Punoljetni festival

Punoljetni festival

Sjećate li se Univerzijade u Zagrebu 1987? Ako se same priredbe i ne sjećaju baš najbolje, Zagrepčani zasigurno pamte atmosferu koja je tijekom održavanja toga sportskog natjecanja vladala gradom i zrak nabijen emocijama. Petmilijarditi stanovnik jedinog nam planeta, Matej Gašpar, rođen je tada, no Univerzijada je odnjihala i jedno posebno novorođenče — Međunarodni festival novog kazališta, Eurokaz — zahvaljujući kojoj u drugoj polovici lipnja svake godine imamo priliku iznova udahnuti dio atmosfere slične onoj koja je na kulturnom planu vladala u Zagrebu prije sedamnaest godina. Na Eurokazu je tijekom proteklih godina nastupilo više od tristo kazališta iz cijeloga svijeta i mnogi su s nestrpljenjem dočekali početak ovogodišnjega punoljetnog, osamnaestoga po redu, festivala i iznenađenja koja je pripremila njegova mama, umjetnička voditeljica, Gordana Vnuk.

Kako predstaviti Eurokaz? Budući da Eurokaz nije žanrovski ograničen, na njemu su zastupljeni kazalište, ples, performans i ostale srodne umjetnosti, dok njegov programski koncept naglašava inovaciju i impulse koji mijenjaju perceptivne običaje i sudjeluju u stvaranju novih kazališnih jezika.

Privlačan dizajn internetske stranice okvir je bogatoj pisanoj građi koja se na njoj može pronaći. U Uvodniku Gordana Vnuk predstavila je ovogodišnje predstave, dok do širih tekstova do njima dolazimo na dva načina — purem rubrika Predstave i Program, što je potvrda dobre povezanosti tekstova na stranici internim linkovima, a tu su i vanjski linkovi prema internetskim stranicama pojedinih izvođača. Slikovna građa znatno je manje zastupljena, a postojeće male slike uglavnom nije moguće uvećati. Kao posebnost izdvajam rubriku Arhiva i neobičnu uznemirujuće-atmosferičnu glazbu koja prati boravak u toj čuvaonici uspomena.

Sandra Cekol