Ray Charles

(1932–2004)

Svi su svjetski mediji 10. lipnja objavili vijest da je u Kaliforniji u 73. godini preminuo glasoviti alt-saksofonist, pijanist, vokalist i skladatelj Ray Charles. Budući da je taj istaknuti umjetnik crnačke glazbe u ranijem razdoblju svoje uspješne i bogate karijere bio izraziti interpret rhythm & bluesa i bluesa, valja ga se i u ovom okviru prisjetiti i odati mu zasluženu počast.

Rođen je bio pod punim imenom Ray Charles Robinson u Albanyju u Georgiji 1932. Oslijepivši u šestoj godini doživio je veliku dječačku traumu, koja će itekako utjecati na njegov budući život, pa tako i na glazbenu razvitak. Glazbenu će izobrazbu steći pohađajući školu za slijepe na Floridi. Uočivši svoj neprijeporni glazbeni talent, Charles će 1949. osnovati klavirski jazz-trio po predlošku jednog od svojih prvih uzora, pijanista i vokalista Nata Kinga Colea. Mnogima, napose današnjim ljubiteljima Raya Charlesa, jamačno je manje poznato da je on prve zapažene vinil-LP-ploče snimio kao nadareni alt-saksofonist, da bi se potom potpuno posvetio glasoviru i pjevanju, što će mu poslije donijeti veliku popularnost, te i medijski ne baš nasretnije odabran atribut, otac soula. No termin soul, odnosno soul-jazz, nije u Charlesovu opusu bezrazložan. Od sama je početka svoje karijere on izvodio skladbe i pjesme temeljene na jazzu, ali i na Gospel songu i Negro spiritualu, da ne spominjem klasični blues, no poslije će taj soul poprimiti zamjetno komercijalniji prizvuk i značenje.

Energija i osjećaji

Godine 1954. Ray Charles prvi put ostvaruje svoju težnju te osniva prvi big band, s kojim će se ubrzo predstaviti i na nekim važnim međunarodnim festivalima, jazza, američkom Newportu i Europskom Antibesu. I u tim je kombinacijama do puna izražaja dolazio njegov snažan i specifičan, ali vrlo privlačan način vokalne i klavirske interpretacije, s naglaskom na bluesu, koji je uvijek izvodio s mnogo energije i osjećaja. Takva ga je prvi put upoznala i zagrebačka publika u velikoj Športskoj dvorani, kojom ga je prilikom posjetila i veća skupina iz Udruge slijepih, što ga je neobično snažno potreslo.

U kasnijem razdoblju Charlesov blues i jazz mjesto sve više ustupaju nekim drugim komercijalnijim glazbenim sferama poput popa čak western & countryja te više revijski akcentiranih velikoorkestralnih aranžmana s korpusima gudača. Svom je big bandu, na čelu kojeg je godinama stajao korpulentni glazbeni direktor, bariton-saksofonist Leroy Cooper, dodao i atraktivnu žensku vokalnu grupu The Raeletts, što je još više naglasilo komercijalni efekt, inače uvijek odlično posjećenih koncerata. Stanovitu je ulogu u tom zaokretu imao i glasoviti Quincy Jones, nekada također istaknut jazz-glazbenik, te njihov zajednički nastup u izvedbi Jonesova djela Black Requiem u Houstonu 1971. Charlesovoj su popularnosti nedvojbeno mnogo pridonijele i brojne turneje. Godine 1969. s big bandom posjećuje Meksiko i dvadeset i dva europska grada. Godinu poslije sa dvadeset i sedam koncerata ponovno je u Europi, pa u Južnoj Americi, Bahamima, Kanadi i Japanu, a posebno se u nas bilježi njegova europska turneja 1975. Gdje god bi se pojavio, Ray Charles doživljavao je uspjehe i ovacije, što dokazuje i njegovu sposobnost uspostavljanja kontakata s publikom raznih profila, rasa i glazbenih shvaćanja.

Prešavši gotovo posve u sferu komercijalne glazbe, u kojoj nije nikada nedostajalo i elemenata jazza, Ray Charles postupno gubi svoje mjesto u tekstovima najistaknutijih svjetskih jazz-kritičara i leksikografa. Ta se prijelomnica može najbolje uočiti u Charlesovim izvedbama hitova Hoagyja Carmichaela, Sya Olivera, Percyja Mayfielda ili Stevea Vondera: Georgia On My Mind, Yes Indeed, Hit The Road Jack i I Can’t Stop Lovin’ You. Takvim izvedbama postignuta planetarna popularnost Raya Charlesa ogledala se razumljivo i na diskografskom polju. No sve to nimalo ne umanjuje njegove džezističke zasluge. On je dosta bitnih elemenata jazza unosio i u svoje najkomercijalnije izvedbe, te će i zbog takva tipa popularizacije ostati velikim slovima zabilježen i u sferi jazza i njegova popularnijeg derivata pop-jazza.