Strast plesanja

Strast plesanja

Plesni ansambl Kelkope, koji je nedavno obilježio desetljeće trajanja, negdje na rubu hrvatske plesne scene, 9. je lipnja u zagrebačkoj Tvornici premijerno izveo predstavu Free your mind u koreografiji Tamare Savičević. Riječ je o autorici i grupi koja očito misli i radi ozbiljan posao bez obzira što mnogi drže da je njihov plesni rječnik — jazz balet, tipičan za mjuzikle i kabaretske točke, neprimjeren ozbiljnu promišljanju tijela i pokreta. No, uporne i profesionalne Kelkope plešu s toliko vitalističke strasti i energije, proživljeno i savršeno uvježbano, da je nedvojbeno vrijeme da se i u nas, i s te strane, dakle ne samo prema performanseu, mimi i fizičkom teatru, pomaknu granice poimanja plesnog kazališta!?

— Upravo je ime moje predstave ono što imam reći o tome, »oslobodi um«. Izražavam se slobodno i u svom stilu, bez ambicija da me netko nekamo svrsta i smjesti. Mislim da općenito etiketiranje i pozicioniranje ograničava umjetničku slobodu, mene zanima nastojanje da oslobodimo svoju energiju i ono što imamo reći i ono što osjećamo... a kad se to pretvori u tjelesnu energiju — to prelazi granice i pomiče stvari!

Jazz kao plesni izraz vezan je uz mekoću leđa i kukova, show, estradu, zabavno-erotski spektakl, a balet uz jaku disciplinu tijela, čvrstu vertikalu kralješnice, te narativnost, doslovnost poruke. Što je jazz balet?

— Moderna tehnika kojoj je, kao i mnogim drugima klasični balet osnova što izvrsnom razradom ljudskog tijela, estetike i pokreta upravo daje mogućnost njegove uporabe u najrazličitijim stilovima, dakle daje tijelu slobodu i bogatstvo stilskih mogućnosti.

Uvijek navodite Guyja Perkova i Igora Barberića kao dvije bitne osobe za vaš rad i nadahnuće?

— Zato što su to dva iznimna čovjeka kojima se divim i čije me znanje i ljubav usmjerilo. Od njih sam preuzela ljubav prema plesu i težnju perfekcionizmu.

Kelkope broje pet članica (uz vas tu su još Maja i Tamara Krčelić, Maja Korman i Saša Naumov), no Free your mind je, pretpostavljam, i najavljen kao plesni megaspektakl zbog velikog broja plesača? (Ne znam kad sam, izvan HNK-a, posljednji put vidjela dvadeset izvođača na sceni! Kelkopama su se u ovom projektu, čiji je prihod namijenjen obnovi dječjega parka Centra Slava Raškaj, pridružili mnogi plesači, između ostalog i članovi Plesnih studija Action i Magic, Ana Jurić iz Studija te gost umjetnik Nikola Marjanović.)

— Da, rijetka je prilika raditi u nas sa toliko plesača. Kako već dvije godine držim otvorene klasove jazz baleta u dvorani XI. gimnazije, radila sam s velikim brojem mladih plesača iz raznih ansambala, čak i iz drugih gradova. A kako su napredovali i pokazali iznimnu spremnost i entuzijazam, to me navelo na ideju da se zajedno i pokažemo. Čast mi je i zadovoljstvo što se u mom projektu okupilo toliko različitih ljudi sa zajedničkim strastima i idejama i mislim da time zaslužujmo naziv megaspektakla.

Atmosfera predstave urbana je, mladenačka. Pozadinu čini zid ispisan i stalno nadopisivan grafitima, tipa Dance or go home! Trešti pop glazba jakog pulsa, koji pokreće — ali i tekst pjesama motivira tvoje scenske priče?

— Moje scenske priče priče su o predrasudama s kojima sam se ja u životu susretala, pa sam prema tim idejama i porukama tražila i glazbu koja bi barem dijelom ili segmentom u riječima imala podudarnost s idejom.

Nedvojbeno, ples oslobađa. No koliko se toga može riješiti plesom?

— Ovisno koliko duboko uroniš u to... Ako se totalno prepustiš, oslobodiš um i tijelo... sve je moguće!

Razgovarala Maja Đurinović