Ples je istraživanje

Ples je istraživanje

Na Petoj platformi mladih koreografa gostovala je umjetnička ravnateljica Folkwang Tanzstudija, učenica, a poslije i suradnica Pine Bausch, s kojom danas vodi Folkwang Tanz Academy u Essenu, Henrietta Horn.

Kada ste odlučili život posvetiti plesanju i koreografiranju?

- Još kao mala djevojčica voljela sam vrijeme provoditi kombinirajući i kreirajući (igračke, situacije...) nekom svojom logikom i slijedom. Kao petnaestogodišnjakinja počela sam trenirati skokove u vodu i tu sam se zadržala do svoje dvadeset i druge. Zavoljevši disciplinu i svakodnevne treninge, odlučila sam se za Sportsku akademiju u Kölnu. Tamo je postojao smjer za suvremeni ples i kompoziciju. Odlučila sam pokušati i ubrzo otkrila da je ples zanimljiviji, zahtjevniji i kreativniji od sporta. Za završni ispit koreografirala sam jedan solo i grupnu koreografiju, to je bila moja prekretnica. U dvadeset i petoj upisala sam Folkwang Tanz Academy, gdje sam redovito koreografirala kraće koreografije.

Kako dolazite na ideju o budućoj koreografiji, što vas pokreće?

- Glazba. Kad čujem glazbu, zamišljam koreografiju, njezinu atmosferu. Poslije iz toga stvaram zbiljski komad. On se u završnici uvelike razlikuje od prvih misli, ali to je proces stvaranja. Dok koreografiram, postoje i vanjski utjecaji i o svemu tome ovisi rezultat. Kad koreografiram za kompaniju, uglavnom sve činim na osnovi improvizacije. Na taj način plesači sami stvaraju predstavu uz moje vodstvo. U improvizacijama oni osmisle plesne sekvence i situacije, a ja im pomažem da sve sjedne na mjesto (ritam, detalji unutar pokreta...).

Volite li više koreografirati sola koja sama izvodite ili za skupinu plesača?

- Smatram da je lakše osjetiti svoj pokret i usmjeriti ga u željenu smjeru nego tuđi. Kad sama istražujem, u stalnu sam dijalogu sa samom sobom i iz toga proizlaze rješenja. Također prenijeti svoju ili razumjeti tuđu ideju umijeće je i izazov.

Kad radim s plesačima, pozorno ih slušam. Pokušavam im na njima blizak i poznat način prenijeti ideju i svaku sljedeću uputu kako bi sve teklo u pravom smjeru. Rad sa skupinom ima i svoje prednosti, utjecaj plesača na građu velik je, tako da pažljivo biram tip plesača koji mi treba za neku koreografiju. Često mi ipravo oni pomognu u razrješavanju scena. Dragocjeno je raditi s plesačima koji te razumiju i nadahnjuju.

Koji plesni izričaj privlači vašu pozornost?

- Trenutno mijenjam interes. Koreografija koju sam izvela na Platformi čista je i jednostavna. Sada me više zanima zabava, trebam više zabave na sceni. Do sada sam se jako zatvarala u pokretu, koristila sam se kontrakcijama, udahom kao pokretačem i sl., a sada se pokušavam otvoriti, izložiti... Još istražujem.

Što trenutno radite?

- Moj posljednji uradak Der Hahn ist tot (Kokoš je mrtva) bio je videofilm, gdje smo montirali ples pasa. Za tu prigodu smimali smo određenu vrstu pasa u svakodnevnim kretanjima te iz te građe montirali film. Vrlo zanimljiv proces rada.

Trenutno radim s Margit Koch u potpuno slobodnom izričaju. Sve u predstavi vrlo je moderno, a kao autori sami se brinemo o svakom detalju (scenografiji, kostimima...). Do sada nisam vodila brigu o kostimu na ovaj način. Sada sam potpuno svjesna da je izbor kostima jedan od najbitnijih djelova predstave. U današnje vrijeme ljudi se opuštenije odijevaju, što svakako ima odraza i u kazalištu (dakako, sve ovisi o tipu predstave).

Vaši dojmovi o Pini Baush?

- Njezina je umjetnost nevjerojatna, ples je nemjerljiv, a njezino značenje za njemačku je plesnu scenu neizrecivo. U radu dopušta učenicima da nauče biti plesači, a ne da oponašaju plesače. Izvlači iz njih njihove osobnosti i karaktere. Danas prepoznajemo njezin rad i značenje, no tada (1968) ona je značila revoluciju. Sjedinjene Države su utjecale na nju, ali i ona na Sjedinjene Države. To je bilo doba promjena u kazalištu.

Vjerujem da je današnje vrijeme također pogodno za male kulturne revolucije. Kazalište danas treba pružiti ljudima mir i zabavu. Sve suprotno od onoga što nas svakodnevno okružuje.

Razgovarala Tamara Curić