Omiljene pjesme

Slavko Babačić, Pedeset najdražih, Matica hrvatska Šibenik, Šibenik, 2003.

Svestrana osobnost pjesnika, glumca i pjevača Slavka Babačića (rođena 18. rujna 1942. u seocu Podgrebenu pored Primoštena i odrasla u Šibeniku) ponajbolje se očituje u radu sa mladima i za mlade. Provevši profesionalni vijek kao glumac u Šibenskom, a potom i Splitskom kazalištu lutaka, svoj izraz Babačić u kasnijim godinama pronalazi i u pisanju pjesama, mahom posvećenih mladima i djeci. Njegova najnovija zbirka Pedeset najdražih pritom je nastala kao svojevrstan pjesnikov izbor omiljenih pjesama iz tri prethodne izdane zbirke — Lipota moga zavičaja, Poesia naiva i Ćakule u stihovima (posebna zanimljivost zbirke jest dodatak s oduševljenim komentarima učenika i profesora s kojima je Babačić pri prezentaciji svoje poezije dolazio ususret). No kako je riječ o čovjeku renesansno znatiželjna duha, od Babačića i u skoroj budućnosti možemo očekivati nove poetske i prozne rukopise, baš kao i pjevačke i glumačke angažmane. Trenutno surađuje u lokalnom listu »Glas Primoštena« te pomaže folklornim, dramskim (grupa Krukljače) i pjevačkim-klapskim amaterima. Pedeset omiljenih njegovih pjesama u ovoj zbirci, između ostalih, sadrže i naslove poput Ćakulona, Bija san jutros u ditinjstvu, Susvita, Šibeniče, grade moje mladosti, Teta Ivanica, Nevera u Podgrebenu, Mendula, a počesto su pisane dijalektom, izrazitom ljubavlju prema zavičaju te neposredno-naivnim stilom koji u srca može dodirnuti i najširu publiku — podjednako i mladu i onu nešto stariju.

Katarina Marić