Od crnoga do ružičastoga humora

Od crnoga do ružičastoga humora

Nova umjetnička imena i veliko zanimanje mladih za festivalske predstave navještaju, u slučaju dobre organizacije, šibenskom kazališnom životu bolje dane tijekom cijele godine

Ako je smisao za humor znak zrelosti, 44. međunarodni dječji festival Šibenik predstavio se ove godine kao netko tko zaslužuje svoje godine. Toliko usredotočenje dječjega smijeha, kojemu ne mogu odoljeti ni odrasli, malo gdje i malo kada se može vidjeti.

Ovoga ljeta, nažalost, nije bilo velika specijalista za taj posao, redatelja i glazbenika iz Velike Britanije, Billa Conora, jednog od najpopularnijih umjetnika u ljetnom Šibeniku, koji je posljednjih godina tako reći radni odmor provodio u ovom gradu, pripremajući s užitkom i ljubavlju s djecom i omladinom završnu festivalsku svečanost na Ljetnoj pozornici kraj katedrale, duhovit, vedar muzikalan scenski događaj koji bi na rastanku dao nezaboravan objedinjujući naglasak šarolikom i razgranatom festivalskom programu. U usporedbi s njegovom predstavom u suradnji s redateljem Goranom Golovkom iz 2002. ovogodišnja svečanost otvaranja, unatoč izvrsnu nastupu afirmiranoga dječjega zbora Zdravo maleni, odveć je računala s apriornim simpatijama što je uživaju djeca na pozornici i zaronila u dilentatizam, k tome još uz prosvjede zbog izostanka televizijskoga prijenosa, koji postaje jedino mjerilo afirmacije.

Razigranost, vedrina i sjeta

Na početku su bile izložbe. U Galeriji Sv. Krševana iz animalističkoga opusa Borisa Švaljeka zračila je razigranost, vedrina i pomalo sjetan san. Odjeven u maloga maharadžu, ne tužeći se na vrućinu, jer odmah bi se našlo dijete koje bi ga rado zamijenilo, na Švaljekovu slonu-skupturi, koja uvodi u egzotičan svijet Tih divnih stvorenja, odnosno životinja sa svih strana svijeta, posjetitelje je dočekao šibenski dječak. A kako grad ove godine baš i nije obilovao festivalskim dekorom, jer šareni trokuti zastavica mogli su se tu zateći i zbog bilo kojega drugoga povoda, ničim ne podsjećajući na dječji festival, Švaljekov slon na kotačima, već sljedećega jutra s lutkama na mjestu svoga jahača, našao se u središtu festivala, kraj zgrade kazališta, kao dostojanstvena maskota 44. festivalskoga ljeta.

Poslije začudnih dokumenata našega vremena, velebne izložbe Milenijska fotografija po Šimi Strikomanu u Studiju Galerije Sv. Krševana, povorka na otvorenju krenula je u Muzej grada Šibenika na nezaboravan susret s ilustracijama Tonyja Rossa za njegove proslavljene slikovnice Hoću svoju tutu (odnosno kahlicu) i Peri ruke prije jela, izložbu koja je dala idealan uvod u festivalska događanja. Bogatstvo ideja i svježina humora u crtežima o maloj kraljevni, koju krote i uče kako rasti u ljudskom društvu, a ona se čudi, divi, plaši i opire, prima i uzvraća pouke, raskrinkavajući licemjerje odraslih, na svoj je način obasjala festival.

Ako je u tim ilustracijama podosta ironije, u Roalda Dahla, britanskoga pripovjedača, kojega nam je u scenskoj adaptaciji Stuarta Petersona i slovenskom prijevodu predstavilo Mestno gledališče Ptuj igrokazom Gregorov čudesni lijek, već smo u posve crnome humoru, koji je na začudan način namijenjen najmlađima. Zgodilo se da se baš istoga dana kada se u festivalskom razgovoru o predstavi bajke Ivica i Marica Zagrebačkoga kazališta lutaka uvelike raspredalo kako ublažiti okrutnost bajke, tobože nepoželjne za male gledatelje, a upravo to je večernja predstava na Ljetnoj pozornici svojim nadahnutim spojem okrutnosti i humora najzornije demantirala. Troje izvrsno odabranih i isto tako vrhunski inventivno, na način ljupkih i dinamičnih karikatura odjevenih mladih glumaca u ulogama bake, sina - znanstvenika i unuka Gregora u tradiciji nijemih filmova i crtića, koloristički nadasve živo ostvarili su u preciznoj i inventivnoj režiji pravi komorni dragulj scenskoga humora. Izmučen stalnim zanovijetanjem čangrizave bake, koja se ne diže iz naslonjača, a od njega zahtijeva ovo i ono, stalno ga ometa u igri i koncentraciji, štrkljasti Gregor kojemu smiješna gnjavatorica predbacuje i da »prebrzo raste«, priprema za nju, iskušavajući ga na cvijeću i pilićima, ljekoviti napitak uz praskove i dimove, no ona od toga ne zaspe, nego počne rasti i rasti, oduševljena novim stanjem stvari... U likovno fascinantnoj, nimalo brbljavoj, u svakom pogledu dinamičnoj i duhovitoj predstavi jednako su uživala djeca i pratitelji.

»Svoja stajališta izražavam ludim pretjerivanjem. Samo na taj način možete uspjeti kod djece« - kaže Gregorov diljem svijeta poznat, u nas začudo malo prevođen pisac za djecu, Roald Dahl. Njegova otrovna igra s bakom nije bez izravne pouke koja glasi: »Nipošto nemojte ovo pokušavati kod kuće...«

Ni spomenuta zagrebačka lutkarska predstava nije bez humorističkih elemenata, primjerice praktični mali junaci, Ivica i Marica staroj vještici uspiju ukrasti kesu i za sretan završetak pustolovine obradovati roditelje - dukatima. Nije li to još okrutnija poenta od one s ljekovitim napitkom Roalda Dahla, samo se ne bi moglo reći da je baš poetična i duhovita.

Balet i opera za djecu

Humoristički intoniran repertoar prvoga dijela dvotjednoga festivala obogatili su i književni događaji: predstavljanje kratkoga romana Družba srebrne žličice poljske autorice, kazališne kritičarke Liliane Bardijewske u prijevodu Pere Mioča te nove slikovnice, po riječima djece - suradnika festivalskoga biltena najlektirnijega hrvatskoga pisca Zvonimira Baloga Zmajevi i vukodlaci. Za obje prigode amaterska družina mladih iz Šibenika pripremila je, s lutkama i bez njih, uspješne, kratke i duhovite predstave na velikoj pozornici obnovljenoga kazališta.

Na ljetnoj pozornici upoznali smo i jedinstvenu Komičnu operu iz Bukurešta, umjetnučku trupu koja na najučinkovitiji način baletnim i opernim jednočinkama vrhunskoga dometa odgaja buduću opernu publiku, a iz svoga je bagata repertoara (Mozarta, Pergolesija, Telemanna, Menottija, Cimarose...) za Šibenik izabrala Rossinijevu veselu farsu Il Signor Bruschino. Uz vrsne mlade pjevače, inače angažirane u opernoj kući glavnoga grada Rumunjske, publika je srdačno pozdravila i glumački debi balerine Nermine Damjan, za koju je libretu dopisan kratki pripovjedni tekst na hrvatskom, koji je uspješnije od titlova pomagao publici uživati i u zapletenoj intrigi.

Izvrsno je na Ljetnoj pozornici primljena i dječja baletna predstava Peter Pan iz Skopja s izvrsnim mladim protagonistima u ulogama naslovnoga junaka, Vile Zvončice i Vinnie, koja se odlikovala djeci primjerenim baletnim artizmom, gdje koreografija ne zahtijeva ništa djeci preteško, te u plesu čuva i njeguje izvornu radost igre. Isto se nažalost ne bi moglo reći i za likovnu komponentu predstave, koja je iznenađujuće skromna u svojoj šarolikoj stereotipnosti.

Trenčin, Varšava, Zagreb

Teatar Fortissimo iz Trenčina u Slovačkoj, odnosno vrsni komik i pantomimičar Vlado Kulišek sa svojim dragocjenim glazbenim suradnikom, pjevačem i sviračem Radekom Mihalkom u ulogama Klošara i Smetlara s kantom za smeće kao jedinim rekvizitom na velikoj pozornici oduševili su veliko i malo nadasve živom i neposrednom suradnjom s publikom. Kao da se nadahnuo praksom festivalskih dječjih radionica, u kojima mali kipari, slikari, lutkari i drugi umjetnički radoznalci i pripravnici usrdno pomažu jedno drugomu u zajedničkom djelu, Kulišek je stalno dovodio na pozornicu pomagače iz gledališta, nepogrešivo otkrivajući scenske talente. Posrijedi je glumac izvanredne komunikativnosti, a Šibenik je, čini se, tijekom festivalskih godina postao grad u kojem se nitko ne boji pozornice. Irealno poetična tema večeri na Ljetnoj pozornici bilo je, dakako, veselje unatoč gladi i oskudici.

Više pitanja nego oduševljenja - no to joj je i cilj - ostavila je za sobom više nego crna predstava kazališta Guliver iz Varšave, Div Philippea Dorina u režiji Piotra Tomaszuka, koja je u vrhunski minimalističkoj scenografiji i kostima uprizorila priču o plahoj djevojčici i dobroćudnome ljudožderu, u čijoj se utrobi maloljetnica osjeća bolje nego na svjetlu dana, kao i o zločestim ljudima, koji je oslobađaju i vraćaju u svijet za nju gori od ljudožderova, koji djevojčica odbija pa je isključuju kao ludu. Kao da se umjesto borbe dobra i zla u toj suvremenoj relativističkoj bajci vodi bezizgledna borba između dva zla, od kojih se ne zna koje je veće, biti progutan od ljudoždera ili živjeti među njima. Uz blistavu glazbenu, likovnu i glumačko-plesačku komponentu predstava je u svojoj zagonetnosti djelovala vrlo sugestivno.

Zašto se o nekim predstavama obvezatno debatira i snima, a o druguma ne, to nije uvijek jasno, posebno ne nakon više nego zanimljiva noćnoga nastupa Učilišta Zagrebačkoga kazališta mladih s predstavom Dječak vuk Australca Petera Charltona u prijevodu Gorana Golovka i režiji Vlade Krušća s izvrsnim mladim glmcima Mladenom Vujčićem (Dječak) i Petrom Težak (Starateljica) te požrtvovnim zborom građana. Po uzoru na Brechtove poučne komade ta inačica Kaspara postavlja pitanja o divljima i pitomima u nesavršenome svjetu, pri čemu se izvrsni mladi protagonist u ulozi ni čovjeka ni životinje dramatično probija iz hladnoće pune straha prema nedostižnoj sigurnosti u ljubavi i solidarnosti.

Damjanovo jezero Ante Gardaša, u kojem samo troje marionetista ostvaruje trostruko toliko uloga, Zdenac mudraca Zorana Pongrašića prema Selmi Langerlof u izvedbi Gradskoga kazališta lutaka iz Splita te Bijeli jelen Vladimira Nazora i Lade Martinac u izvedbi zadarskih lutkara ispunili su večeri u prepunoj dvorani kazališne zgrade, osvajajući zahvalan pljesak mališana.

Noćni program za odrasle, za koji su u intenzivnim festivalskim danima pokazala iznenađujuće zanimanje i neumorna šibenska djeca, zabilježio je izvedbu scenske farse radiodramskoga podrijetla Miss Univerzal Sergeja Mioča u režiji Pere Mioča, s petero vrsnih šibenskih glumaca koji su se izvrsno snašli u srednjedalmatinskim dijalektom napisanim ulogama ni seljaka ni građana, koji žive svoj tužni život oponašajući televiziju, a pisac ih vješto vodi iz burlesknoga junačenja i nadigravanja prema rezigniranu mirenju s gubicima, od vrckave karikature jednoga mentaliteta do smirena portretiranja jednoga poraza.

Nova umjetnička imena i veliko zanimanje mladih za festivalske predstave navještaju, u slučaju dobre organizacije, šibenskom kazališnom životu bolje dane tijekom cijele godine.

Marija Grgičević