Meditacijsko-hipnotička koncepcija

Meditacijsko-hipnotička koncepcija

Karakteristično da se, unatoč beskonačnoj fluentnosti, glazbeno kretanje nekoliko puta naglo prekida (načelom sličnim filmskom rezu) i da prekid uvijek donosi šok i s njim posve novu i drukčiju obradu najčešće istog tematskog materijala

Kakvu glazbu očetkivati od filma čija je radnja smještena u ludnicu i koji pokazuje cijeli spektar ljudskih problema: od izopćenja i netolerancije do duševnoga zlostavljanja i čežnje za slobodom. Siva atmosfera bolničkih okova sugerira mogućnost glazbenoga sivila, proširena tonalitetnog i atonalitetnoga glazbenog ponašanja, složene ritmičke kombinatorike, nemelodičnosti... No, glazba Jacka Nitzschea za Formanov klasik Let iznad kukavičjega gnijezda nije ništa od toga: izrazito je melodična, lako je slušljiva, često plesna. No karakteristike lake zabavne glazbe pretjerane su: nakon osam opuštajuće meditacijskih brojeva stvara se osjećaj hipnotičke pasive, zatupljivanja, puštanja mozga na pašu, apsolutna prepuštanja ništavilu. Skladateljev cilj, u nastojanju da se približi filmskom sadržaju i u primjeni posve neočekivanih sredstava, jasan je, ali se do njega dolazi vrlo postupno.

Doduše, soundtrack uokviruju brojevi nazvani naslovom filma. Riječ je o uvodnoj i završnoj špici koje donekle odskaču od zatupljujuće-meditacijsko-hipnotičke koncepcije lakih melodija. Uvodna špica miješa različite i k tome izobličene glazbene žanrove: neobične efekte koji podsjećaju na suvremenu glazbu, asocijacije na country, naslućivanje nekog indijanskog ritma, melankoličnu melodiju na nekom čudnom instrumentu... Uvodna špica jasno opisuje stanje zbunjenosti u bolesničkim glavama. No nakon nešto više od kratke minute uvodnoga broja skladatelj skreće u Medication Valse (broj je odlična naslova, jer u sebi povezuje riječi meditacija i liječenje), koji vrškom teme podsjeća na bečku klasiku, ali u nastavku postaje puniji, smireniji (valcer je daleko prespor za bilo koji oblik engleskog valcera) s blagim naznakama neoromantizma (za neke se instrumente čuje da su izvedeni na sintesajzeru).

Način glazbenog mišljenja

Slijedi niz meditacijskih brojeva: Bus Ride To Paradise, koji je doista idealan za vožnju, Cruising i Trolling, koji su temeljeni na istoj temi (i na havajskim asocijacijama), Aloha Los Pescadores također s elementima havajske egzotike, Mantovanijev valcer Charmaine (to je jedan od dva broja koji nije skladao Nitzsche) te ambijentalni Play the Game i Last Dance. Za sve je navedene brojeve (osim za Charmaine, Play the Game i Last Dance) karakteristično da se, unatoč beskonačnoj fluentnosti, glazbeno kretanje nekoliko puta naglo prekida (načelom sličnim filmskom rezu) i da prekid uvijek donosi šok i s njim posve novu i drukčiju obradu najčešće istog tematskog materijala. To je napose izraženo u Aloha Los Pescadores, gdje osnovni instrumental s natruhama havajskog odjednom prelazi u neočekivnu suvremenu imitaciju renesansnoga plesa! Pojava je specifična i, čini se, obilježava skretanje jedne misli u drugu, s time da i druga misao postaje jednako zatupljujuća kao i prva.

Act of Love potkraj diska donosi naglo buđenje: disonantnim zvukom (imitacija zvuka staklene čaše), a zatim sve dominantnijim indijanskim ritmom i drugim elementima (bubnjevi, zvečke, frule) prvi i jedini put (ako se izuzmu uvodna i završna špica) nudi glazbeni komentar filmskih događaja: Indijanac je iz milosrđa ubio McMuprhyja, koji nakon lobotomije vegetira. Način glazbenog razmišljanja u Act of Love sličan je onomu u uvodnoj špici, a posve srodan glazbenom materijalu u završnoj špici, od koje ga dijele jedino hipnotičko-pasivni instrumentalni Zvončići (Jingle Bells). Red čelične sestre Ratched ponovno je uspostavljen, unatoč događajima koji su ga pokušali uzdrmati.

Irena Paulus