Skidanje mulja i simbola

Skidanje mulja i simbola

Kao gledateljsko iskustvo, Avanture male Chihiro doista nisu lagana zadaća. No, za razliku od zabavnih i dinamičnih, ali čisto konfekcijskih Disneyjevih proizvoda, Miyazakijev film ostat će vam još dugo u sjećanju

U većini animiranih filmova slavni Japanac Hayao Miyazaki težio je stvaranju fantastičnih svjetova lišenih bilo kakvih poveznica sa svakodnevicom. Tako je u filmu Princeza Mononoke, prikazanu i u našim kinima, Miyazaki razvio epsku borbu između životinja i ljudi punu fantastičnih mitoloških bića. Fantastičnost njegova filma Dvorac na nebu, pak, ponajprije je stvorena uporabom vremenskih i prostornih anakronizama. U njemu Miyazaki spaja ikonografiju Divljeg zapada, industrijske revolucije, totalitarizama 20. stoljeća i futurističkoga svijeta u kojemu obitavaju roboti i sve to provlači kroz filtar sebi svojstvene bajkovitosti. No, postoje i suprotni primjeri, pa je Miyazaki napravio film izrazito uronjen u stvarnosnu svakodnevicu, Moj susjed Totoro, nadahnut autorovim djetinjstvom.

Njegovo posljednje i za sada najslavnije ostvarenje, Avanture Male Chihiro, više se približava njegovim fantastičnim animiranim filmovima, ali ovaj put tu fantastičnost obilježava realističkim okvirom. Film počinje preseljenjem Chihiro i njezinih roditelja u provinciju. Putujući autom prema novoj kući oni zalutaju u začudan šumovit krajolik pun kipova neke davne civilizacije ili religije, ali otac obitelji mnogo je zadivljeniji sposobnošću svojeg automobila da se pogonom na četiri kotača kreće šumskim drumom nego čarobnim krajolikom. Nakon toga oni nabasaju na napušteno naselje, izgledom proizašlo iz nekih davnih vremena japanske povijesti. Tamo Chihirini roditelji ugledaju brdo hrane i, misleći da su došli u restoran sa samoposluživanjem, bace se pohlepno na žderanje sve dok se ne pretvore u svinje.

Tipično mitološkim motivom Miyazaki završava svoj cinični prikaz potrošačkim mentalitetom zadojene civilizacije prikazane kroz Chihirine roditelje i istodobno nas uvodi u svoj neobuzdani fantastični svijet, u kojemu će Chihiro morati proći kroz nebrojene kušnje prije nego što uspije spasiti mamu i tatu. Još jedan Miyazakijev ironični žalac jest zaključak Chihirinih roditelja da su zapravo došli u napušteni tematski park. Za njih to mjesto ne može ni biti ništa drugo osim još jedan (privremeni) trijumf konfekcijske zabave, dok je za Chihiro i spodobe koje tamo dolaze to industrijski napravljeno mjesto posljednje utočište neiskvarene mašte i iracionalna nagona.

Tim kontrastom fantastičnog i realističnog Miyazaki prvi put svojem fantastičnom modusu otvoreno daje programatsku ulogu - za njega je on posljednje prebivalište umjetničke slobode i mašte bez granica u bezličnu i materijalističnom modernom (japanskom) društvu.

Sam fantastični svijet Miyazakijeva filma teško je opisati. S jedne strane, razlog je tome naše nedovoljno poznavanje njegove religiozne i mitološke podloge. No, to je ipak manji razlog, jer je Miyazakijev svijet, makar koliko se nalazio pod utjecajem svoje autohtone tradicije (ali i zapadnjačkih bajki poput Alice u zemlji čudesa i Čarobnjaka iz Oza), toliko sam sebi svojstven, pa slobodno možemo reći da je više izraz osobne autorove mašte nego preoblikovanja tuđih mitoloških i bajkovitih motiva. Upravo tu neobuzdanu Miyazakijevu maštovitost teško je opisati čistim nabrajanjem motiva, ali dovoljno je reći da je njome uvjerljivo primijenio svoju programatsku misao o pobjedi fantastike nad nemaštovitom stvarnošću modernog života.

Netrpeljivost prema modernom svijetu Miyazaki je iskazao i u opreci čisto-prljavo, pri čemu prljavo predstavlja ljudsku civilizaciju. Naime, glavno mjesto društvena života njegovih fantastičnih bića jest kupalište, a ta bića ne podnose ljude, jer im oni smrde. Znakovita je i scena u kojoj Chihiro uspijeva skinuti debeli sloj smrdljiva mulja s lokalnog boga, a mulj se sastoji od svakovrsna civilizacijskog otpada, od bicikla do industrijskih ostataka.

Kao gledateljsko iskustvo, Avanture male Chihiro doista nisu lagana zadaća. Dvosatno nizanje fantastičnih motiva punih simbolike bez izrazita razvoja radnje često može i najdobronamjernijem gledatelju postati naporan doživljaj. No, za razliku od zabavnih i dinamičnih, ali čisto konfekcijskih Disneyjevih proizvoda, Miyazakijev film ostat će vam još dugo u sjećanju kao neponovljivo maštovito i bogato iskustvo.

Juraj Kukoč