Mandolinistov epitaf

Vedrina za ljetne večeri

Osječki Camelot predstava koja osvaja i staro i mlado. Zabavit će humorom, omamiti bajkovitošću i nadahnuti glazbenim bogatstvom između romantičnih orkestralnih sklopova, šlagerske gestike i minimalističkih odjeka

»...kad s neba spustiš pogled prema zemlji, na njoj ne vidiš granice. Nema granica. A upravo njih netko neprestano napada. A ti pobjeđuješ tako da protivnika protjeraš preko nečega što ne postoji...«, riječi su kralja Arthura iz mjuzikla Camelot Fredericka Loewea na libreto oskarovca Alana Jaya Lernera (autor scenarija filma Amerikanac u Parizu 1951) u prepjevu Petra Vujačića, koje pokazuju neprestanu aktualnost te vječne teme. Zbog toga se upravo na to četrdesetčetverogodišnje glazbenoscensko djelo legendarnoga brodvejskog teama, koji je u tom žanru dosegnuo vrhunac hitom My Fair Lady, odlučilo vodstvo Osječke opere za kraj ovogodišnje sezone. Tim više radoznalost nam je pobudilo djelo koje je tom prigodom prvi put izvedeno u Hrvatskoj, što je ujedno prva hrvatska praizvedba američkoga mjuzikla u Osijeku (premijerno uprizorena 29. svibnja), premda njegova operna kuća posljednjih desetljeća osobito njeguje tu glazbenoscensku vrstu, izmjenjujući je svake godine s operetom. Tako je nakon mjuzikla My Fair Lady, Guslača na krovu ili Čovjeka iz Manche konačno došao na red i Camelot - simpatično osuvremenjen prikaz legende o Kralju Arthuru i njegovim vitezovima Okruglog stola.

Umjesto da ravna izvedbom, ravnatelj Osječke opere, dirigent Veseljko Barešić, nakon prošlogodišnjeg opernoredateljskog debija u Brittenovu Malom dimnjačaru, ponovno se odlučio dokazati kao uspješni nositelj vizualnog aspekta predstave, proširivši svoje redateljske ovlasti efikasnim scenografskim rješenjima zasnovanim na rotirajućoj podlozi s povišenim podijem.

Bezvremenska vizija

Njegova bezvremenska vizija slavnoga srednjovjekovnog dvorca kulisno je jednostavno, ali bajkovito opisana stupovima kamelotske tvrđave koji nigdje ne završavaju, dok je dodatni aspekt prostora i atmosfere (u suradnji s inovativnim oblikovateljem svjetla Denijem Šesnićem) pružen projekcijama engleskih ambijenata prirode u pozadini. Ljeskanje vodene površine, slapovi tekućica, treperenje hrastova lišća i palucanje plamena izravno su uključeni u radnju te oslikavaju višestruka značenja i nadilaze prvobitnu funkciju ambijentalnih sugestija. Zemlja, zrak, voda i vatra u prirodnom su živom obliku nositelji slojevite simbolike, čemu se pridružuje zrcaljenje trenutačnih osjećaja i atmosfere u žarkim reflektorima scenske rasvjete.

Nadahnuti prepjev engleskoga teksta, s naglaskom na jednostavnosti i jasnoći, sceni je prilagodila dramaturginja Marijana Fumić karakterno razdvojivši profile likova i kontekstualiziravši njihove promjenljive odnose. U vremenski neutralnoj okolini kostimi Mirjane Zagorec doimaju se kao stilizirane varijante srednjovjekovnih odora koje se mnogo ne udaljuju iz kruga poznatih slikovnica između Gospodara prstenova, Romea i Julije i Crne guje. Plesovima i teatralnošću zamišljenih stanovnika Engleske 13. stoljeća nadahnuo se koreograf Mark Boldin, koji se osobito potrudio u radu s protagonistima koji su pokazali koreografski dar. Premda scenski dotjerana, predstava je u glazbenom dijelu prigodom uprizorenja 19. lipnja otkrivala najviše nedostataka. Maestro Peter Oschanitzky ritmički je doduše povezivao sve djeliće izvođačkog aparata, no bez mara za intonativnu čistoću i osjećaja za tako tipičnu mjuzikalsku vrckavost i energiju.

Riznica glazbenoglumačkih talenata

Gotovo bez tona, u svojevrsnu govorenom pjevu - koji je doduše mogao zadovoljiti recitative, ali ne i songove - pjevao je glazbene ulomke naslovnoga lika glumac Sreten Mokrović, a taj su nedostatak teško mogle nadoknaditi njegova neupitna scenična uvjerljivost i karizma. Da je Osijek bogata riznica glazbenoglumačkih talenata ključnih za tu glazbenoscensku vrstu, dokazali su redom gotovo svih dvadesetak tumača mahom iz stalne postave osječkoga opernog ansambla, osobito Ljiljana Čokljat kao tajanstveno ljupka Guenevere i Nenad Tudaković kao komično zloslutni Mordred. Njihove dojmljive kreacije slijedili su gostujući bariton prelijepa glasa i bistre dikcije Davor Radić kao Lancelot, dok su se iz mnoštva epizodnih uloga kvalitativnom posebnošću isticali Autustin Halas kao Pellinore, Lidija FLorijan kao Morgan Le Fey, Predrag Stojić kao Sir Lionel i Berislav Jerković kao Trubadur.

Osobito treba pohvaliti Zbor Osječke opere, koji se u impresionističkim kao i akcijskim dijelovima istaknuo skladnim i izražajnim skupnim zapjevom. Ako na kraju Arthurovo proklamirano nepostojanje granica s početka ovoga teksta pokušamo primijeniti na vaganje pojedinačnih bitnih sastavnih slojeva mjuzikla kao najsloženije glazbenoscenske vrste, možemo odbaciti sve svoje kritičko oružje i priznati da je osječki Camelot predstava koja osvaja i staro i mlado. Zabavit će humorom, omamiti bajkovitošću i nadahnuti glazbenim bogatstvom između romantičnih orkestralnih sklopova, šlagerske gestike i minimalističkih odjeka. Prava vedrina za ljetne večeri.

Jana Haluza Lučić