Opći kazališni festival

Opći kazališni festival

Dani satire definitivno su (uz par stranih gostovanja) najveća nacionalna smotra hrvatskoga kazališta koja omogućuje brojnim dobrim predstavama da budu izvedene pred zagrebačkom publikom i kritikom, za što bi zbog slabe razmjene dramskih kazališnih predstava unutar Hrvatske inače teško imale priliku

Kad je intendantica Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci Mani Gotovac prilikom preuzimanja nagrade za nagrađenu predstavu Filomena Marturano predložila da Dani satire postanu opći hrvatski kazališni festival na čelu s Duškom Ljuštinom, samo je potvrdila ono što su Dani satire već postali, ali se zbog tradicije nisu i vjerojatno neće preimenovati. Vrlo kvalitetnih komičnih, a kamoli satiričnih predstava u Hrvatskoj godišnje nema toliko da bi ispunilo čak ni manje od vrlo ambicioznih osamnaest dana programa, pa je posve legitimna odluka izbornice Željke Udovičić da u program i ove godine uvrsti dobre predstave drugih žanrova te doista nema smisla prigovarati joj da »neke predstave nemaju veze za satirom«.

Velik interes gledatelja

Dani satire definitivno su (uz par stranih gostovanja) najveća nacionalna smotra hrvatskoga kazališta koja omogućuje brojnim dobrim predstavama da budu izvedene pred zagrebačkom publikom i kritikom, za što bi zbog slabe razmjene dramskih kazališnih predstava unutar Hrvatske inače teško imale priliku, a što je osobito važno zbog činjenice da sve veći broj vrlo kvalitetnih predstava nastaje izvan Zagreba. Opera i balet za to, nažalost, još nemaju prilike, pa brojne sjajne (ponajprije) operne produkcije ne bivaju nikad izvedene izvan vlastite uže sredine. Jasno da su te predstave skuplje od dramskih, ali festival ne treba trajati toliko dugo, a možda i ovoljetna turneja Baleta HNK u Zagrebu po Hrvatskoj potakne neke promjene.

Nadalje, Dani satire potiču publiku naviklu na posjete predstavama drugih kazališnih kuća i iz istog grada koje inače ne posjećuje. Velik interes gledatelja, uprkos nogometnom prvenstvu i često nepodnošljivoj vrućini i sparini u Kerempuhu, potvrđuje da interes publike za sve vrste razmjena postoji, a osobito za gostovanja iz susjednih zemalja, pri čemu su gostovanja iz Slovenije i Srbije na Danima satire već postala tradicionalna, no nažalost suradnja s kazalištima iz Bosne i Hercegovine znatno je slabija. Treba reći da problem jezika u slučaju Slovenije nije zanemariv, pa je primjerice Hadžićeva Državnog lopova na slovenskom bilo iznimno teško pratiti. Stoga treba razmišljati o projekcijama titlova, što je korisna praksa primjerice opernih kuća.

Broj od šesnaest nagrada koliko je ove godine dodijeljeno ipak je prevelik za festival s osamnaest predstava (osobito čak devet glumačkih nagrada), te bi smanjivanje njihova broja onim preostalim ipak dalo veće značenje. Inače, uz redatelja Joška Juvančića i kazališnoga kritičara Želimira Ciglara u žiriju je bila mlada glumica Barbara Prpić, koja se potpuno neprimjereno patetičnim nastupom pri čitanju nagrada djelomično dovela u pitanje i svoj kredibilitet kao članice ocjenjivačkog suda.

Otupljena Kovačićeva satirična oštrica

»Vijenčevi« kritičari pisali su o svim predstavama prikazanim na Danima satire (kritika Anđela Babilona izlazi u ovom broju), osim o završnoj izvedenoj 20. lipnja, gostovanju Zvezdara teatra iz Beograda s predstavom Dušana Kovačevića Kontejner s pet zvjezdica. U toj gotovo monodramskoj komediji glavnu ulogu starijega paranoidnog muškarca (klasični Kovačevićev lik, osobito proslavljen kazališnim i filmskim komedijama Profesionalac i Balkanski špijun) vrlo uvjerljivo igra Kovačevićev omiljeni glumac Branislav Lečić. I premda je predstava izazivala smijeh publike (potaknut čestim prilagodbama za zagrebačku publiku i izravnim obraćanjem protagnista publici) te sadržavala temeljna obilježja njegovih najboljih djela, vremena su se promijenila i određena vrsta humora koja je bila idealna za ismijavanje totalitarnih režima više nema toliku snagu. Uprkos prilagodbama, tekst koji je napisan za vrijeme Miloševićeva režima danas više ne znači ono što je značio nekad. Predstava na trenutke gubi na ritmu i duhovitosti, ali intenzitet Lečićeve glume omogućuje bezbolan prijelaz i preko tih dijelova.

U svakom slučaju, riječ je o dobru izboru za zaključenje Dana satire, koji su ove godine zahvaljujući dobroj selekciji donijeli doista velik broj dobrih predstava. Za publiku koja se ne želi izlagati rizicima premijernih predstava (koje nekad od očekivana užitka postaju pravo mučenje) i želi da netko stručan obavi izbor umjesto njih, Željka Udovičić napravila je dobar posao.

Zlatko Vidačković