Cannes i Berlin u posjetu Areni

Cannes i Berlin u posjetu Areni

U okviru ovogodišnjega programa bit će prikazano devet hrvatskih filmova koji se natječu za jednu od nagrada Festivala, osam filmova iz međunarodnog programa, sedam filmova u sklopu programa Predstavljamo vam: slovenski film, jedanaest dokumentarnih filmova i dva filma u programu Retrospektiva, koji je ove godine posvećen filmskom snimatelju Tomislavu Pinteru. Ovogodišnji nacionalni program odlikuje raznolikost tema, generacijskih pripadnosti autora i vrlo različitih filmskih estetika

Pedeset i prvi pulski filmski festival održat će se od 16-24. srpnja u Puli. Na dvije gradske lokacije, u Areni i prostorima Zajednice Talijana, sveukupno će biti prikazano 37 filmskih naslova.

U okviru ovogodišnjega programa bit će prikazano devet hrvatskih filmova koji se natječu za jednu od nagrada Festivala, osam filmova iz međunarodnog programa, sedam filmova u sklopu programa Predstavljamo vam: slovenski film, jedanaest dokumentarnih filmova i dva filma u programu Retrospektiva, koji je ove godine posvećen filmskom snimatelju Tomislavu Pinteru. Hrvatski će film bit prvi u nizu večernjih projekcija koje će započinjati predstavljanjem filmske ekipe i gostiju, a kao drugi večernji film biti će prikazan film iz međunarodnoga programa. Ovogodišnjim ocjenjivačkim sudom predsjedavat će holivudski producent hrvatskoga podrijetla Branko Lustig. Osim tradicionalnih Zlatnih Arena, nagrade Oktavijan Hrvatskoga društva filmskih kritičara te nagrade ocjenjivačkog suda publike (36 članova) Zlatna vrata Pule, ove godine ustanovljena je i nova nagrada - Nagrada kritike, koju dodjeluju članovi Hrvatskoga društva filmskih kritičara za najbolji film iz međunarodnog programa i najbolji film iz dokumentarnog programa.

Hrvatski film s devet predstavnika

Ovogodišnji nacionalni program odlikuje raznolikost tema, generacijskih pripadnosti autora i vrlo različitih filmskih estetika. Program je kombinacija radova starijih, iskusnih i nagrađivanih autora, ponajprije Antuna Vrdoljaka i Fadila Hadžića, čiji se filmovi prikazuju u Areni već četiri desetljeća, produktivnoga Jakova Sedlara, koji se već treću godinu zaredom pojavljuje u Puli s igranim filmom, mladoga Dalibora Matanića, koji je dosad realizirao dva iznimno uspješna igrana filma, dvojice mladih redatelja kojima je ovo drugi dugometražni igrani film (Zvonimira Jurića, Ognjena Sviličića) te nekoliko redatelja koji će ove godine napokon predstaviti svoj prvi dugometražni igrani film: Silvija Petranovića, Srećka Jurdane, Arsena Antuna Ostojića, Dominika Sedlara te Antonija Nuića i Borisa T. Matića.

Žanrovski je uglavnom riječ o dramama, s iznimkom Hadžićeve i Sviličićeve komedije. Dok se nekoliko filmova bavi temama i likovima iz prošlosti, poput filmova Duga mračna noć, Sto minuta Slave i Družba Isusova, ostali se bave temama iz hrvatske svakodnevice (Doktor ludosti, Ta divna splitska noć, Slučajna suputnica, Oprosti za kung-fu, i Seks, piće i krvoproliće) te nekim univerzalnim problemima (Jeruzalemski sindrom).

Festival će otvoriti film 100 minuta Slave redatelja Dalibora Matanića, u kojem glavne uloge igraju Sanja Vejnović i Predrag Miki Manojlović. Gluhonijema Slava Raškaj, rođena 1877. u Ozlju, bila je jedno od najvažnijih imena hrvatskoga slikarstva na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Film ne slijedi njezinu biografiju, nego se bavi nesretnom ljubavi prema njezinu učitelju slikarstva Beli Čikošu, koji je svoju životnu ljubav uništio iz straha i obzira prema društvu i tradiciji, prekasno shvativši da postoji samo jedan život, koji treba iskoristiti hrabro do kraja. Nakon filmova Blagajnica hoće ići na more i Fine mrtve djevojke, treći dugometražni film mladoga redatelja iščekuje se s velikim očekivanjima.

Film Jeruzalemski sindrom, hrvatsko-izraelska koprodukciji u režiji Jakova i Dominika Sedlara, kombinacija je igranog i dokumentarnog filma u kojoj osim Božidara Alića glume međunarodne zvijezde Macaulay Culkin, Charlotte Rampling i Martin Sheen. U filmu poznati hrvatski glumac nakon smrti bombaša-samoubojice u Jeruzalemu odluči otići u Izrael i potražiti odgovore na pitanja koja ga proganjaju, a ne zna im odgovora (što može napraviti umjetnik da bi promijenio današnji svijet, i kako svijet prepun terora i ludila utječe na umjetnike i umjetnost), a u tome mu pomažu neke kolege i ostali koje susreće na svojem putovanju od Zagreba preko Jeruzalema, Pariza i New Yorka do Los Angelesa.

Nakon što ju je producent prošle godine povukao nezadovoljan visinom državne potpore, u Areni će biti prikazana komedija najproduktivnijega hrvatskog redatelja Fadila Hadžića Doktor ludosti s Perom Kvrgićem u glavnoj ulozi. U tom filmu u čekaonicu staroga psihijatra dolaze novinar, špijun, poslovni čovjek, znanstvenik, samozvani general, njegova izgubljena kći, narogušena dama i drugi pojedinci koji se neuspješno snalaze u današnjem društvu. Oni su iskompleksirani, uplašeni, zbunjeni, ljutiti i nesretni u svojim malim pričama iz vlastita života, što su pak skice za ocrtavanje općega stanja duha u društvu. Pshijatar pak tvrdi da je svatko danas lud dok mu se ne dokaže suprotno.

Arsen Anton Ostojić predstavlja se filmom Ta divna splitska noć, u kojem glavne uloge tumače Dino Dvornik, Marinko Prga, Mladen Vulić i Marija Škaričić. U mračnim i pustim uličicama splitskoga Geta tijekom posljednja dva sata stare godine isprepleću se tri priče izdvojene od neobuzdana novogodišnjeg slavlja. Tri različita ljubavna para koji se zatječu oko Peristila - sitni diler Nike i udovica Marija s djetetom, mlada narkomanka u krizi Maja i razočarani mornar Franky te zaljubljeni i naivni adolescenti Luka i Anđela - pokušavaju naći izlaz iz krajnosti u koje su gurnuti i koje nepovratno mijenjaju njihove živote.

U filmu Družba Isusova Silvija Petranovića glavne uloge tumače Leona Paraminski i Milan Pleština. Radnja filma odvija se sredinom 17. stoljeća, kada jezuiti šire svoj utjecaj u srednjoj Europi. Mlada grofica Maria živi u dvorcu, dok je otac Had čestit i odan član Družbe Isusove, potpuno posvećen svojoj životnoj misiji, i kao takav idealno oruđe u rukama pretpostavljenih. Had postaje grofičin osobni ispovjednik, ali njezin šarm, inteligencija, energija i ljepota postaju njegov stalni izazov, dok jezuiti stalno pritišću Hada kako bi se domogli grofičina dvorca.

Osim Doktora ludosti, od filmova koji su premijeru imali prije fesivala u Pulu stiže još samo troipolsatna Duga mračna noćAntuna Vrdoljaka, u kojoj glume Goran Višnjić, Katarina Bistrović-Darvaš, Goran Navojec, Tarik Filipović. Za one koji film još nisu gledali u kinima, podsjetimo se radnje: uoči početka Drugoga svjetskog rata slavonski student Iva vraća se u svoje rodno selo, izbjegavajući hapšenje jer je pomogao prijatelju Židovu u nevolji. U njegovu selu međusobno se obračunavaju folksdojčeri; jedni prihvaćaju Hitlera i nacizam, a drugi se tome suprotstavljaju osjećajući Hrvatsku kao svoju domovinu, formiraju antifašistički odred, te zbog toga teško stradavaju. Ratne okolnosti razdvajaju Ivu i njegova najboljeg prijatelja Matu: Iva odlazi u partizane, a Mata u ustaše.

Kolumnist Srećko Jurdana snimio je svoj prvi igrani film Slučajna suputnica, u kojem glume Dora Fišter, Zlatko Ožbolt, Cintija Ašperger i Ante Prkačin. U tom filmu ceste dvadesetogodišnja Vanja radi u prastaroj provincijskoj manufakturi, živi s roditeljima i rodbinom u skromnoj, derutnoj kućici, a mjesecima nije dobila plaću. Kad joj pukne film, ona napušta i posao i dom i s ruksakom na leđima odlazi autostopom u Zagreb. Tu počinje njezina pustolovina prepuna bizarnih slučajnih susreta i suputnika, a odvažna ljepotica inteligenciju i seksualnu privačnost rabi kao adute koji je izvlače iz životnoga očaja.

Redatelji Boris T. Matić, Zvonimir Jurić i Antonio Nuić odlučili su se pak za omnibus od tri priče pod naslovom Seks, piće i krvoproliće, u kojem nastupaju Admir Glamočak, Matko Fabeković, Bogdan Diklić, Krešimir Mikić, Leon Lučev i mnogi drugi. Na dan derbija između Dinama i Hajduka u tri priče (otac navijač Hajduka i sin navijač Dinama zajedno idu na utakmicu, dva prijatelja upadaju u nevolje s policijom na putu prema stadionu, četiri navijača Dinama nakon utakmice razrješavaju tajne koje dugo stoje između njih) vanjski se antagonizmi između navijačkih skupina prenose na mikrorazinu, gdje u prvi plan izbijaju dublji i osobniji problemi glavnih likova.

Daria Lorenci i Filip Radoš glume glavne junake komedije Oprosti za kung fu Ognjena Sviličića (Da mi je biti morski pas), u kojoj se nakon završetka rata, tijekom kojega je kao izbjeglica boravila u zapadnoj Europi, mlada djevojka mora vratiti u domovinu. Trudna odlazi natrag u svoju konzervativnu obitelj u zabit Dalmatinske zagore, a roditelji joj pokušavaju naći muža kako bi izbjegli sramotnu situaciju da im neudana kći rodi unuka.

Smotra slavnih laureata

Ovogodišnji međunarodni program Pulskoga filmskog festivala donosi umjetnički raznovrsne filmove sa četiri kontinenta, afirmirajući u Hrvatskoj ugrožen europski i drugi neholivudski film, koji se usprkos kvaliteti teško probija u kinorepertoar kojim dominiraju financijski moćniji veliki američki studiji. Riječ je o vrlo reprezentativnu izboru filmova sa dvaju najuglednijih svjetskih filmskih festivala - Berlina i Cannesa.

Među četiri su filma s festivala u Cannesu Fahrenheit 9/11 - dobitnik Zlatne palme, Loš odgoj Pedra Almodovara, koji je otvorio festival (za kritike oba filma vidi »Vijenac« br. 267), te laureati kritike u paralelnim programima Whisky i Žeđ (vidi prošli broj »Vijenca«). Među četiri su filma iz Berlina dobitnik Zlatnoga medvjeda Glavom kroz zid i dobitnik velike nagrade žirija Izgubljeni zagrljaj te dva filma iz službene konkurencije, Crvena svjetla i U tvojim rukama.

Osim laureata Cannesa, tu je i dobitnik Zlatnog medvjeda, ali i nagrade FIPRESCI na filmskom festivalu u Berlinu, njemačko--turski film Glavom kroz zid (Gegen die Wand) redatelja Faitha Akina, koji je hrvatsku premijeru imao u Zagrebu, ali nije bio prikazan u Puli.

Iz Danske nam dolazi film U tvojim rukama (Forbrydelser) redateljice Anette K. Olesen, u kojem glavna junakinja Ana prihvati posao svećenice u ženskom zatvoru, gdje neiskusna, ali energična i suosjećajna, počne razvijati poseban odnos sa zatvorenicama. U zatvor stiže Kate, koja izaziva pomutnju, a Ani otkrije da je trudna, no Anina sreća zbog te spoznaje bit će ubrzo pomućena.

Još su jedan film prikazan u službenoj konkurenciji Berlina Crvena svjetla (Feux rouges) redatelja Cédrica Kahna. U njemu su glavni junaci supružnici Antoine i Helene koji se voze u južnu Francusku kako bi pokupili djecu s ljetnog odmora. Antoine je alkoholičar koji za putovanja sve više pije, a zbog njegova opijanja i prebrze vožnje žena odluči napustiti automobil, što će imati nesagledive posljedice za oboje.

Četrvrti je film iz Berlina, koji je dobio veliku nagrada žirija i nagradu za najbolju mušku ulogu (Daniel Hendler), argentinsko-francusko-španjolsko-talijanski Izgubljeni zagrljaj (El abrazo partido) redatelja Daniela Burmana. Protagonist filma, dvadesetogodišnji Ariel, živi u Argentini, gdje radi u prodavaonici intimnoga rublja, sanjajući o ženskim tijelima i o preseljenju u Europu. Arielov otac napustio je obitelj i otišao boriti se za Izrael nakon njegova rođenja, no jednog se dana vrati, pa Ariel želi konačno doznati punu istinu o očevu odlasku.

Slovenski novi film

Ciklus Predstavljamo vam pokazat će filmove nama manje poznatih kinematografija, ove godine to će biti Slovenija, a kako je izbor filmova prepušten Slovencima, izbornica je toga dijela programa Jelka Stergel. Slovenska kinematografija u Puli predstavlja središnje filmove nove generacije slovenskih režisera koji su važni za njezin razvoj, a nisu bili u redovitom kinorepertoaru u Hrvatskoj.

Stregel smatra da je godina 1999. bila je prijelomna u smislu začetka trenda niskobudžetnog autorskog filma. S filmom Janeza Burgera U leru (V leru) počeo se mijenjati i odnos javnosti prema domaćoj produkciji: polako, ali sigurno, kritičari su postajali skloniji domaćim autorima, jer su postali svjesniji da slovenski filmovi nastaju u radikalno drukčijim uvjetima od ostalih te se moraju mjeriti različitim mjerilima. U filmu počinje važan odmak od teatralne uporabe književnoga jezika i time od uglavnom kazališne glume filmskih glumaca. Unatoč tragičnim posljedicama koje je donijelo političko ukinuće državne tvrtke za filmsku produkciju 1991, prije svega za pojedinačna filmska zvanja pa čak i za tzv. srednju generaciju redatelja, s druge je strane ta odluka prisilila produkciju da se u potpunosti reorganizira, a osnovane su brojne neovisne produkcijske tvrtke, koje su osim uobičajenih profesionalnih početničkih neprilika unijele i svježi vjetar: nove autore, dinamičnije producente te uspješne koprodukcije s državama bivše Jugoslavije.

Nova generacija filmskih redatelja većinu je filmova ostvarila nakon 1991. godine i odlikuje se spretnim režijama u niskim produkcijskim uvjetima. To sigurno vrijedi za pionirskog Damjana Kozolea, za Igora Šterka, Janeza Lapajna, osobito za Jana Cvitkovića i djelomično za Maju Weiss.

U selekciju je uključen i najnoviji film Francija Slaka, također predstavnika srednje generacije filmskih redatelja, za slovenske prilike visokobudžetni Pjesnikov portret s dvojnikom (Pesnikov portret z dvojnikom), koji je nastao na osnovi TV-serije o velikom slovenskom pjesniku i najvažnijem tvorcu slovenskog kulturnog identiteta, Francu Prešernu. To je film o njegovim ljubavima, poeziji i domovini, koji prati životni put književnika i njegova dvojnika od djetinjstva do smrti. Pritom se pojavljuju i brojni eminentni Prešernovi suvremenici: Matija Čop, Primčeva Julija, Andrej Smole, Ana Jelovškova i drugi.

U filmu Rezervni dijelovi (Rezervni deli) redatelja Damjana Kozolea iz 2003. u gradiću Krškom nekadašnji državni prvak u motosportu speedwayu svake noći dočekuje na hrvatsko-slovenskoj granici skupinu izbjeglica i kombijem ih prebacuje do talijansko-slovenske granice. Uz njega je mladi Rudi, koji u početku ima moralnih dilema, ali se ubrzo predaje razmjerno lagodnu životu s mnogo novca i malo ljudskosti. Film Šuštanje (Šelestenje) redatelja Janeza Lapajnea iz 2002. donosi priču o mladiću Luki, koji odlazi na selo, u Belu krajinu, nezadovoljan kako se prema njemu odnosila djevojka Katarina. Ona ga slijedi u nadi da će uspjeti obnoviti njihovu vezu, no uprkos ljepoti i miru okoliša, njihov odnos postaje još napetiji, a kada Katarina upozna veselog vojnika Primoža, otvorit će joj se nove mogućnosti.

Redateljica Maja Weiss predstavlja se filmom Čuvar granice (Varuh meje) iz 2002, u kojem se tri prijateljice, studentice Alja, Žana i Simona, odluče na ljetovanju za spust kanuima po graničnoj rijeci Kolpi. Njihov spust skriveno promatra čuvar granice, tvrdoglavi lokalni političar, koji se osjeća pozvanim da kanjon rijeke Kolpe zaštiti pred svim što je slobodno, pa djevojke spust po Kolpi neće zaboraviti dok su žive.

Jelka Stregel u tu je selekciju uvrstila i Kruh i mlijeko (Kruh in mleko) Jana Cvitkoviča, 2001, koji je kao i Rezervni dijelovi prikazan u Motovunu, ali nije dobio priliku predstaviti se pulskoj ni široj hrvatskoj publici u repertoaru. U toj drami glavni je lik Ivan, koji izlazi iz klinike za liječenje ovisnosti o alkoholu i dolazi kući, gdje ga čekaju žena Sonja i sin. Sljedeće jutro, prvoga dana njegova novog života, Ivan odlazi po kruh i mlijeko i susreće staroga prijatelja Armanda, no kad dozna da je Armando spavao sa Sonjom prije njihova braka opet posegne za čašicom.

Nešto je stariji, ali važan film iz retrospektive U leru (V leru) redatelja Janez Burger iz 1999. U njemu stari student Dizzy uživa u rutini svakodnevnoga studentskog života, gledanju televizije i ljenčarenju, no njegovu idilu prekinut će njegov novi sustanar, student prve godine fakulteta. Mladi student dovodi i djevojku Anu, koja je trudna, te će se Dizzy morati naviknuti na potpuno novu situaciju.

Životom mladih bavi se i film Ljubljana Igora Šterka iz 2001. Dani Marine mladosti bliže se kraju, a on još ne zna što bi sa svojim životom. Studij medicine ne pruža mu čvrsto uporište, djevojke se izmjenjuju, ali u njegovu životu nema stabilnosti, a glavni mu je interes rave-scena u kojoj traži produljenje mladosti i prolazne trenutke zabave.

Slovenski filmovi prikazivat će se u Zajednici Talijana (Circolo) svaki dan od 17.00 sati.

Jedanaest dokumentaraca

Posljednjih godina dokumentarni se film iz zanemarenog filmskog izražaja preobrazio u vrlo atraktivnu filmsku robu. Pobjeda Michaela Moorea u Cannesu samo je još jedan od označitelja tog novog buđenja u kojem socijalno i politički osvještena publika traži uvid u globalnu zbilju. U programu ovogodišnje Pule tako se u izboru Tanje Miličić našlo čak jedanaest uglavnom višestruko nagrađivanih dokumentaraca.

Irski film The Revolution Will Not Be Televised (red. Kim Bartley, Donnach O’Briain) prati dramatične događaje u Venezueli. Kad je Hugo Chavez 1998. izabran za predsjednika te zemlje, bio je idol radničke klase i protivnik do tada vladajućih struktura. Autori filma našli su se u predsjedničkoj palači 11. travnja 2002, kad je u zemlji izvršen državni udar, te 48 sati poslije, kad se Chavez pobjedonosno vratio na dužnost predsjednika.

Američki film Capturing the Friedmans redatelja Andrewa Jareckog dolazi u Pulu s velikom nagradom Sundancea iz 2003. Friedmanovi su na prvi pogled tipična židovska obitelj više srednje klase, čiji se svijet u trenutku srušio kad su otac i najmlađi sin uhićeni i optuženi za strašne i šokantne zločine. Obitelj se nađe pod velikim pritiskom medija, ali i njihovi kućni snimci odjednom se pokažu vrlo važnima.

U režiji Brende Brkušić nastao je američko--hrvatski film Freedom From Despair. Protagonist je filma Kruno Brkušić, mladić koji je riskirao život da bi pobjegao iz režima koji je suzbijao nezavisno mišljenje i zatirao hrvatsku kulturu. Generacija preživjelih upoznaje nas sa zločinima koje je počinila, a zatim prikrila vlada socijalističke Jugoslavije tijekom proteklih pedeset godina.

Kim Longinotto režirao je britanski film Divorce Iranian Style, u kojem se u maloj teheranskoj sudnici otkrivaju životne priče triju snažnih žena koje se koriste svojim umom, šarmom, bijesom, ali i razoružavajućom domišljatošću da bi dobile ono što žele - razvod. Pogled izbliza u živote iranskih žena ruši stereotipe o ženama kao pasivnim žrtvama muslimanskog svijeta.

Iz susjedne Srbije i Crne Gore stiže film Diana redatelja Borisa Mitića. Opisan kao prva ciganska kaskadersko-ekološka dokumentarna tragikomedija, film govori o tome kako i zašto Romi raseljeni s Kosova u predgrađu Beograda recikliraju kultne Spačeke. Legendarni automobili uz priručni alat bivaju pretvoreni u futurističke Mad Max strojeve za reciklažu.

U filmu Crude Progress redatelji S. Hipkins i J. Alcock dijelom dokumentranim snimkama iz prošlosti, dijelom vizijom budućnosti prikazuju uspon i pad naftne industrije na otočju Orkney. Kakav bi bio život na otočju kad bi se u more izlila nafta? Ovaj ekološki film upozorava na zavodljivost kapitalizma i iluzije napretka.

U britanskom filmu Aileen: Life And Death Of A Serial Killer, zasnovanu na priči koja je nadahnula film Čudovište za koji je Charlize Theron dobila Oscara za glavnu žensku ulogu, Aileen Wuornos, koja se smatra prvom ženom serijskim ubojicom na svijetu, dala je posljednji intervju prije smaknuća uglednom dokumentaristu Nicku Broomfieldu. U filmu on istražuje i njezino djetinjstvo u Michiganu te njezino duševno stanje koje je dovelo do serije okrutnih ubojstava.

Američki film Power Trip redatelja Paul Devlin donosi priču o američkoj elektrodistributerskoj kompaniji koja pokušava uvesti red u potrošnju struje u bivšoj sovjetskoj republici Gruziji. Ne želeći davati veliki novac za struju, koju su navikli dobivati besplatno, Gruzijci smišljaju najrazličitije načine kako bi izbjegli plaćanje, od prespajanja strujnih žica, ucjene, mita do ubojstava.

U programu je zastupljeno i nekoliko nagrađenih hrvatskih dokumentaraca, o kojima je u »Vijencu« bilo riječi u izvještaju sa Dana hrvatskog filma: Uvozne vrane Gorana Devića, La strada Damira Čučića i Pešćenopolis Zrinke Matijević Veličan. Sličnom se temom bavi i film Hrvatska mora redatelja Dominika Sedlara koji će biti prikazan izvan službenog programa. U njemu predsjednik Republike Peščenica, nakon spoznaje o krizi u susjednoj i prijateljskoj Hrvatskoj, šalje svoje ministre u obilazak susjedne zemlje.

Dokumentarni filmovi prikazivat će se u Zajednici Talijana (Circolo) svaki dan od 19.00 sati.

Tijekom festivala redatelj Dalibor Matanić snimat će dokumentarni film Glumica u potrazi za nagradom, a održat će se i predstavljanje knjige Tomislava Kurelca Filmska kronika - zapisi o hrvatskom filmu u izdanju AGM-a i Hrvatskoga društva filmskih kritičara.

Tri prijedloga za Pulski festival

1. Pulski filmski festival mora se oformiti kao nacionalna ustanova, a ne lokalna, jer riječ je o nacionalnom filmskom festivalu. U Vijeću ustanove (koje ujedno mora biti i Vijeće festivala) Grad i Županija mogu sudjelovati ovisno o udjelu novca koji daju za festival (a on je sada daleko manji od državnog).

2. Umjetnički ravnatelj festivala mora biti na čelu te ustanove i imati sve ovlasti, ponajprije kadrovske (imenovanje organizacijskog ravnatelja i drugih suradnika) i financijske (poput kazališnog intendanta) nužne za uspješno obavljanje dužnosti.

3. Festival s međunarodnim programom priprema se cijelu godinu. Umjetnički ravnatelj sljedećega festivala mora biti potvrđen najkasnije u rujnu ove godine kako bi mogao kvalitetno pripremiti idući festival.

Zlatko Vidačković