Davno izgubljeni zvuci

Davno izgubljeni zvuci

Drugi po redu festival Dvigrad 2004. doveo je u Istru niz vrhunskih glazbenika, čiji su nastupi među najkvalitetnijima na našem godišnjem kulturnom obzorju. S nestrpljenjem očekujemo njegovo iduće, treće izdanje

Nakon godine dana drugi po redu Festival rane glazbe Dvigrad 2004. ponovno je pokrenuo svoje za sada još rijetke, ali vjerne poklonike na putovanje po povijesnim lokalitetima u Istri. S inicijalnom željom da se upozori na postojanje ostataka srednjovjekovnoga gradića podno Kanfanara čije ime i u talijanskoj verziji imena Duecastelli upućuje na dva dvorca, ovo se drugo izdanje pustolovine u istraživanju dalje glazbene prošlosti nastavilo na programsku nit postavljenu prošle godine.

Slavni dani

Prva želja ravnatelja manifestacije Alojzija Prosolija i njegove organizacijske udruge Prosoli - Sveta glazba da se Istra nađe na karti svjetskih festivala rane glazbe čini se da će se vrlo brzo ostvariti s dobrom podlogom kakvu čini odlično osmišljen ovogodišnji program, sudjelovanje vrhunskih svjetskih i domaćih ansambala, kao i uspostavljanje veza s ponajboljim ansamblima na području izvođenja rane glazbe iz Italije i Francuske. A ona druga, da se festivalom s glazbom srednjega vijeka i renesanse potakne obnova ruševina napuštenoga grada Dvigrada u općini Kanfanar, čija povijest seže još u doba rimske uprave sve do vremena mletačke vladavine, za vrijeme koje je bio godine 1630. potpuno napušten zbog kuge i malarije, čini se da će za realizaciju morati malo pričekati. Svakako je pohvalna zamisao da se glazbom iz vremena dok je grad živio kolektivna društvena i kulturna svijest jedne regije prisjeti njegovih slavnih dana. Konačna je svrha dakako da se u obnovljenim prostorima Crkve sv. Sofije i među zidinama oko prepoznatljive srednjovjekovne kule, što su glavni obrisi toga veličanstvenoga spomenika, jednoga dana i začuju davno izgubljeni zvukovi - moteti, himne, pavane i aubade, dakako u obliku u kakvu tu glazbu minulih epoha može izvoditi glazbenik današnjice.

Upravo se na tu misao kreativnoga pristupa oživljavanju pradavnih predložaka nadovezuje programski koncept ovogodišnjega festivala, čije je umjetničko vodstvo povjereno stručnom glazbeničkom dvojcu iz Italije Francisu Biggiju i Avery Gosfield, koji su prošle godine kao voditelji ansambla Lucidarium sudjelovali na festivalu kao izvođači. Poznavajući odlično prilike i trendove u današnjem svijetu povijesnih glazbenih rekonstrukcija talijansko-američki je par u biranju programa dao prednost originalnim svjetonazorima u izvođenju rane glazbe. Također je pohvalno što su u tome, za razliku od prošlogodišnjega festivalskog izdanja, uključili hrvatsko glazbeno biće, kako u smislu glazbenoga nasljeđa, tako i u smislu izvođača.

Gabriel Puliti

U vrlo skladno sročenu programu, festival je između 27. lipnja i 4. srpnja uz glazbeni dio što su činili koncerti po gradovima kao što su Poreč, Pula, Kanfanar, Labin, Umag i Rovinj, ove godine uključio i simpozij Istra u umjetnosti i znanstvenim disciplinama 15. i 16. stoljeća, koji je bio podijeljen na glazbenu, konzervatorsku, filozofsko-kulturološku i književnu sekciju. Prvi je ciklus predavanja o glazbi priređen na dan koncerta novoosnovanoga hrvatskog ansambla VOX, što se na čelu s orguljašem Marijom Penzarom okupio kako bi istraživao stvaralaštvo Gabriela Pulitija, pohrvaćena Talijana koji je početkom 17. stoljeća djelovao u samostanima Pule i Labina. Doista je bilo potrebno da na dan izvođenja njegovih moteta i koncertantne mise u pulskoj Crkvi svetoga Franje, onoj istoj u koju je prije točno četiristo godina taj nadareni glazbenik, skladatelj i orguljaš bio primljen kao mladi gvardijan, iz različitih aspekata predstavi pisanom riječi, što su i svaki sa svojega stajališta učinili fra Ljudevit Maračić, mladi muzikolog Nikola Lovrinić, slovenska muzikologinja Metoda Kokole, orguljaš Mario Penzar i prof. Alojzije Prosoli.

Bio je to uvod u drugu glazbenu večer festivala, 28. lipnja, u kojoj se prvi put u javnosti predstavio mladi skladni vokalni kvartet što ga je okupio i uvježbao maestro Penzar - mezzosopranistica Helena Lucić, kontratenor Hrvoje Ivkošić, bariton Alen Ruško i bas Marko Mandir. Taj odlični ansambl nimalo nije zaostajao za već legendarnim glasovima međunarodnoga sastava Dialogos, koji već niz godina vrlo uspješno djeluje u Parizu pod vodstvom naše istaknute muzikologinje i sopranistice Katarine Livljanić, a koji je ove godine u porečkoj Eufrazijani otvorio Dvigradski festival svojevrsnim suvremenim viđenjem srednjovjekovnog mirakula Tondalova vizija.

Najstarija hrvatska glazba

Iako su kao ponajprije izvrstan ansambl što ga vodi Hrvatica i koji se u velikom dijelu svojega repertoara bavi najstarijim slojevima hrvatskoga glazbenog stvaralaštva apsurdno premalo prisutni na našim podijima u odnosu na velik uspjeh što ga luče po europskim glazbenim središtima, publika ne zaboravlja njihove nastupe, u kojima se uvijek isprepleću izgubljena i sačuvana glazbena tradicija sa zanimljivim scenskim uprizorenjem. Glagoljaškim, gregorijanskim i beneventanskim napjevima Istre i Dalmacije ženski je dio ansambla isprepleo dijelove starohrvatskoga prijevoda srednjovjekovne priče o putovanju viteza Tondala po paklu kako ga je potkraj 16. stoljeća zapisao Petar Lucić za ženski samostan u Trogiru i kako ju je početkom 21. stoljeća modusom prvih duhovnih polifonija uglazbila Katarina Livljanić.

Odlična izvedba voluminoznih, izražajnih glasova uz savršenu dikciju starohrvatskoga jezika i u vrlo prikladnoj, diskretnoj, no efektnoj i simboličkoj režiji Sande Hržić pridonijela je vrlo uspjelu početku festivala, koji je jednaku razinu zadržao i u dojmljivim koncertnim večerima izvrsnih talijanskih ansambala Al Quantarah (29. lipnja), Salon de musiques (3. srpnja) i Lucidarium (4. srpnja). Svaki sa svoje pozicije razmatrao je višeznačnost povijesnih predložaka, dopuštajući si veću slobodu u kombiniranju zvukovnih boja i ritamskih obrazaca sa svrhom postizanja zanimljive, živahne i uzbudljive interpretacije. Zahvaljujući istraživačkim i rekonstruktivnim izvođačkim naporima članova bolonjskog ansambla Al Quantarah mogli smo u Crkvi svetog Silvestra u Kanfanaru (gdje je smještena veličanstvena kamena propovjedaonica iz nekadašnje Crkve sv. Sofije u Dvigradu) doživjeti karakteristično vokalno i instrumentalno zvukovlje duhovnog okrilja srednjovjekovne Sicilije na primjeru napjeva rukopisa iz Katanije. Muški vokalni ansambli slični našim dalmatinskim klapama odlikuju se grlenim pjevanjem metalnoga tona, dok su u pratećem instrumentariju osobito naglašena glazbala arapskoga podrijetla.

Novoosnovani ansambl Salon de musiques nastoji upozoriti na veze između tradicijske glazbe talijanske pokrajine Emilije s pisanim nasljeđem renesansne epohe povezujući napjeve sačuvane u usmenoj predaji sa sličnim primjerima iz povijesnih izvora, gdje se glas najčešće prati prozračnim zvukom gitare, violine i psalterija uz razne tipove drvenih flauti. Njihov je plesni svjetovni program pod naslovom Ruggiero e Girometta razdrmao publiku župne crkve Marijina Uznesenja u Umagu. Ansambli Salon de musiques i Lucidarium dijele troje članova, vokalistice i flautista i stoga imaju vrlo sličnu zvukovnost. Ali, na završnom je programu festivala smještenu u rovinjskom Oratoriju u repertoaru trubadura, truvera i minezengera između Rhone i Rajne u srednjemu vijeku osnovni ton dao pjevač zanimljive glasovne kombinacije kontratenor - bariton Pul Yuval Adam kao i živahni impulsi voditeljice Avery Gosfield na flauti i bubnju. Nažalost, jedini koncert koji se nije uklapao u najviše kvalitativne dosege inovacije i interpretacije doveo je u kišnu večer petka, 2. srpnja, u labinsku Crkvu sv. Marije francuske vokalistice ansambla Ligeriana, koje su u napjevima u čast Djevici Mariji iz 13. stoljeća zvučale dosadno i intonacijski neujednačeno.

Drugi po redu festival Dvigrad 2004. doveo je u Istru niz vrhunskih glazbenika, čiji su nastupi među najkvalitetnijima na našem godišnjem kulturnom obzorju. S nestrpljenjem očekujemo njegovo iduće, treće izdanje.

Jana Haluza Lučić