Baš kao Rooney

Baš kao Rooney

Gurinder Chadha je tipični predstavnik britanske feelgood komedije koja nam uvijek mora prišapnuti u kojem se kadru moramo nasmijati, zaplakati ili očajavati

Donedavna se vjerovalo da svatko tko ima atraktivni izgled i dobro igra nogomet mora biti svetac. Zato su se o svetom Beckhamu na engleskim sveučilištima nekoć sastavljale sociološke studije (Celebrity, Masculinity and the Soccerati). Njegova svetica Posh Spice dala mu je nadimak Zlatna Muda. Dotično blago bilo je uskladišteno u gaćama koje je ponosno pokazivao u reklamama za donje rublje. A jedan britanski lanac samoposluga nazvao je po njemu svoje promotivno pakiranje kobasica (World Cup Benders). No, Davidov izgled više ne prodaje tabloide, pa je njegova čežnja za starom slavom postala nezajažljiva. Možda je za sve bio kriv onaj fatalni poraz protiv Argentine na Svjetskom kupu 1998. Jer, sve ono čime se Beckham trenutno bavi izvan nogometnog stadiona, bilo da promovira svoju najnoviju biografiju ili nas upoznaje s najnovijom frizurom, usredotočeno je na jednu jedinu stvar: kako povratiti izgubljenu medijsku ljubav. No, David nije tako glup. Njegov bijeg u Madrid bio je najlukaviji potez koji je do sada učinio. A britanska tabloidna i navijačka scena zamijenila je Beckhama nekim novim zvijezdama u rasponu od mladih lavova poput Rooneyja, do nogometnih dinosaurusa poput Alexa Fergusona.

Između Butana i Britanije

Jer, da je etničko-sportska komedija Gurinder Chadha snimljena dvije godine poslije, možda bi se zvala Baš kao Rooney. Tako će se možda nazvati njezin holivudski remake. No, Bend It Like Beckham doživio je neočekivan uspjeh na britanskim blagajnama. A Tony Blair u svojoj ga je maloj intimnoj anketi proglasio filmom godine, premda u Blairovoj i Beckhamovoj sudbini ima neke perverzne podudarnosti: Blaira su Britanci zamrzili zbog Iraka, a Beckhama zbog Argentine. Na svu sreću, Beckham se u filmu ne čuje, nego se samo smiješi s postera koji krasi djevojačku sobu njegove simpatične junakinje Jasminder Bhamra, koja je zamijenila svoje krasno ime deminutivom Jess, valjda zato jer on ne zvuči tako indijski. A situacija u kojoj se ona zatekla balansira negdje na pola puta između butanskog filma Pehar i britanskoga filma Billy Elliot. Poput dvojice tibetanskih monaha iz Pehara, Jessina očaranost nogometom počiva na naizgled nespojivim krajnostima. Nogomet i egzotična tinejdžerka odrasla pod paskom roditelja Sikha. Nogomet i egzotični tinejdžeri odrasli pod paskom monaha lamaista. A za Billyja Elliota vezuju je njezin bunt protiv tradicionalne sredine. U Billyja taj se bunt filtrira kroz balet. A u Jess kroz (ženski) nogomet, dakle, opet neku vrstu baleta, samo što se piruete zamjenjuju bekamovskim performansama koje gotovo prkose zakonima gravitacije.

Kad se u igru ubaci energična Chirpy Jules, autorica ne želi okrenuti priču u smjeru lezbijske uspavanke, kao što je to učinio Robert Towne s dvjema zaljubljenim atletičarkama (šifra: Personal Best), nego se homoseksualni podtekst njihova odnosa tek diskretno naznačuje, dok Gurinder Chadha uvodi lik mrzovoljna nogometnog trenera kako bi omekšala čitavu stvar. Šteta, jer je time izbjegnut pokušaj da se istraži učinak njihove fizičke predanosti ne samo na terenu nego i izvan njega. Zato je teško promatrati jadnu Jess i Joea kako moraju glumiti da su jedan u drugog zaljubljeni samo da bi se zadovoljili nekakvi mainstream klišeji, premda je Jess više naklonjena svojoj prijateljici, dok se na Joeovu androginom licu još naziru tragovi šminke iz Zlatnoga baršuna. Da bi se postigao željeni cilj, treba prebroditi poneku generacijsku, tradicionalističku i sentimentalnu prepreku, kako to već biva kod Daldryja i Gurinder Chadha, tipičnih predstavnika one britanske feelgood komedije koja nam uvijek mora prišapnuti u kojem se kadru moramo nasmijati, zaplakati, očajavati ili uzviknuti Gool! (Jess) ili Braaavo! (Billy). Kazneni udarac izveden je uz Puccinijevu emotivnu ariju Nessun dorma. Šampionat je dobiven. Brakovi su konzumirani. Obitelji su nanovo spojene. Jedino čarobni Davidov pogled na posteru ostaje isti. A autorska lopta Gurinder Chadha ostaje ležati negdje na centru stadiona.

Dragan Rubeša