Koračanje kroz povijest

Koračanje kroz povijest

Postavom se pokušao tematski i kronološki rekonstruirati autorov opus od sedamdesetih do danas, s naglaskom na novijim radovima. Četrdesetak slika, crteža i grafika otkriva bogatstvo tehničke raznolikosti (ulje, tempera na platnu, kolaž i tempera na papiru, tuš-pero, bakropis, suha igla...), vještinu vođenja i zaokruživanja cjeline detalja i kompozicije, kao i stalnost motiva koji zaokupljaju autora u proteklih desetak godina

Vani su brujale gradske ulice. U prostoru riječke Galerije Kortil, u organizaciji umjetničke agencije Kopart, otvorena je izložba sarajevskog umjetnika Safeta Zeca, koji se prvi put predstavlja riječkoj publici.

Postavom se pokušao tematski i kronološki rekonstruirati autorov opus od sedamdesetih do danas, s naglaskom na novijim radovima. Četrdesetak slika, crteža i grafika otkriva bogatstvo tehničke raznolikosti (ulje, tempera na platnu, kolaž i tempera na papiru, tuš-pero, bakropis, suha igla...), vještinu vođenja i zaokruživanja cjeline detalja i kompozicije, kao i stalnost motiva koji zaokupljaju autora u proteklih desetak godina (mrtva priroda, određeni objekti interijera / eksterijera, pojedinosti ljudskih likova...). Izbor sadržaja čitljiv je kao emocionalna nit autora i prizora razabirljiva iz biografskih bilješki o umjetniku.

Vezanost uz pejzaž

Safet Zec rođen je 1943. u Rogatici. Nakon završene Umjetničke škole u Sarajevu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti i poslijediplomski studij u Beogradu, koji završava 1972. Potraj osamdesetih seli se u Sarajevo, ali ga 1992. zbog rata napušta, a svi dotadašnji radovi ostaju u atelijeru. Živi i radi u Udinama, Veneciji, ponovno u Sarajevu, a novi radovi više nisu čitljivi kao poetski realizam, većinom povezan s pejzažnom tematikom.

Djela nastala u Italiji, razrađeni slikocrteži kvalitetno osmišljene kombinirane tehnike odraz su osobnih proživljavanja i suživljavanja s ratnim katastrofičnim zbivanjima. Osobno iskustvo sarajevske, dijelom i venecijanske priče bilježe slike Prljavi prozor, Bijela fasada, Haljine, Čamac III... Mrtve prirode i ambijenti neporeciv su iskaz o čovjeku, osamljenosti, patnji i boli - Stolica, Hljeb, Meso koje visi..., doslovno perceptivnim u Zagrljaju, Čovjeku koji sjedi, Kriku... Univerzalno je isprepleteno s individualnim kao niz sličnih, emocionalno angažiranih parabola i aluzija na ljudskost.

Sigurno inspiriranje tradicijom

Elementi unutar strukturiranih crtačko, grafičko, slikarskih, kolažnih kompozicija zagovaraju modernu likovnost, akademski, tehnički odličan refren. Formalno podcrtavanje odabranoga glavnog fokusa / prednjeg plana (postavljanjem isječaka iz novina, doslikavanjem, pojačanim grafizmom, punktiranjem crvenom bojom...) progovara o objektivnom i metaforičkom žarištu kompozicija. U cjelinama s ljudskim likovima izoštreni su izrazi ruke i dijelova lica - nositelji izražajnosti karaktera, ljudskosti. Autorski pristup Safeta Zeca nije sklon eksperimentalnim promjenama viđenja i interpretacije, sigurno korača unatrag kroz povijest i ljudsku riznicu sjećanja, katkada tražeći u umjetnosti izvorište novih kompozicija - Hommage Rembrandtu (2001), Soba sa balkonom i Crveni stol u kombiniranju tehnika bakropisa, suhe igle, kolaža, pokazuju izvanredno grafičko-crtačko tretiranje / umreživanje elemenata te fotografsku istančanost u smislu rasporeda i kadriranja odabranih predmeta, postavljanja planova te odnosa gustoće i transparentnosti pojedinosti koje zajednički stvaraju cjelinu isključenu iz protoka vremena.

Vani je vikala ulica.

Ksenija Orelj