Vijenac 269

Kazalište

KAZALIŠNI GLOBUS

Patka divlja, al’ glumci izvrsni

KAZALIŠNI GLOBUS

Patka divlja, al’ glumci izvrsni

slika

Berlin Pravi trend reinterpretacije Ibsena nastavlja se na njemačkom govornom području. Nakon što je Ostermeier uzdrmao pozornicu i podijelio publiku svojom Norom, ovoga kolovoza Edinburgh s nestrpljenjem očekuje Zadekovu produkciju Peera Gynta, ali događajem sezone proglašena je premijera Divlje patke u Berliner Ensembleu u režiji Thomasa Langhoffa. Konačno produkcija koja je neki Ibsenov tekst zadržala u izvornom obliku, a opet je tako moderna, povikala je kritika, pripisavši redatelju u najveću zaslugu činjenicu što komad nije opteretio idejama učinivši ga dramom njegovih karaktera, što je pak odličnim glumcima slavnog ansambla omogućilo vrhunska ostvarenja. Johann Adam Oest kao Hjalmar Ekdal, Ulrich Noethen kao Werle, Urlike Krumbiegel kao Gina Ekdal, svi su impresivni, ali je prave panegirike izazvala svojom ulogom male Hedvig Christina Drechsler. Divlja patka Berliner Ensemblea i Thomasa Langhoffa, čini se, jedna je od ključnih stvari koja se u ovoj sezoni dogodila u bogatom njemačkom kazališnom životu.

Zvijezda na oporavku

slika

Moskva Ako je Ibsen popularan na njemačkom području, Rusija ostaje vjerna Čehovu kao apsolutno najpopularnijem autoru na tamošnjim pozornicama, a ove sezone na njegove drame vlada prava navala. Posljednja četiri mjeseca donijela su samo u Moskvi četiri premijere po njegovim dramama (ili pričama u slučaju Kama Ginkasa), a upravo premijerno izveden Višnjik Adolfa Shapira u MHAT-u došao je nakon, čini se, jučerašnjeg uspjeha Višnjika Nekrošiusa. No, taj je manje dobro prošao, unatoč tome što Ranjevskaju igra ruska filmska megazvijezda Renata Litvinova, čiji je ovo kazališni debi, dok je Sergei Dreiden kao Gajev doveden čak iz Sankt Petersburga. Odavno kritika nije glumicu pokopala kako se to sada dogodilo Litvinovoj, inače uspješnoj i kao scenaristici, producentici i filmskoj redateljici, za koju je rečeno da je prekopirala svoje uloge iz filmova koje su ionako uvijek iste i nezanimljive. Dok se Litvinova oporavlja od kritika, slavi poznati scenograf David Borovskij, koji je ogolio scenu poigravajući se zastorom i tako citirajući sama sebe iz slavne produkcije Hamleta Jurija Ljubimova premijerno izvedena u Teatru na Taganki 1971, čije su scensko rješenje svi pohvalili.

Stuartova kod psihijatra

slika

Budimpešta Sve življe mađarsko kazalište izbacuje premijeru za premijerom, a kraj sezone posebno je zanimljivo razdoblje. Sandor Zsoter, jedan od zanimljivh mađarskih redatelja međunarodne slave u kazalištu Barka realizirao je Schillerovu Mariju Stuart na temeljnoj ideji da dvije kraljice, škotsku Mariju i englesku Elizabetu, igra — ista glumica. Zsoter se na zanimljiv način pozabavio i scenskim prostorom, podijelivši ga na tri dijela: zatvor, u kojem je zatvorena Marija, svojevrsna privatna psihijatrijska soba u kojoj Elizabeta / Marija analizira sebe i konačno TV okvir u kojem gledatelji / voajeri sve promatraju. Kako je cijela produkcija koncipirana kao psihoterapeutska sesija, glavni karakter gotovo cijelu predstavu leži na psihijatrijskom kauču, a u Mariji se bore političarka i žena. Glumica koja igra obje uloge Andrea Spolarics ostvarila je izvrsnu kreaciju, dok su ostali likovi tek marionete njoj u službi. Premda tako opisana produkcija zvuči iznimno zanimljivo i provokativno kritika nije oduševljena, predstavu je nazvala dosadnom, »kao i većina onoga što Zsoter u posljednje vrijeme radi«.

Off nadigrao Comedie Française

slika

New York Veliki i dugo očekivani događaj, gostovanje Comedie Française u New Yorku, u bruklinškoj Academy of Music, s Moli#reovim Umišljenim bolesnikom, izazvalo je ovacije publike. Kritika je pak s predstave izišla zijevajući i potpuno hladna i nedodirnuta produkcijom Claude Stratza, nazvavši je čak dosadnom i muzejskom beživotnom teatarskom tradicijom. Za njujorška ugodna iznenađenja i teatar koji udara u želudac trebalo je protekloga tjedna na off Broadway, gdje je u alternativnom teatru P. S. 122 izvedena dokumentarna drama Charlie Victor Romeo. Komad koji su napisali i realizirali Irvin Gregory, Bob Berger i Patrick Daniels po originalnim zapisima iz crnih kutija praizveden je još 1999, da bi ga danas ponovno na scenu postavio sam Gregory, ali u novim okolnostima. Drama govori o šest zrakoplovnih nesreća prouzrokovanih ljudskim faktorom s tragičnim posljedicama, a dojmljiva produkcija jednostavnim je sredstvima, ali moćnom emocijom, dotaknula New York. U njezinu (obnovljenu) uspjehu udjela zasigurno ima i tragedija od 11. rujna, u kojoj su putnički zrakoplovi najednom postali mnogo više od pukoga transportnog sredstva, postavši tako sve češćom temom umjetničke obrade u kazalištu.

Jasen Boko

Vijenac 269

269 - 24. lipnja 2004. | Arhiva

Klikni za povratak