Važno mijenjanje arta!

Važno mijenjanje arta!

U sadašnjem vremenu, suvremenom mediju i govoru Zlatić aktualizira temeljne odlike barokne skulpture — njezinu osnu raznolikost, prostornu dinamičnost, taktilnu suptilnost i rječitu ekspresivnost

Povijest je umjetnosti neiscrpno vrelo nadahnuća, mjesto vraćanja, ukorijenjenih sjećanja, prostor traganja, pronalazaka, posuđivanja... Iz toga vrela grabi i Tomislav Zlatić, umjetnik mlađe generacije, čija su djela predstavljena na izložbi pod naslovom Rekonstrukcija u Galeriji Križić Roban u Čanićevoj 6 u Zagrebu. Tomislav Zlatić uranja u dublje slojeve, u stilsko razdoblje baroka. Poseže za Rimom, skulpturom, Berninijem konstruirajući kreativne citate; rekonstruirajući novi umjetnički svijet.

Atipični postupci i zahvati

U galerijskom prostoru predstavljeno je pet djela velikih dimenzija, tamne sivoplavičaste podloge sa svijetlim sivkastoplavim motivima (četiri figure i zemaljska kugla). I kreativan proces počinje. Umjesto standardne slikarske podloge, platna, Zlatić izabire tapison. Odbacujući platno kao idealni medij mimetičnog ili autorefleksivnog predstavljanja Zlatić se koristi mekanim materijalom taktilnih kvaliteta i izražajne strukture. Ali kalkulirajući s nužnim sagledavanjem djela s veće udaljenosti zbog dimenzija formata i prikazanoga motiva on vizualno osporava karakter podloge namećući mu efekt glatkoće platna. S podloga izranjaju figure, nekadašnja skulpturalna djela. Iluzionističkim prikazom, apsolutnim držanjem izvora te sivoplavim tonom nameću se kao obične reprodukcije. Taj dojam potencira Zlatić i slikarskom tehnikom, rukopisom koji je lišen svake mogućnosti razaznavanja. Ali on se ne zaustavlja na takvu dojmu čistog reproduciranja. Figure na njegovim djelima nisu samo izvađene iz povijesnoga, vremenskog i prostornog konteksta nego su prikazane izdvojene, svedene na detalj, pri čemu ne niječe njihovu sadržajnu i značenjsku vrijednost. Naginjući ih duž osi, koso usmjeravajući, fragmentarno kadrirajući, Zlatić stvara dinamične prostorne kompozicije koje potencira te usklađuje, harmonizira taktilnim zahvatom, odnosno obradom podloge. Zlatić ponegdje presavija kut tapisona, preklapa ga i nabire, zarezuje, reže i razdvaja. Rezove i rascjepe spaja žicom.

Spajanje različita vremena i prostora

Takvim aktiviranjem podloge on unosi novu dimenziju, dimenziju trodimenzionalnosti. Njezin smisao ne iscrpljuje se samo u potenciranju dinamike i kompozicijskom obogaćivanju i uravnoteženju, nego je Zlatić rabi za pojačavanje snage i ekspresivnosti prikaza. U sadašnjem vremenu, suvremenom mediju i govoru Zlatić aktualizira temeljne odlike barokne skulpture — njezinu osnu raznolikost, prostornu dinamičnost, taktilnu suptilnost i rječitu ekspresivnost. Ne osporavajući joj sadržajne vrijednosti Zlatić unosi i nove značenjske razine pretvarajući spojeve žice mjestimično u tekstualne poruke.

Stvaralačkim procesom Rekonstrukcije Zlatić kreativno oživljava, osuvremenjuje i značenjski produbljuje povijesnoumjetničke motive spajajući dva vremena i prostora, a taj čin vizualizira prikazom zemaljske kugle, rasječene te ponovno spojene žicom.

Iva Masini