Književna iskaznica Slavonije

Književna iskaznica Slavonije

Katica Čorkalo, Slavonica 2: rasprave, ogledi i članci, HAZU, Centar za znanstveni rad, Zagreb-Vinkovci, 2003.

Kako je Slavonica 2 vezana uz projekt Udio Slavonije u hrvatskoj književnosti i kulturi, u kojem je Katica Čorkalo ujedno i glavni istraživač, ovim će se izdanjem ponajprije ukazivati na književnost Slavonije kao bitan segment hrvatske književnosti, pa je upravo to i zajednički nazivnik ovdje uvrštenih radova. Sedamnaest tekstova ove knjige radovi su nastali tijekom nekoliko godina, za različite prigode i u različite svrhe, što je važno napomenuti jer zbog toga njihov karakter i obilježja variraju od ozbiljnih istraživačkih radova do eseja i ogleda s pomalo prigodničarskim prizvukom, u kojima u nakani isticanja vrijednosti pojedine osobe znanstvena objektivnost biva nadopunjena subjektivnijim zagovaranjem, što je dakako primjetno tek ovako, s vremenske distance i oljušteno od obilježja događaja (a najčešće je riječ o skupovima ili obljetnicama posvećenima određenoj osobi) u sklopu kojeg je tekst prezentiran. No, takav dojam pri čitanju ne umanjuje vrijednost i relevantnost ovih radova, iza čijeg objavljivanja nedvojbeno stoji stručnost i temeljit rad autorice. Upravo zbog spomenute različitosti tekstovi se mogu podijeliti u nekoliko skupina, kako po svojim formalnim obilježjima, tako i prema tematskoj preokupaciji i nakanama sama rada.

Slavoničnost

Autoričina visoka osviještenost o vrijednosti slavonske književne baštine, ali i o brojnim problemima koji su vezani uz njezino čuvanje i proučavanje, jasno je primjetna u mnogim tekstovima, a već rad koji otvara ovo izdanje u tom je smislu paradigmatski. Baveći se vinkovačkim rukopisom Relkovićeva Satira autorica prati povijest njegova proučavanja prikazujući najvažnije znanstvene rezultate, ali će se ovaj tekst ponajprije odnositi na sudbinu rukopisa (od dugogodišnje nedostupnosti do nestručnih izdavačkih poteza), jasno i apelativno ukazujući na njegovu vrijednost i nužnost zaštite, kao i potrebu daljih izučavanja brojnih nejasnih mjesta vinkovačke verzije rukopisa.

Baveći se slavonskim književnicima, Katica Čorkalo analizira njihov rad najčešće sagledavajući opuse u cjelini te usmjeravajući interes onim djelima u kojima se prepoznaje slavoničnost pisaca, ali i temeljna obilježja njihova stvaralaštva. Takvi su primjeri tekst o književniku Vladimiru Kovačiću, čiju zbirku pjesama Šokačke varijacije autorica smatra posve osobitim primjerom socijalne lirike u kojoj se niječe mit o Slavoniji kao zemlji obilja i užitaka. Skretanje pozornosti na drukčije shvaćanje Slavonije te motive pisaca u prikazu iste vidljivo je i u književnoj iskaznici Josipa Kozarca, u kojoj autorica analizira njegovo stvaralaštvo povezujući piščeve tematske preokupacije s njegovim biografskim detaljima prikazujući tako njihov međusobni utjecaj, ali upućuje i na drukčiju motiviranost Kozarčeva prikazivanja nemoralnosti Slavonije, kojoj izvor nije u kritici, nego u dubokoj humanosti ovoga pisca. Uz opsežniju analizu proznih ostvarenja Joze Ivakića, usredotočenu na tematiku ljubavi i ženske likove-heroine kao temeljna obilježja Ivakićeve proze, u knjizi se nalazi i prikaz stvaralaštva Vlade Andrilovića te uža analiza mikrostruktura u poeziji za odrasle Grigora Viteza, na temelju koje autorica dolazi do teze o različitosti Vitezove poezije za djecu (zvukovne) i one za odrasle (vizualne).

Zanimljivu će skupinu tekstova činiti oni u kojima je interes usmjeren na pisce u kojih se književnost, iako njihova vokacija, javlja kao sekundarna profesija, što autorici otvara mogućnosti za drukčija razmatranja njihova stvaralaštva. Takav je slučaj s književnošću Vanje Radauša, čije su pjesničke zbirke nastale u sjeni njegova slikarstva, ali su također kao i slikarstvo imale snažno uporište u životnom iskustvu pa se i kroz njih kao temeljno obilježje prelama osobnost umjetnikova doživljaja. Pišući o književnosti Fabijana Šovagovića, u tekstu će pozornost usmjeriti na njegove Divane analizom kojih, pored naznačavanja temeljnih obilježja, autorica ističe da u slučaju Šovagovića i nije riječ samo o glumčevu izletu u drugi medij, nego o jednakopravnosti književnog i glumačkog habitusa umjetnika. Ta će tema možda najbolje biti zastupljena u radu u kojem se razmatraju stilemi u šumarskim člancima Josipa Kozarca objavljivanima u »Šumarskom listu«, pokazujući kako se u slučaju ovoga pisca može govoriti o neodvojivosti njegove šumarske i književne profesije, što dokazuju primjeri nadahnuća koja protkivaju i stručne šumarske tekstove. No također, autorica će istaknuti kako je, unatoč povezanosti dviju profesija u njegovoj osobi, Kozarac kao autor bio itekako osviješten o vrijednosti i nakani vlastitih tekstova te je znao gdje ih i zašto objavljuje.

Strast i mašta

Proučavanje književne teorije rezultiralo je dvama radovima. U prvom autorica analizira teorijski rad Dioniza Švagelja, ocjenjujući u njemu najboljima ona mjesta u kojima »strast za gomilanjem informacija ustupi mjesto mašti znanstvenika«, dok se drugi tekst odnosi na Književne priloge Ive Bognera, koji se razmatraju u skladu sa tzv. stilističkom metodom kojoj je Bogner pripadao. Prikazom tzv. treće faze rada Ivane Brlić Mažuranić, u kojoj se ova spisateljica bavi proučavanjem obiteljske arhivske baštine, Katica Čorkalo ponovno potvrđuje svoje istraživačko zanimanje za one aspekte nečijeg djelovanja koji su manje poznati i ne smatraju se primarnima. Pišući o tri knjige Iz Arhiva obitelji Brlić u Brodu na Savi, autorica upućuje na promišljenost i metodičnost u njihovu sastavljanju, zaključujući o stručnosti Ivane Brlić Mažuranić, što znači da uloga obiteljske kroničarke nije toliko skromna koliko je to sama spisateljica naznačivala.

Izuzevši prikaz satiričkog časopisa Ise Velikanovića »Knut«, ostali će radovi Slavonice 2 dijelom ili potpuno izlaziti izvan književnog i književnoteorijskog područja, uglavnom govoreći o značajnicima slavonske znanosti ili zahvaćajući u povijest vinkovačkoga kraja (tekstovi o sponama Strossmayera i Vinkovaca te o svećeniku Kaji Agiću i hrvatskom narodnom preporodu). Izlazeći desetak godina nakon prve Slavonice, ovo izdanje svjedoči o intenzivnom i temeljitom znanstveničkom radu u kojem se osobni afiniteti i ljubav spram zavičaja na najbolji način povezuju sa stručnošću i znanjem.

Ljubica Anđelković