim je neprevodivo autoričino poigravanje s vlastitim imenom, to jest korištenje prenesenih značenja pojmova kao što su Speranza (Nada), Vittoria (Pobjeda) i Bona (Dobra). Katkad se u jednoj te istoj pjesmi, jedan za drugim, nalaze varijacije na sva tri značenja.

Preveo s talijanskoga Tonko Maroević