»Kontura«, art magazin, gl. ur. Zdravko Mihočinec, Art-magazin Kontura d.o.o., svibanj, 2004.

»Kontura«, art magazin, gl. ur. Zdravko Mihočinec, Art-magazin Kontura d.o.o., svibanj, 2004.

Tijelo je mjesto potencijalne ekspresije, akumulator i emiter energije prenosive tjelesnim govorom, aktivnošću, akcijom, objekt i subjekt dinamičnih međuodnosa, sa sobom i drugim/a, oduvijek — U zdravom tijelu, zdrav duh; Već je dugo poznato da tijela govore. Jesmo li se / ga zaboravili?

U različitim umjetničkim izrazima (body art, performans, instalacija, fotografija...) tijelo se često objektivizira i istražuje, materijalizira i tematizira, kao sadržaj, medij, strategija, koja povratno putuje do drugog emitera. Taj bitan interaktivan, vremenski i percepcijski određen aspekt u tematskoj cjelini novog broja »Konture« — tijelo kao medij, čini fragment ukupne prezentacije. U zanimljivom tekstu Klaudija Štefančića Pokrenuti promatrač (rubrika Panorama), istražuje se upravo specifičnost pozicije promatrača unutar također tjelesno / haptički odredljivih radova, instalacija i intervencija umjetnice srednje generacije Nike Radić. Petero stranih i hrvatskih autora bavi se specifičnim obilježjima / prirodama tijela i tjelesnosti povezujući teoriju s individualnim primjerima (Jackson Pollock, Vitto Acconci, Santiago Sierra, Nan Goldin, Goran Petercol...), čija se pitanja — odgovori mogu čitati između šireg zajedničkog, binarno uslojivog asocijativnog kruga. Kontrola — oslobođenje, proizvod — proizvođač, subjekt — objekt, identitet — anonimnost, bol — užitak, seks — nasilje, (ne)vidljivo...

Retorički izleti

Njihovi ritmovi i odnosi promjenjivosti, prijelaza, stapanja, također su neodvojivo bitne veličine nastajanja i djelovanja umjetničkih radova. Taj esencijalni princip transfera — transgresije, jasno i prohodno, s punim i dosljednim sadržajem napisanog, analizira Sunčica Ostoić u tekstu o Vlasti Delimar, Dodir tjelesnosti. Aktivna i angažirana ispuna bjeline papira u pojedinim tekstovima dovodi do preopterećivanja čitateljeve granice izdržljivosti i gubljenja u retoričkim izletima, što potiče da (ne)vidljivo postane nevažno ili suprotno namjeri autora, sumnjivo s negativnim predznakom. Takvi su tekstualni monolozi u manjini, časopis je većinom oblikovan kao dobro vođen razgovor o suvremenoj umjetnosti.

Razgovori u obliku intervjua donose promišljanja, ideje, razvoj stvaralaštva dvojice poznatih slikara: Lovre Artukovića (iskonstruiranim stilom podsjeća na igru šaha crnih — teorije i bijelih figura — prakse) te Željka Kipkea (određen intervjuiranim kao subjektom).

Osamdeset i prvi broj »Konture« usmjeren je uglavnom na hrvatsku scenu, predstavljenu blic-informativno, širokopanoramski (Boris Demur, Ivan Faktor, Govor u Prvom licu...), kratkim predstavljanjem djela Zbirke Filip Trade, dijalogom te recenzijama izložbi održanih pretežno u Zagrebu. Recenzije su, iako predstavljaju usitnjen niz stupaca, zanimljive i dinamične, ispisane s izraženim kritičkim odnosom prema temi, koja poziva na upoznavanje određenog umjetnika i posjet izložbi.

Kako još Kontura govori? Već prepoznatljivim, razrađenim vizualnim identitetom, dobro odabranim i uklopljenim fotografijama, nenametljivo odvojenim / povezanim rubrikama, od kojih jedino posljednja, kao predug zbroj monocentričnih tekstova, vizualno i sadržajno, asocira na Što se mora, teško je.

Nekad smo patuljci, nekad divovi, često smo hibridni. Mijenjamo tijela odjećom, maskiramo i skrivamo. Mlađa generacija umjetnika (27. salon mladih — Izgubljeni u vremenu) uglavnom se introvertirano iskazuje, ali ipak reinterpretira izgubljeno vrijeme u individualnim, učahurenim odgovorima radova. Jesu šutljivi, ali nisu gluhonijemi. Progovaraju o zbilji, odbijajući njezinu glasnu, hitru i umjetnu pojavnost, strategijom praznine i okretanju privatiziranom prostoru medija. Mogu označavati i proces događanja artikuliranijeg izraza ja te aktivnije relacije sa sukorisnikom, što je pohvala potencijalnom kao otvorenom i upitnom / pitajućem. Tekst Leile Topić o Salonu je polemičan, sa širokim spektrom sagledavanja relacija unutar struktura umjetnost / društvo.

Pročitajte!

Ksenija Orelj