Septica — sol rap–scene

Septica — sol rap–scene

Bumušku Kušlu, u matičnim Vinkovcima poznat i kao Zolja član je MC Septice, rap-skupine koja je nedavno oduševila i zagrebačku publiku

Gospodine Bumušku Kušlu, možete li nam reći kako je nastala rap atrakcija Septica? Koje ste glazbene škole i konzervatorije pohodili, koja vas je glazba uznosila, te kako ste se između svih mogućih ostalih odlučili za baš ovakav procede?

— Mogu! Zbog biološke nesavršenosti nisam bio u mogućnosti baviti se najstarijim zanatom na svijetu, a želeći na brz i lak način doći do materijalne blagodati, odlučio sam se iskušati u onome što je trenutačno deficitarno na domaćem tržištu. Prvobitna ideja bio je biznis s ispumpavanjem septičkih jama, zatim sam na mala vrata pokušao ući u kartel koji nadzire trgovinu prepariranim vjevericama, no konkurencija je nemilosrdna, a tvrtke i pojedinci koji već rade na tim poslovima drže monopol i nemaju sluha za svježe ideje na tržištu te nisu spremni dijeliti svoj dio kolača s poduzetnicima u usponu... da ne duljim — naišavši na zid nerazumijevanja, cisternu za ispumpavanje, hladnjaču s krepanim vjevericama i pribor za balzamiranje, mijenjao sam za — mikrofon! Ta kompenzacija bila je, zapravo, najbolji poslovni potez koji sam napravio u životu.

Ostalo je legenda: Od adolescentske dobi družim se s Govnarom Smrtee i objeručke sam prihvatio ideju o zajedničkoj suradnji. Na terasama jadranskih, bespravno sagrađenih ugostiteljskih objekata, uz minornu ili nikakvu naknadu, uveseljavali smo zahtjevnu publiku iz zemalja u tranziciji, a capella izvedbama klasičnih djela ruske četvorke... tu smo, kako se ono kaže — ispekli zanat!

Što se pak procedea tiče, namirisavši prazninu na domaćoj rock-sceni, pomislili smo da bi nedostatak izvođača u rečenom glazbenom miljeu mogao biti itekako profitabilan.

Kako ste uspjeli na jednom mjestu, u slikovitu slavonskom gradiću, skupiti tako, po svemu iznimnu, skupinu glazbenika?

— Vjerujte, Vinkovci, bez pretjerivanja, vrve kvalitetnim glazbenicima. U samu početku Septica je bila virtualan projekt i brojala je samo dvojicu članova. Glazba je rađena na računalu, u kućnoj radinosti, a vokale smo naknadno snimali. No, naš je cilj bio pronaći ljude, koji ne samo da su u stanju odraditi zahtjevne instrumentalne dionice koje smo postavili pred njih, nego i dijele naš glazbeni svjetonazor. To su sve momci impresivna životopisa, koji, osim na pozornici, uživaju ugled i u vlastitoj obitelji i zajednici u kojoj žive i rade.

Grande El Loco profesionalni je perkusionist i poliglot, koji već četvrt stoljeća radi s najvećim imenima domaće glazbene scene i iznimno je skup! Uopće nam nije jasno kako smo ga uspjeli nagovoriti da nam se pridruži... uz takva majstora, bas-gitarist mora imati sve prste na rukama (što je u Vinkovcima prava rijetkost, jer svi rado rukuju minsko-eksplozivnim sredstvima) i biti virtuoz na svom instrumentu, a s druge pak strane bas-gitaru uvijek sviraju mutni tipovi! Gospodin Dač Dortmund Jodl, uz arijsko podrijetlo, osoba je koja u sebi nosi sve navedene kvalitete. Mamac za ženski dio populacije u našem tanzansamblu je Jukka Kunilunginen-Kleme. Mnoga je posjetiteljica naših koncerata otišla kući mokrih gaćica, a bez tjelesnoga kontakta s njim! Osim sitne glave i tijela antičkog boga, koje rado pokazuje, Jukka je i najbrži gitarist u zabit-brtvljanskoj županiji.

Već na prvi pogled i laiku je jasno da je Septica mnogo više od skupine iznimnih glazbenika. Pri ovome ciljam na vaše, vrlo osviješteno, služenje ikonografskim momentima pri živim izvedbama. Možete li nam otkriti tajnu, tko je koreograf, dizajner i modni kreator vaših, recimo to tako, radnih uniformi, te tko se dosjetio da donje rublje stavite, doslovce naglavce, pri izvedbi pjesme Gaće?

— Taj odjevni predmet dostupan je u svim trgovinama donjim rubljem i po njega ne morate ići u šoping u mondene trgovine. U svojoj garderobi posjeduju ga, vjerujem svi.

Pri isboru modela ni najmanje nismo obraćali pozornost na brand proizvođača. Sam prijedlog iznio je g. Govnar Smrtee osobno, kao hommage crnim rap-izvođačima, koji uvijek nešto natiču na taj dio tijela...

Osim toga, ako uzmemo u obzir činjenicu da gaće fenomenalno izgledaju na guzici, kako se tek doimaju na glavi?

Totalnost vašega pristupa mediju divno ilustrira i vaš web site (http://septica.blog385.com/). Možete li nam reći tko ga uređuje i ažurira te koliki mu je dnevni posjet?

— Naš web ažurira i o njemu se brine, kao likovno najkompetentniji — Govnar Smrtee. U samu stvaranju, svojim prilozima, osim spomenutoga, sudjeluje i DJ Ovrha, moja malenkost i još neki znani i neznani dobri ljudi. Dnevni posjet siteu je, unatoč kvalitetnu i edukativnu sadržaju, još ispod razine očekivanog, a i sponzori se još nećkaju...

Zapazio sam da vaš glazbeni izričaj ide od death metala, preko hardcorea, a da se tu zna zalomiti i pokoji nadahnuti funky i country pasaž. Što mislite o fuzijskoj glazbi i, uopće, fuziji kao ekvivalentu postmoderne?

— I mi smo to zapazili, ali tu nema nikakve namjere. Slušam glazbu od rane mladosti, sve živo, osim narodnjaka. Fonoteka koju posjeduju članovi Septice broji tisuće i tisuće naslova! Nije, stoga, čudno da toliko zvukovlje ponekad izviri u našoj glazbi. Moram pohvaliti vašu pronicavost. Samo istančano uho zapazi stilske varijacije u ritmu i melodiji.

Doprinos Septice hrvatskoj kulturi nedvobjen je i na području rimarija. Pogledajmo samo rime: Sad je žuto lišće / sad te Ćazim stišće ili U kući na zidu visi mi goblem / zovem se Govnar, a prezivam problem. Tko je taj osloboditelj-tekstopisac koji nas, s osmijehom, vraća vezanom stihu?

— Genijalni Govnar Smrtee literat je koji se autorski može mjeriti s najvećim bardovima svjetske književne baštine! Leži mu ta lirika, to čuđenje u svijetu...

Hoćemo li uskoro imati priliku slušati Septicu i na nosaču zvuka?

— Hoćemo!

I ove će se godine održati Dora. Planirate li se, možda, tamo pojaviti kao Kawasaki 3P na pretprošlom izlučnom natjecanju? Ako pak ne, zašto?

— Drago mi je što ste to pitali! Čast je, ali i velika obveza nastupiti na natjecanju festivalskog tipa kao što je Dora. Ali, ipak — ne! Gajimo animozitet spram play-back izvedbe, pederskom stylingu i vrckavim dosjetkama žovijalnih voditelja.

Kojega Porina biste htjeli dobiti? Ili bi vam više značila neka druga nagrada?

— Osobno, a mislim da i ostali članovi Septice dijele moje mišljenje, mnogo više radovali bismo se foteljama u nekom nadzornom odboru. Ininom, recimo...

Jeste li spremni zbog uspjeha Septice preseliti iz Vinkovaca u neki drugi, veći grad?

— Nipošto ne bih mijenjao mjesto boravka. Poglavito sada — kad imamo i drugoligaša.

Razgovarao Kruno Lokotar