Ružnoća dragulja

Ružnoća dragulja

Za razliku od Puccinijevih opera, u kojima je scenska realizacija neobično važna, bitna i nerazdvojiva od pjevačke komponente, Verdijeve valja ponajprije odlično pjevati, jer ma kako uspjela bila režija, nikada neće pokriti vokalne nedostatke. U slučaju BBC-eva DVD-a Rigoletta iz 1996. dogodilo se obrnuto: dobro, pa i izvrsno pjevanje, pokrilo je pretencioznu, uglavnom ružnu, mjestimice i neukusnu režiju Davida McVicara, o kojoj on opširno govori u jedanaestominutnom prilogu. Istina je, kako kaže McVicar, da u Rigolettu ima toliko toga ružna, ali teško je prihvatiti naturalističke prizore renesansnih orgija (koje su doduše bile takve, ali dvojim jesu li baš bile takve u nazočnosti zakonitih supruga raskalašenih plemića), istina je da su s iznimkom Gilde svi ostali glavni likovi opere daleko od toga da budu lijepi, dobri i plemeniti, ali ipak, tako vizualno odbojna Maddalena ne djeluje odveć uvjerljivo. Scena, koja savršeno odgovara ruševnoj krčmi u trećemu činu, gotovo je ista tijekom cijele predstave, što, dakako, podcrtava dojam posvemašnje ružnoće što rastače ljude i stvari. Ali, to je redateljeva koncepcija, na koju ima pravo. Dosljedno je provedena uz suradnju Michaela Valea (scena), Tanye McCallin (kostimi) i Paule Constable (svjetlo). Korektno, ali ne osobito nadahnuto glazbeno vodstvo sjajnog ansambla Kraljevske operne kuće u rukama je Edwarda Downesa. Downes ponekad poštuje tradiciju u uporabi vrlo visokih tonova, a ponekad se drži izvornika. Čini li to prema zahtjevima pjevača?

Dubinska tragedija

Naslovna uloga krunska je u repertoaru svakoga verdijevskog baritona, i Paolo Gavanelli njome pjevački izvrsno vlada. Služi se brojnim gradacijama, lijepim pianima i zaista postiže maksimalnu vokalnu izražajnost. Dobro glumi, sve je u njegovu nastupu što treba, ali teško je oteti se dojmu kako je to napravljeno, promišljeno, unaprijed određeno i čvrsto fiksirano. Dakako, svjesni smo da u formiranju kreacije nema improvizacije, ali veliki umjetnici uspijevaju stvoriti dojam neposrednosti i iskrenosti. Gavanelli je vrstan profesionalac, ali Rigoletto je ipak nešto više od toga.

Hvatajući se hrabro ukoštac s jednom od najtežih tenorskih uloga Marcelo Alvarez kao Vojvoda od Mantove nije mršaviji od Pavarottija, ali i ne pjeva kao on. Svojega Vojvodu još trebati brusiti kako bi se približio velikom, a rekla bih i neponovljivom uzoru. Christine Schäfer krhka je i nježna Gilda anđeoskoga glasa i pjeva, jedino čisto biće u okružju zla. Impresivan zao Sparafucile Erica Halfvarsona i vokalno dobra Maddalena Graciele Araya uz cijelu skupinu odvratnih dvorjanika i premlada Monteronea u ogoljelom scenskom sivilu otkrivaju dubinsku tragediju ove prekrasne opere.

Rigoletto zaista pruža obilje mogućnosti iščitavanja (sjajna engleska verzija ENO) i golem je izazov za sve koji mu pristupe. Krije mnoštvo tajni i nikada nije posve dokučen. Ovaj DVD pruža jednu od bezbroj mogućnosti. Hoćemo li baš nju odabrati? Ovisi o senzibilitetu gledatelja. I slušatelja.

Na DVD-u su kao prilozi: ilustrirani sinopsis opere, BBC-ev dokumentarac o današnjoj prisutnosti Verdija u Bussetu, i McVicarovo govorenje o pristupu režiji opere. I popratna je knjižica bogato opremljena. Ton je mjestimice neujednačen.

Marija Barbieri