Sjena kao dokaz života

Sjena kao dokaz života

Željka Gradski Galić u žarište promatranja stavlja sebe, svoju određenost i svoju uvjetovanost. Ona je žena, majka, kućanica, umjetnica, njezin je život uvjetovan postavljenim društvenim normama, koje ona ne želi ili nema hrabrosti prekršiti

Nekad je teško započeti pisanje teksta o izložbi, a da taj početak ne podsjeća na početke već pisanih tekstova, ili da se izbjegne problem klasičnog uvoda, no možda je još teže pisati kritički osvrt (tekst) o izložbi umjetnika (u ovom slučaju umjetnice) kojega poznajete, a da taj tekst ne zvuči kao laskanje i neobjektivan prikaz, sladunjav i s malom dozom podilaženja poradi starih, ali i budućih vremena. Upravo te probleme želim izbjeći u pisanju ovoga teksta. Prateći rad Željke Gradski Galić od njezonih početaka, imajući uvid u njezin rad i stvaralaštvo, s velikim sam zanimanjem posjetila izložbu fotografija Sjene, kojom se umjetnica predstavila u fotogaleriji Kluba KIC-a.

Umjetnička vrijednost fotografije

Fotografije na izložbi nastale su od početka 2003. do sredine 2004. godine. Vjerna digitalnoj fotografiji i mogućnostima u izrazu koje joj pruža umjetnica se ovaj put odlučila na malu promjenu, naime 28 fotografija preneseno je u digitalnom tisku na slikarsko platno. Zanimljiv izbor podloge, koji govori o problematici valorizacije fotografije kao umjetničkoga djela. Problema kojega je umjetnica, koja se bavi isključivo fotografijom, itekako svjesna. Izabirući slikarsko platno kao podlogu Željka Gradski Galić želi upozoriti na umjetničku vrijednost fotografije i važnost prepoznavanja te vrijednosti. Fotografija može ukrašavati zidne plohe stanova, kuća i ureda, baš kao i slika na platnu. Gledajući oko sebe prezasićeni smo reklamama, plakatima, fotografija je postala roba široke potrošnje, i upravo u toj vrevi potrošačkoga, reklamama opterećena društva, ukazivanje na umjetničku vrijednost fotografije, koristeći se slikarskim platnom kao podlogom i izjednačavanjem slike i fotografije, umjetničin je prosvjed protiv površna pristupanja fotografiji i neprepoznavanja njezine vrijednosti u širim društvenim aspektima. Umjetnica je na taj način približila fotografiju široj publici, publici koja nije možda dovoljno educirana, koja fotografiju isključivo promatra kroz prizmu obiteljskih albuma, reklama ili fotozapisa dnevnih i tjednih novina. Željka Gradski Galić svojim je pristupom olakšala prepoznavanje umjetničke vrijednosti fotografije kao medija.

Fotografije na izložbi nastajale su tijekom vremena, u različitim trenucima, u različitim raspoloženjima, s različitim namjenama. One nisu nastajale planski s namjerom da ispričaju priču, priča je nastala naknadno. Umjetnica je iz fundusa svojih zapisa izabrala 28 fotografija nastalih odvojeno, u želji da ispriča intimnu priču spojila je računalnom montažom parove fotografija, koji nas kao žive slike na filmskoj traci uvode u intimni svijet Željke Gradski Galić. Na slikarskom platnu preklapaju se autoportret umjetnice i portret muškarca snimljeni u različitim situacijama, trenucima i iz različitih perspektiva. Na platnima, koja malim dimenzijama naglašavaju intimnost zapisa, isprepleću se crno-bijele fotografije i fotografije u boji, u toj igri preklapanja platna poprimaju obilježja slike te promatrač na prvi pogled nema dojam da je riječ o fotografiji, tek s približavanjem platnu razaznaju se obrisi fotografije.

Autoportreti u krupnom planu

Na autoportretima lik autorice dominira, prikazana fotografijom u boji u krupnom planu ona promatra s površine slikarskog platna i pokušava ispričati svoju priču, želi dosegnuti trenutak iskrenosti, prijeći granicu fikcije i pretvoriti je u zbilju. U pozadini na crno-bijelim fotografijama muškarac je predstavljen cijelom figurom, nerijetko skrivena lica, prekriven rukama, gola torza, naglašene muževnosti. Ali uvijek u sjeni, odnosno kao njezina sjena, ispunjava prazninu pozadine. Sjena, dokaz da smo živi, da nismo utvare, da postojimo. Čovjek koji izgubi sjenu izgubio je sebe. Sjena je naš tihi pratilac, vjeran prijatelj, ona nas prati, ponekad preplaši, nenametljivo, sigurno, ali neuhvatljivo. Ona je stalno prisutna i od nje ne možemo pobjeći.

Umjetnica Željka Gradski Galić u žarište promatranja stavlja sebe, svoju određenost i svoju uvjetovanost. Ona je žena, majka, kućanica, umjetnica, njezin je život uvjetovan postavljenim društvenim normama, koje ona ne želi ili nema hrabrosti prekršiti. Naglašena seksualnost spona je svih njezinih radova. Seksualna energija izvire iz njezinih autoportreta, međutim zbog želje da živi u skladu sa zakonima društva koje je okružuje ona stalno potiskuje svoj hedonizam, stalno se kreće na oštroj granici zbilje i sna, i posredovanjem svojih radova, intimnih fotografskih zapisa, bježi u svijet sjena. Muškarac iza nje, njezina sjena, nije imaginaran, ali je dio fantazije, on je itekako stvaran, ali uvjetovano nedostižan. Stavljen na pijedestal divljenja i nedostižnosti, on ostavlja prostora za priču i bijeg u svijet fantazije, gdje tijelo i sjena postaju jedno. Promatrajući radove Željke Gradski Galić, tehnika i način stvaranja njezinih radova postaju manje važni, u njezinim radovima bitan je osjećaj i iskrenost. U prvi plan dolazi odnos umjetnice i njezina objektiva, kroz koji ona progovara i kazuje svoju priču, svoj intimni zapis. U radovima istodobno je istaknuta autoričina suzdržanost, čak bojazan od same sebe, i upravo je hrabrost ono što nedostaje da radovi i talent Željke Gradski Galić u punini zažive.

Martina Matić