Samo mijena stalna jest

Samo mijena stalna jest

Marin Topić rođen je 1956. u Osijeku. Fotografijom se počeo baviti još kao učenik sedmoga razreda osnovne škole. Završio je Rolleyevu fotografsku školu u Braunschweigu u Njemačkoj.

Godine 1987. Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu počasno zvanje majstora fotografije. Iste je godine primljen i u ULUPUH. Godine 1991. primljen je u ZUH sa statusom slobodnog umjetnika. Od godine 1994. član je HDLU u Osijeku. Član je Fotokluba Osijek

Autor je monografija Osijek (1988), Uvijek Osijek (1993), Skriveni grad (1993), In Topić(1994), Slavonija i Baranja (1994), Istra, Požega (1997), Plitvička jezera (u izradbi).

Sudionik je umjetničkih kolonija u Piranu (1985), Merolinu (1993), Virovi (1995) i Zadru (1998). Autor je i niza različitih fotografskih ciklusa, koji je svaki za sebe samostalna zaokružena cjelina, s kojima je uspješno nastupao na izložbama. Sudjeluje na mnogim izložbama fotografije u zemlji i inozemstvu i osvaja sedamdesetak raznih nagrada i priznanja. Održao je dvadesetak samostalnih izložba fotografije. Živi i radi u Osijeku.

Vladko Lozić

Osijek, grad bogate kulturne i fotografske prošlosti, iznjedrio je s pojavom Marina Topića još jednoga sjajna fotografa. Rastući i učeći u lijepom gradu nastavit će svojim djelom rad majstora fotografije koji nisu samo snimali svu njegovu arhitektonsku i prirodnu ljepotu, nego su svojim djelom i sami postali trajnom umjetničkom, vrijednošću, utkali dio sebe u sve pore njegova života. Gledajući sve te radove osjećamo Topićevu potpunu pripadnost sredini.

Na zasadima antologijskih ostvarenja starih fotografa kao što su Knittel, Exner, Rechnitzer, Svirčević, Varnaijevi, Szege, Kuba, Legradić i Husak učio je i naš autor, ali i donio nešto svoje, posve osobno i stilski primjereno godinama u kojima je svoje slike stvarao i koje još stvara. Poznate su nam topićeve fotografije iz doba eksperimentiranja, čime će pobuditi pozornost, a tada ćemo i prvi put shvatiti da je riječ o ozbiljnu autoru. I bili smo u pravu, jer od tada do danas njegov će opus doživjeti mnoge mijene, no u mnogočemu ostat će dosljedan i uvjerljiv, poseban i zanimljiv bez obzira na temu koju obrađuje. Duhoviti i ekspresivni aktovi bit će u određenom trenutku zamijenjeni začudnom igrom apstrakcije, ona pak neobičnim fotomontažama.

Nikada ne podilazeći publici, ponašat će se uvijek u suglasju s vlastitim načinom života i načinom jedne generacije, posve distancirane od sentimentalnosti i patetike, i to u doba kada i to prolazi na našoj fotografskoj sceni.

Topićeve fotografije nastale u Domovinskom ratu zapravo su izvanredna zbirka svjedočanstava o ratnim patnjama, ali i zbirka koja u sebi sadrži niz dramatičnih i istinitih poruka proizašlih iz oka i kamere fotografskog umjetnika.

Zdenko Kuzmić